[Home] [Sadrzaj] Godina: XI     Broj: 10(120)     Subotica, oktobar 2004.  

POVIJESNI KUTAK – Piše: Stjepan Beretić

CRKVA OTACA KARMELIĆANA U SOMBORU 1904–2004. (10)

Brat Lovro od Krista (Nągr di) – 30 puta pročitao cijelu Bibliju

(* 1907 + 1976.)

Imre Nągr di rođen je 24. studenoga 1907. u Segedinu, od oca Ill‚sa Nągr dija i majke M rije HajdŁ. Imao je tri sestre i šestero braće. U karmelićanski Red je stupio 1934. godine u Somboru kao brat laik primivši ime brat Lovro od Krista. Bio je stolar. Njegova želja je bila otići u misije, pa je nakon dvogodišnje priprave u rimskom karmelićanskom misijskom sjemeništu 1939. godine položio svečane zavjete, te je najprije poslan u Misije na Goru Karmel u Izrael, a potom u Bagdad. Tamo karmelićani imaju preko 300 godina stari samostan i školu. U Bagdadu je 30 godina bio katedralni sakristan. Brat Lovro je pravio kipiće za božićne jaslice, ali i klupe, ormare i stolice, za samostan i crkvu. Iz Misija u Bagdadu vratio se u proljeće 1967., najprije u Zagreb gdje je proveo neko vrijeme. Njegova su djela namještaj u remetskoj sakristiji, ulična vrata u hodnik sakristije, krov nad sakristijom i police za tamošnju samostansku knjižnicu. Potom je došao u Sombor, gdje je nastavio stolarski posao izrađujući namještaj za ćelije u Novicijatu i gostinjske sobe, žaluzine, pregradna klauzurna vrata. Kad se razbolio, ležao je samo dva dana. U teškoj bolesti svoj misionarski križ nije ispuštao iz ruku sve dok 10. rujna 1976. nije blago u Gospodinu preminuo. Molitvom i žrtvom je pratio svoju subraću svećenike kad su oni pohađali bolesnike po gradu i salašima. Imao je dar molitvom isprositi milost od Gospodina da se bolesnici koji se dugo nisu ispovijedali, pomire s Bogom u sakramentu Pomirenja.

Bio je šutljiv, samozatajan redovnik, odan kontemplaciji, uronjen u molitvu i onda kad je radio kao stolar. Napajao se Božjom riječi ostvarujući karmelićansko Pravilo, koje kaže ”danju i noću razmišljati o riječi Božjoj”. Za života je 30 puta pročitao cijelu Bibliju. Svoje molitve i žrtve prikazivao je Gospodinu za Crkvu, misije, za procvat Reda, za nova karmelićanska zvanja, za spas svijeta. O bratu Lovri piše Glas Koncila 1971. godine, da je ustajao u pola 3, a onda bi molio, razmatrao i klanjao se pred Presvetim do 7 sati kad bi se priključio zajedničkoj molitvi u koru i svetoj misi. Nikada nije dangubio. Nakon 30 godina u Bagdadu posao mu je bivao sve teži. Često je prekidao posao strelovitim molitvama na arapskom jeziku. Brat Lovro je vjerno opsluživao i dnevni red. Čitao je djela obnovitelja karmelićanskog reda, i spise svete Male Terezije. Držao se Prvotnog Pravila, te nikada nije jeo mesa ni kad su 1970. godine karmelićani dobili oprost od staroga pravila. Ustrajno je slijedio svoj put pokore i odricanja. Ljubio je zavjet siromaštva. Skromno se oblačio. Sve što je imao stalo bi u maleni kovčežić ispleten od pruća. Služio se štapom, nosio je bujnu bradu. Živio je radosno svoje zavjete. Žarko je molio za svijet i žrtvovao se za njegovo spasenje. Na ulicu je izlazio samo kad bi službeno morao putovati.

Otac IVAN OD GOSPE KARMELSKE (Keravin)

(* 1917 + 1992.)

Ivan Keravin se rodio 9. listopada 1917. u Bačkom Monoštoru, od oca Adama i majke Marije rođene Korpić. Nakon pučke škole u rodnom mjestu stupio je u karmelićanski Red kao sjemeništarac Dječačkog sjemeništa u Somboru. U samostanu je stanovao, a u somborskoj gimnaziji položio ispit zrelosti. U Czerni kraj Krakowa u Poljskoj proživio je novicijat, te 1937. godine položio prve zavjete. Filozofiju i teologiju je studirao na Gori Karmelu u današnjem Izraelu. Za svećenika je zaređen 1942. u Jeruzalemu. Na Gori Karmelu je bio učitelj bogoslova, vikar samostana, a bio je i poglavar jeruzalemskog samostana sve do 1955. godine. Vrativši se u zavičaj bio je dušobrižnik i odgojitelj u sjemeništu u Somboru. Otac Ivan od Gospe Karmelske prvi je karmelićanin koji je 1958. pošao na osnutak prvog karmelićanskog samostana u Hrvatskoj. Prva kuća s 9 sjemeništaraca bila je u Hrvatskom Leskovcu kraj Zagreba, kod karmelićanki Božanskog Srca Isusova, a onda su karmelićani 1959. godine od Zagrebačke nadbiskupije dobili drevni pavlinski samostan i župu Remete kraj Zagreba. Otac Ivan je bio prefekt sjemeništa i učitelj prvih bogoslova. Bio je strog, tražio je red, stegu i uljudbu osobito u međusobnim odnosima svojih odgajanika. Tražio je učenje, točnost molitvenog života i rada u kući i na samostanskoj zemlji. Nakon smrti dotadašnjeg remetskog župnika, mons. Leopolda Rusana, 1963. godine otac Ivan je postao župnikom remetske župe, sve do 1969. godine. Za ljetnih mjeseci putovao je po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini propovijedajući i oduševljavajući mladiće za karmelićanski red. Tako se broj sjemeništaraca, bogoslova i mladih svećenika iz godine u godinu povećavao. Borio se za svako novo zvanje, davao sve od sebe i pomagao im u učenju. Imao je pred sobom samo jedno, proširiti Red u Hrvatskoj. Bog je obilno nagradio njegovo neumorno zalaganje. Iz Somborskog samostana prvi je pošao sa sjemeništarcima i bogoslovima u Remete. Bio je prvi poglavar samostana i župnik župe novog samostana u Splitu. Od

proljeća 1978. bio je prior u Somboru, da bi se potom vratio u splitski samostan. Puno je pridonio promicanju karmelićanske duhovnosti i zvanja u južnoj Hrvatskoj. Izabran je i provincijalom pa je u Rimu sudjelovao i u izboru novoga Generala reda. Puno je pisao, prevodio, a članci i prijevodi s francuskog i talijanskog jezika su mu objavljivani u katoličkim glasilima Radosna vijest, Vrelo života, Glas Koncila i drugim. U Subotičkoj Danici 1992. objavio je pregledni članak o Stipi Bešlinu, svome sumještaninu. Poznavalac je klasičnih jezika, latinskog, grčkog i hebrejskog. Tečno je govorio engleski, francuski i talijanski jezik.

Posljednje godine života proveo je u remetskom samostanu gdje je na svoj zemaljski rođendan 9. listopada 1992. ”rođen” za nebeski život u vječnosti. Pokopan je u grobnicu karmelićana u Remetama.

Prema rukupisu o. Mate Miloša


Izrada: [Tipp-Topp System]