[Home] [Sadrzaj] Godina: X     Broj: 9(107)     Subotica, septembar 2003.  

KATOLIČKA CRKVA U VOJVODINI I SCG

OBLJETNICA POSVETE KATEDRALE UZNESENJA BDM U BEOGRADU

Svečanim misnim slavljem, kojeg je 14. kolovoza u predvečerje blagdana Marijinog uznesenja u 19 sati predvodio beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar, Beogradska nadbiskupija proslavila je 15. obljetnicu posvete katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo.

Kao što je posveta katedrale bila obavljena u Marijinoj godini, tako je i ova svečanost vrhunac proslave ”godine krunice” u našoj nadbiskupiji. Na misnom slavlju bili su prisutni i naši svećenici jubilarci, koji slave 25. godišnjicu misništva – vlč. Stjepan Barišić, župnik iz Smedereva, i vlč. Stjepan Vinojčić, župnik iz Kragujevca. Ujedno je održan prijem ovogodišnjih mladomisnika, koji dolaze u našu Nadbiskupiju (jedan iz Hrvatske i jedan iz Slovenije). Nakon mise vjernici su u procesiji sa svijećama i Marijinim kipom prošli po crkvenom dvorištu uz meditacije otajstava svjetla.

Sadašnja katedrala se nalazi na prostoru na kojem su 1924. g. francuski redovnici asumpcionisti počeli graditi manju crkvu, župni ured i samostan. Prvo krštenje u ovoj župi, gdje su vjernici bili u većini Francuzi, upisano je u župske knjige 1927., a svake naredne godine bilo je oko 200 krštenja. Isti redovnici su 1938. godine počeli graditi sadašnju veću crkvu, posvećenu Djevici Mariji kao spomen–crkvu na žrtve francuskih i srpskih vojnika u Prvom svjetskom ratu na Solunskom frontu, o čemu govori i spomen ploča na ulazu. Podignuta zgrada doživjela je teške vihore rata i poslijeratnih zbivanja, te je od 1938. do 1984. godine upotrebljavana u različite svrhe: zbog dobre akustike za snimanje glazbenih emisija za Radio Beograd, zatim kao magazinski prostor za lijekove cijelog Beograda, a u zadnje vrijeme i kao magazin tvornice metalnog namještaja Jadran–Zagreb.

Radovi obnove katedrale započeli su dvije godine nakon odlaska asumpcionista iz Beograda (1982.) i bili završeni 1988. godine.

Za obnovu crkve najviše je zaslužan tadašnji župnik, sada pokojni mons. Anton Hočevar, koji je preko 30 godina propovijedao po različitim zemljama i skupljao priloge, ne samo za katedralu, nego i za nove velike orgulje (2000. god.) koje su poznate po cijelom Beogradu i koriste se za nastupe i koncerte poznatih maestra.

Posvetu nove crkve u čast Uznesenja Blažene Djevice je 14. 08. 1988. obavio tadašnji beogradski nadbiskup mons. Franc Perko i time je Beograd dobio novu katedralu. Do tada je to bila crkva Krista Kralja, sagrađena prije 115 godina, a tadašnji nadbiskup mons. Rodić je za nju govorio da je to ”najmanja katedrala na svijetu”.

Jubilejske 2000. godine započela su i biskupijska hodočašća koja traju i danas. Na se svečanosti okupio se veliki broj svećenika, vjernika, a bila je prisutna i grupa mladih vjernika iz Italije, koji ovdje provode svoj odmor. Svečanost je uzveličao katedralni zbor, a na orguljama ga je pratio maestro prof. Andrija Galun. U nadahnutoj propovjedi nadbiskup je vjernike potaknuo da nastoje živjeti puninu svog kršćanskog poziva i da sami postanu divni Božji hramovi, u kojima će boraviti Duh Sveti.

Na proslavi svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije u katedrali bili su brojni hodočasnici iz svih župa naše nadbiskupije. Na svečanoj svetoj misi u 10 sati u katedrali je izložen Evanđelistar kao simbol naše unutarnje obnove u godini Biblije. Otac Nadbiskup je vjernicima, koji su bili spremni, podijelio i potpuni oprost.

