[Home] [Sadrzaj] Godina: XI     Broj: 08(118)     Subotica, august 2004.  

POVIJESNI KUTAK – Piše: Stjepan Beretić

Crkva otaca karmelićana u Somboru 1904 – 2004. (8)

Otac Benjamin od svetog Josipa (Bal zs)

Ferenc Bal zs je rođen 24. svibnja 1887. u selu R bapord ny, jugoistočno od grada Csorna u biskupiji Đur u Mađarskoj. U Karmelićanski red je stupio 15. srpnja 1903. u Đuru gdje je završio bogosloviju i zaređen je za svećenika 26. studenoga 1909. Godine 1911. godine je došao u Sombor da prihvati pastoralni rad s vjernicima, a karmelićanskim bogoslovima je bio profesor povijesti filozofije i kanonskog prava. Svirao je glasovir i orgulje, pa je u crkvi pratio pjevane mise. Uživao je ugled izuzetno dobrog čovjeka. Resio ga je blagi osmijeh. Nikada nikoga nije uvrijedio, niti je koga javno prozivao. Poslije Trianonskog ugovora, otac Benjamin je sa Slugom Božjim, ocem Gerardom nosio teret zajednice kad je u samostanu boravilo desetero braće nesvećenika. Uza sve to starao se i za vjernike i duhovno vodstvo karmelićanskoga svjetovnog reda. Bio je i učitelj novaka, ekonom samostana i samostanski ljetopisac. Trudio se naučiti i hrvatski kako bi bolje mogao služiti i subraći i vjernicima. Umro je 11. listopada 1965. godine.

Otac Ambrozije od Uznesenja Marijina na nebo Bašić

Lajčo Bašić je rođen u Somboru 18. lipnja 1895. od oca Ivana Bašića i majke Marije Skovajski. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Somboru. Kad je 27. kolovoza 1911. godine je stupio u Karmelićanski red, dobio je redovničko ime Ambrozije od Uznesenja Marijina na nebo. Studirao je u Đuru, Budimpešti i Somboru. Zaređen je 13. srpnja 1920. godine u Pečuhu, a mladu misu je slavio 3 dana kasnije u Somboru. Bilo mu je 28 godina kada je 1923. godine postao priorom somborskim. Samostan bio pod upravom Generalne kuće karmelićana u Rimu. U listopadu 1923. godine u Somboru je osnovao Malo dječačko sjemenište za 12–13 sjemeništaraca. Siromašnije sjemeništarce je oslobađao plaćanja školovanja i boravka u sjemeništu. Rad u tom sjemeništu je urodio novim karmelićanskim zvanjima, pa će tako zaslugom somborskih karmelićana nastati današnja Hrvatska karmelićanska provincija svetog Josipa sa samostanima u Somboru, Zagrebu, Splitu, Krku, Buškom Blatu u Hercegovini, pa i najnoviji samostan u glavnom bugarskom gradu, Sofiji. Otac Ambrozije je učen, energičan i poduzetan, a blag, jednostavan, ljubazan, vrlo strpljiv i radostan čak i u teškim časovima. Snagu je crpio iz molitve i razmatranja. Iskreno je štovao Presveti Oltarski sakrament, pa je i noću bdio pred Presvetim Otajstvom. Promicao je štovanje svete Male Terezije. Puno je ispovijedao, propovijedao, posjećivao bolesnike. Kao vrstan orguljaš i glazbenik, otac Ambrozije je Somborce učio liturgijskom pjevanju. Oduševljavao ih je majstorskim sviranjem. Volio je glazbu, osobito orgulje, te je deset godina s ocem Albertom Galovićem, skupljao milodare za gradnju nadaleko poznatih karmelićanskih orgulja. Za njih je od Somboraca skupio 600 tisuća dinara. Orgulje su djelo tvrtke ”Caecilia Salzburg–Wien”, a imaju tri manuala i 43 registra. Otac Ambrozije ih je stavio pod zaštitu svete Male Terezije. Otac Ambrozije je bio dobar organizator. Pripremio je veličanstvenu proslavu ”700. godišnjice Prvotnoga Pravila karmelićana”, pa od 15. do 17. svibnja 1926. godine pros l avu o proglašenju svetom Male Terezije iz Lisieuxa, kao treću svečanost, organizirao je onu o proglašenju svetog Ivana od Križa crkvenim naučiteljem. Pripremao je i proslavu 25. obljetnice dolaska karmelićana u Sombor, ali ga je omela bolest. Umro je 23. siječnja 1929. godine od ”španjolske gripe” u 34. godini života. Staranje za samostan i sjemenište tada su preuzueli o. Gerard, o. Albert i o. Sebastijan s o. Benjaminom.

O. Albert od Blažene Djevice Marije (Galović)

Ivan Galović, porijeklom gradišćanski Hrvat, rođen je 17. siječnja 1888. u selu Sopron–L”v› (danas L”v› južno od Soprona na pola puta ceste broj 84 prema S rv ru). Nakon školovanja u Sopronu i Đuru, u trećem razredu klasične gimnazije, primljen je kao odličan đak 29. studenoga 1903. u Karmelićanski red u Đuru. Dobio je redovničko ime Albert od Blažene Djevice Marije. Filozofiju i teologiju je studirao u budimpeštanskom samostanu. Usporedno je studirao glazbu, osobito orgulje. Po završetku teoloških studija zaređen je za svećenika 7. kolovoza 1910. u Ostrogonu (Esztergom).

Kao mladi svećenik tri je godine djelovao u Đuru, a u Sombor je poslan 13. rujna 1913. Četiri je godine bio profesor teologije, a onda je izabran je za priora u Đuru gdje je nastavio glazbeni studij. Izvrsno je svirao orgulje, a postao je umjetnik kako na violini tako i na violončelu. Bavio se skladanjem. Uglazbio je pjesmu u čast sv. Maloj Tereziji, himan svetoj Tereziji Avilskoj i Ivanu od Križa. U Sombor se vratio 19. srpnja 1924. godine gdje je s o. Ambrozijem prikupljao milodare za nove orgulje. Radovao se orguljama i na njima majstorski svirao. Vodio je i pjevačke zborove. Nakon tri somborske godine premješten je u Budimpeštu, gdje je uređivao časopis ”Szent Ter‚zke R˘zsakertje”, a napisao je i knjižicu u čast sv. Maloj Tereziji. Nakon smrti o. Ambrozija Bašića, o. Albert se ponovno vratio u Sombor za propovjednika, orguljaša, prefekta sjemeništa i učitelja novaka. Zalagao se za prijevod djela svete Terezije i svetog Ivana od Križa na hrvatski jezik, da bi sjemeništarci i mladi karmelićani mogli čitati djela karmelićanskih obnovitelja. Bio je ponosan na svoju ”slavensku” krv, pa je neko vrijeme proveo u Ličkom Osiku kod dr. Frana Biničkog na usavršavanju hrvatskog jezika. O. Albert je govorio klasični grčki i latinski, studirao je hebrejski jezik, da bi bogoslovima predavao Sveto pismo. Govorio je još i njemački, mađarski i španjolski. Bio je rado slušan propovjednik kako na hrvatskom, tako i na mađarskom jeziku. Na koncu o. Albert je bolovao od ”Bazedove” bolesti sve do 6. travnja 1935., kad je u dobi od 47 godina umro.

Prema rukopisu oca Mate Miloša, karmelićanina iz Sombora


Izrada: [Tipp-Topp System]