[Home] [Sadrzaj] Godina: XI     Broj: 09(119)     Subotica, septembar 2004.  

POVIJESNI KUTAK – Piše: Stjepan Beretić

Crkva otaca karmelićana u Somboru 1904–2004. (9)

Tajanstveni Rumunj u somborskom Karmelu

Otac Sebastijan od svetoga Josipa Peter (* 1900 + 1993)

Rođen je vjerojanto 1900. godine u Rumunjskoj. Nakon što je 13. prosinca 1925. godine primio svećenički red u Velikom Bečkereku, (Zrenjanin) slavio je 20. prosinca 1925. u Somboru Mladu misu. Propovijedao je hrvatski, mađarski i njemački. U 1926. godine osnovanom Karmelićanskom dječačkom sjemeništu obnašao je dužnost prefekta. Bio je upravitelj Karmelićanskoga trećeg reda u Somboru, a od 1929. ekonom samostana i sjemeništa. U jednom hrvatskom franjevačkom samostanu i kod dominikanaca na Korčuli dobro je usavršio hrvatski jezik. Kad su somborski karmelićani odlučili svoje bogoslove slati na studij u parišku karmelićansku provinciju, što se nije ostvarilo, 1932. godine otputovao je o. Sebastijan u Poljsku, gdje se s tamošnjim provincijalom dogovorio da somborski novaci i klerici mogu tamo studirati i proći novicijat. Još te je godine o. Sebastijan otpratio u Poljsku somborskog bogoslova Vilka od sv. Alberta (Dorotića) i dvojicu novaka. Više puta je o. Sebastijan morao odlaziti u Rumunjsku budući da nije dobio dopuštenje za stalan boravak. Tako je i 1933. godine bio u Bukureštu radi osobnih dokumenata. Tamo se razbolio te se nije mogao vratiti. Iste je godine radi bolesti dobio eksklaustraciju na dvije godine. Kako se više nije mogao vratiti u Sombor, 1936. godine je prešao u biskupijske svećenike. Kao svjetovni svećenik živio je do smrti, 1993. godine. Umro je s 93 godine te je pokopan na jednom bukureštanskom groblju.

O. Vilko Dorotić od svetog Alberta

Antun Dorotić je rođen u Somboru 30. srpnja 1914. dodine. Njegovi su roditelji Marijan Dorotić i Luca rođena Pekanović. Nakon u Somboru završene osnovne škole primljen je u Karmelićansko dječačko sjemenište u Somboru, gdje je završio 4 razreda gimnazije. Na Veliku Gospu 1930. godine je obukao redovničko odijelo, te je nakon novicijata u Somboru, 1931. godine pod imenom br. Vilko od svetog Alberta položio prve zavjete. Prvu godinu filozofije je studirao u Somboru, a 1932. je otišao u Poljsku u Wadovice gdje je nastavio studij filozofije. Teologiju je studirao u Krakowu i Lwowu. Nakon završenog studija u Poljskoj, otac Vilko je u subotičkoj stolnici po rukama biskupa Lajče Budanovića, 28. kolovoza 1938. primio sveti red. Kao mladi svećenik o. Vilko je obavljao dužnost orguljaša i zborovođe triju zborova, koji su pjevali na misama u karmelićanskoj crkvi, na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku. Sastavio je hrvatsku pjesmaricu od 600 stranica. Po odredbi Bačke apostolske administrature o. Vilko Dorotić je na brizi imao sve orgulje u administraturi. Bio je vrstan propovjednik posebno za korizmene propovijedi. Puno je ispovijedao i pomagao po okolnim župama. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata u prosincu 1942. godine bio je interniran u đurski samostan u Mađarskoj. O. Vilko je 1944. godine od crvenoarmejaca spasio đurski samostan. Nakon povratka iz izgnastva, 1946. postao je poglavarom samostana u Somboru. Tu službu je obavljao sve do 1954. godine, kad ga je zamijenio o. Friedrich Gillich.

Somborski su se karmelićani 10. rujna 1958. nastanili u Hrvatskom Leskovcu, kraj Zagreba, u samostanu Sestara karmelićanki Božanskoga Srca Isusova. Među njima su bili o. Ivan Keravin kao prefekt malog dječačkog sjemeništa i br. Imre PĒsa kao kuhar s 9 sjemeništaraca. Od 1959. godine karmelićani su se nastanili u nekadašnjem pavlinskom samostanu u Remetama kraj Zagreba. O. Vilko je tada kao provincijalni poglavar proveo adaptaciju župnog doma za dječačko i bogoslovsko sjemenište. On je uložio puno truda za procvat Karmela u Hrvatskoj. Bio je i dugogodišnji poglavar somborskog samostana, provincijalni poglavar, prior u Remetama, ekonom u Somboru. Bavio se pisanjem, bio je prevodilac i izdavač. U Đakovu je 1940. godine na 829 stranica tiskan njegov molitvenik Zvijezda Karmela, kao priručnik za Treći Red Gospe Karmelske. Ciklostilom su 1959. godine izdane Konferencije o sv. Ivanu od Križa. Prevodio je knjige s mađarskog na hrvatski jezik. Iz remetskog samostana premješten je u Sombor 1985. gdje je strpljivo podnosio svoju bolest. Bio je duboko i iskreno pobožan redovnik, puno puta biran za poglavara, imao je veliki ugled pred biskupijskim svećenicima, pred vjernicima i pred svojom subraćom. Uvelike je zadužio i različite ženske redovničke zajednice diljem Subotičke biskupije. Jedan od najdražih karmelićana u Somboru preminuo je 1. veljače 1994. godine. O. Vilko Dorotić spada među najzaslužnije ljude, koji su udarili temelje Karmela u Hrvatskoj

Prema rukopisu karmelićanina oca Mate Miloša

===========================================================

Karmelićanski samostan Sombor

Preč. gospodinu Andriji Anišiću,

uredniku Zvonika

Hrvatska karmelska provincija sv. Oca Josipa sa sjedištem u Zagrebu, kojoj pripada Karmelićanski samostan u Somboru, koji slavi stotu godišnjicu osnutka, za izvanredne zasluge promocije Karmelićanskog samostana u Somboru i promicanje štovanja Sl. Božjega o. Gerarda Tome Stantića u časopisu Zvonik, zahvaljuje Vam i poklanja Vam grb Reda u tehnici terracotte, kao i dokumentarni film o stoljetnom djelovanju karmelićana u Somboru.

o. dr. Jakov Mamić, provincijal


Izrada: [Tipp-Topp System]