Kao što Marija sabire u kraljevstvo svoga Sina narode sa istoka i zapada, sjevera i juga, tako i ova katedrala sabire u jedan Božji narod sve ljude i sve narode, koji se uzdaju u spasenje njezinog Sina, te se tako na neki način katolički Zapad i pravoslavni Istok susreću na tlu naše zemlje, među našim vjernicima i u našoj katedrali, u kojoj je uznesenje Marijino prikazano na ”zapadni” i ”istočni” način.

s. Emanuela

VRUĆE LJETO U IRIGU

Unatoč toplini i žegi, vjernički je život u Irigu imao novosti. Novi život po krštenju primila je Andrijana Djeveljekaj u Irigu, dijete našeg mladog albanskog pekara. U Vrdniku je na Malu Gospu kršteno drugo dijete obitelji Višnjovski, mali Kristijan.

Početkom srpnja u Irigu je bilo veliko vjenčanje pod misom, što je inače rijetkost. Vjenčali su se Mihael Boškić i Helena Rušpaj. Na ovoj sv. misi svirali su tamburaši iz Rume.

I onih tužnijih događaja je bilo, odlazak u vječnost naših župljana. U Irigu su umrle Viktorija Rončević i Marija Birinji (već je izgubila sina, te sina i supruga u deset dana); u Vrdniku su se u vječnost preselile Marija Paracki te Margita Božić u 95. godini (najstarija stanovnica Vrdnika).

Svete mise za pokojne okupljaju cijele obitelji, a često i pravoslavne u katoličkoj crkvi. Tako je služena misa i za pokojnu Milicu Ljubičić, pravoslavnu vjernicu, a župnik je sudjelovao i u blagolsovu spomenika također za pravoslavnog vjernika, pokojnog Milana Beko. Služena je sv. misa i za pokojnu Mariju Madacki.

Najveće slavlje bilo je u Šatrincima, 20. kolovoza – na blagdan sv. Stjepana, kralja, kada je sv. misu uz domaćeg župnika Blaža Zmaića uzveličao mons. Đuro Gašparović, pom. biskup i generalni vikar za Srijem. On je sve vjernike pozvao na život po uzoru na sv. Stjepana. Na poziv triju obitelji biskup je zajedno sa župnikom bio na druženju i razgovoru u večernjim satima.

U srpnju je župnik vjenčao u Bošnjacima (R. Hrvatska) Antu Nikolića, ministranta i Mihaelu Golubičić, njegovu krštenicu.

U Šatrincima su se 6. rujna vjenčali Robi Varga i Sanja Mitrović.

Uz početak školske godine župnik je uputio poziv roditeljima i djeci za školski vjeronauk kojega on predaje na tri župe.

/f.f./

MLADI IZ ITALIJE PO TREĆI PUT U PANČEVU

I ove je godine, po treći put zaredom, grupa mladih volontera, suradnika Caritasa ”Ambrosiana” iz Milana, boravila u Pančevu, od 27. srpnja do 9. kolovoza.

Tijekom dvotjednog boravka u našoj sredini, u želji da pruže više pažnje i ljubavi onima na koje često zaboravljamo, gosti iz Italije su zajedno s djecom i mladima naše župe obišli ustanovu za djecu ometenu u razvoju i družili se s njima. Za mlade Talijane obilazak romskog naselja ”Mali London” bio je prigoda da ih bolje upoznaju te da razbiju predrasude koje mnogi o njima imaju. Vratili su se na župu oduševljeni tom djecom koja su, iako siromašna u materijalnom smislu, puna životne radosti. Skupa s vjeronaučnom djecom bili su na jednodnevnom izletu u Vršcu. Organizirali su razne sportske aktivnosti, obišli nekoliko obitelji, sastali su se s vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti. Četiri dana proveli su u selu Ivanovo, gdje su se susreli s mladima i djecom, te obišli stare i bolesne mještane tog sela. Svakodnevno su imali sv. misu koju je služio don David.

Na zajedničkoj sv. misi u nedjelju, 3. kolovoza, koja je služena na hrvatskom jeziku, mladi iz Italije aktivno su sudjelovali. Don David je pročitao evanđelje i održao propovijed na talijanskom jeziku, o onda su mladi Talijani skupa s našima pročitali molitvu vjernika na oba jezika i uz gitaru otpjevali par pjesama.

Gosti su nam pokazali da razumijevanje, tolerancija i dobra djela mogu donijeti velike plodove a ovaj je susret bio izvor obostrane velike radosti.

Nenad Ješić

GODIŠNJICA POSVETE CRKVE U RUMI

Nakon gotovo šest desetljeća u Rumu je stigla jedna skupina uglavnom starijih ljudi iz Njemačke u posjet svom zavičaju, iz kojeg su surovo otrgnuti ratnim vihorom 1944. godine. Toplu dobrodošlicu su im poželjeli naši sugrađani, a napose naši župljani i članovi Udruge podunavskih Nijemaca. Oni su se pobrinuli za njihov smještaj i isplanirali program njihovog boravaka u zavičaju. Nakon smještaja gosti su najprije posjetili groblje i tražili grobove svojih predaka i ondje se zajednički pomolili za sve svoje pokojnike.

Svake godine, 31. kolovoza naša župa slavi godišnjicu posvete župne crkve. Ove godine je misu predvodio preč. Jakov Pfeifer na njemačkom jeziku. Prisutne je toplom dobrodošlicom na hrvatskom jeziku pozdravio naš župnik mons. Boško Radielović, a da bi naši dragi gosti razumjeli, sestra Hedwiga Marija je prevodila. Misu je uljepšao skladnim pjevanjem naš župni zbor pod ravnanjem s. Hedwige. Ovog puta su pjevali uglavnom na latinskom jeziku.

Promatrala sam lica ovih ljudi i pokušala pročitati što se događa u njihovim srcima. Kako su bili sretni što su se opet našli u crkvi svoga krštenja, a neki i Prve pričesti i krizme! Nekima su tijekom bogoslužja potekle i suze. Poslije sv. mise je jedan bračni par, koji je toga dana slavio 45. obljetnicu braka, otpjevao prigodnu staru njemačku pjesmu.

Po završetku svete mise gosti su nam svima oduševljeno zahvalili. S osmijesima su napustili crkvu čijoj su se ljepoti divili. Za sve goste priređen je ručak u novoj dvorani ”Leopold Mandic”. Za vrijeme ručka zabavljali su ih mladi župljani iz tamburaškog orkestra KUD–a ”Matija Gubec”.

Svi su na kraju bili presretni što su opet mogli doći u svoj rodni kraj. Neka im dragi Bog bude u pomoći! Vjerujem da će mnogi živjeti od tog dana, a svojim unucima dugo prepričavati svoje utiske s ovog putovanja.

”Grss Gott, liebe Freunde!”

Jasmina Šmit

LAĆARAK – NOVA ŽUPA U SRIJEMU

Zlatnim će slovima biti upisan 26. srpnja 2003. u srca vjernika župe Srijemska Mitrovica i u povijest ”kićenog Srijema”. Toga dana, na blagdan sv. Ane, osnovana je na teritoriju srijemskog dijela Đakovačke i Srijemske biskupije nova župa Laćarak sa filijalama: Martinci, Kuzmin, Divoš, Čalma, Stara Bingula i Manđelos. Selo Laćarak bilo je najveća filijala župe Srijemska Mitrovica s vjernicima pretežno mađarske i hrvatske nacionalnosti.

Do kraja 70–tih u selu sa inače većinskim pravoslavnim stanovništvom postojala je katolička crkva u kojoj su svećenici iz Srijemske Mitrovice svake nedjelje okupljali vjernike na svetoj misi, dijelili sakramente i katehizirali. Zub vremena je učinio svoje pa se stara crkva urušila a zajednica se polako gasila. Ubrzo zatim, došle su godine kada je postalo teško bilo što poduzeti počevši od dobijanja građevne dozvole pa do pribavljanja ostale potrebne dokumentacije. Tako je bilo sve do 2001. kada je blagoslovljen kamen temeljac za izgradnju nove crkve. I dok je rasla materijalna crkva, počela se obnavljati i živa Crkva Kristovih vjernika željnih duhovne hrane i utjehe. Ova obnovljena zajednica sabrana ”od sva četiri vjetra u živi Božji hram” predstavlja jednu svijetlu točku na Srijemskim prostorima nakon svih nemilih godina.

Trostrukom slavlju: proslavi nebeske zaštitnice sv. Ane, proglašenju župe i imenovanju prvog župnika prethodila je trodnevnica koja je održana u Laćarku uz prisustvo lijepog broja vjernika. Trodnevnicu je predvodio mitrovački župnik i dotadašnji dusobrižnik za to područje preč. Eduard Španović. Kroz tri dana vjernici su razmišljali o značenju proglašenja župe, ulozi vjernika laika u Crkvi danas i o vlastitom pozivu u Crkvi. Na kraju se župnik svima zahvalio na susretljivosti tijekom prethodnih godina i obećao bratsku pomoć mladoj župi i župniku. Svaku večer je bila prilika i za svetu ispovijed.

Povijesno euharistijsko slavlje na blagdan sv. Ane predvodio je Đakovački i Srijemski biskup mons. Marin Srakić uz koncelebraciju pomoćnog biskupa i generalnog vikara za Srijem mons. Đure Gašparovića, šesnaest svećenika iz Srijema među kojima četvorica svećenika istočnog obreda. Svetoj misi su nazočile i redovnice iz različitih družbi te veliki broj vjernika iz Laćarka, Srijemske Mitrovice i okolice. Svetoj misi su nazočili i pravoslavni svećenici – prota Milorad Golijan arhijerejski namjesnik iz Srijemske Mitrovice i otac Duško Marijanović, starješina pravoslavnog hrama u Laćarku, kao i potpredsjednik mjesne zajednice Milorad Kuzminac. Neposredno prije misnog slavlja nazočne je pozdravio dotadašnji župnik preč. Španović rekavši kako je odluka o osnutku župe i imenovanju prvoga župnika dobra, mudra, korisna i spasonosna.

U svojoj homiliji biskup Srakić je rekao da ”danas počinje povijest – povijest župe svete Ane u Laćarku”. Osvrnuvši se na prvu kršćansku zajednicu biskup je potaknuo vjernike i novog župnika da u duhu suradnje grade novu župu po riječima Evanđelja i zakonima Crkve istaknuvši važnost župnikove odgovornosti prema vlastitoj službi, ali i važnost suodgovornosti vjernika laika na izgradnji ne samo materijalne nego i duhovne Crkve.

Nakon homilije uslijedio je obred uvođenja novog župnika u službu koji je vodio mons. Đuro Gašparović, biskup generalni vikar za Srijem.

Vlč. Đaković se kao novi župnik obratio na kraju misnog slavlja zahvalivši okupljenim vjernicima na sudjelovanju u ovom povijesnom događaju a župljane je pozvao na zajednički rast u vjeri i hod putem Istine, Života i Ljubavi.

Nakon svete mise svi su se zadržali na bratskom druženju i zakuski koju su organizirali vjernici iz Laćarka. Vjernici novoosnovane župe počeli su se okupljati čim se javila ideja o izgradnji crkve – još dok su služene mise na otvorenom – uvijek su bili spremni na suradnju i pomoć. Iako možda nedovoljno poučeni u vjeri i nakon skoro dvadesetogodišnje pauze u redovitom sakramentalnom i liturgijskom životu, Laćarci su spremno prihvatili suodgovornost za život župe i rado se odazvali na svaki poziv za pomoć koji im je bio upućen oko izgradnje crkve, a sada i župnog stana.

Ovaj događaj u cijelosti dobiva na važnosti i značaju ako se uzme u obzir da se radi o maloj, dijasporskoj zajednici, kojoj je prijetila opasnost asimilacije u svakom pogledu.

Laćaračka zajednica je sa svojim župnikom započela prve korake na putu svoje povijesti, neka ih na tom putu uvijek prati Božji blagoslov i zagovor njihove nebeske zaštitnice sv. Ane.

Ivan Cingeli


Izrada: [Tipp-Topp System]