[Home] [Sadrzaj] Godina: XII     Broj: 11(121)     Subotica, novembar 2004.  

POVIJESNI KUTAK – Piše: Stjepan Beretić

CRKVA OTACA KARMELIĆANA U SOMBORU 1904.–2004. (11)

Brat Anđelko od svete Male Terezije (Pašalić)

(* 14. srpnja 1909. + 28. kolovoza 1995.)

Brat Anđelko se rodio pod imenom Marko Pašalić. Rođen je u Somboru, 14. srpnja 1909. Njegovi su roditelji bili Đuro Pašalić i Magdalena Kolić. Osnovnu školu je pohađao u rodnom Somboru. Slikanje je učio kod slikara Steinera u Somboru. Zavolio je somborske karmelićane, te je primljen u Red za brata laika, 30. lipnja 1927. Obukavši redovničko odijelo započeo je novicijat u Somboru i dobio ime br. Anđelko od sv. Male Terezije. Nakon dvije godine novicijata, položio je prve zavjete na tri godine, 1. srpnja 1929. godine. Pod vodstvom Sluge Božjeg o. Gerarda Tome Stantića i učitelja mladih karmelićana o. Benjamina Bal zsa, br. Anđelko je odgajan za duhovan i molitveno–meditativan život, te za fizički rad. Izrastao je u redovnika jake duhovne i radišne osobnosti. U samostanu je vršio dužnost kuhara, sakristana i vratara. Uz ova navedena zaduženja, br. Anđelko je koristio svoje kraće slobodno vrijeme tijekom dana za slikanje uljem na platnu. Otajstva vjere, koja je kroz molitvu i meditaciju proživljavao, utisnuo bi na platno svojih slika koje je slikao. Volio je i glazbu, te je samouk naučio svirati u frulu, harmoniku i orgulje. Sve je svoje dužnosti obavljao savjesno i s puno ljubavi.

Ustrajno je molio poglavare dok mu nisu dali dopuštenje za boravak u karmelićanskim samostanima u Mađarskoj, Poljskoj i Ukrajini. Ondje se također bavio slikanjem. Tako je boravio u Budimpešti, Đuru, Krakowu i Ukrajini. Tko bi znao koliko je slika ostavio za sobom u inozemstvu, jer je bio običaj u Redu da redovnik ne potpisuje svoje slike. Mnoge slike je dopuštenjem poglavara poklanjao pojedinim župnicima ili dobročiniteljima samostana, pa im se izgubio trag. Za vrijeme rata (1941.–1945.) brat Anđelko je povremeno izbivao iz somborskog samostana. Po osnutku samostana u zagrebačkim Remetama, primio je tamo službu kuhara. Novi samostan je bio vrlo siromašan, a svakog je dana trebalo nahraniti sjemeništarce, bogoslove, patre i starog remetskog župnika Leopolda Rusana. Brat Anđelko se vrlo dobro snalazio. Kuhao je jednostavno. Pripravljao je zdravu hranu. Svojom dobrotom je privlačio ljubav sjemeništaraca i bogoslova, koji su ga okruživali ljubavlju i poštovanjem. Remetski ga je župnik od milja zvao ”Anđelković”. Remetski puk je uživao u njegovoj bunjevačkoj ikavici i šaljivim dosjetkama.

Pomagao je i bratu Pavlu na vrtu. Znao je na glavi nositi košare trešanja i drugog voća na zagrebačku tržnicu, da bi kupovao namirnice za kuhinju. Bio je vrlo štedljiv i darežljiv. Od tereta koji je nosio na tržnicu obolio je od bruha i tri puta je bio operiran. Bio je temperamentan, iznimno vedre naravi, duhovit, šaljiv, srdačan u ponašanju, pomalo i naivan. Kad bi završio poslove u kuhinji ili u vrtu, molio je i meditirao. Molio je krunicu šetajući hodnikom samostana, pred samostanom ili u vrtu. Za njega je remetski župnik, Leopold Rusan znao govoriti: ”Gledajte našeg Anđelkovića kako sabrano moli.” Brat Anđelko je bio strastveni ribič. Odlazio je na Dunav ili na kanal loviti ribu. Radovao se velikim i teškim primjercima, jer je tako davao veliki doprinos za svoju zajednicu. Od viška ulovljene ribe bi dobivali somborski vjernici. Uspomena na brata Anđelka živi u njegovih šesnaest slika u somborskom samostanu. U privatnom je vlasništvu jedna slika darovana o. Anti Stantiću, dok se slika ”Isusova kušnja u pustinji” čuva u remetskom samostanu.

Zadnjih godina života, brat Anđelko je bolovao od srca i bruha, ali uvijek na nogama, strpljiv i predan u Božju volju. Osjećajući da mu dolazi konac života, zamolio je svete sakramente. Od tada je češće lijegao u krevet, ali mu je prior uvijek donosio pričest u sobu. Nedjeljom bi ipak dolazio u sakristiju i sudjelovao na svetoj misi. Umro je 28. kolovoza 1995., u 86. godini života i 66. godini redovništva. Sahranjen je u karmelićansku grobnicu u Somboru 30. kolovoza 1995. Posmrtne ostatke brata Anđelka ispratilo je mnoštvo vjernika sa svećenicima, karmelićanima i subotičkim franjevcima.

Prema rukopisu oca Mate Miloša, karmelićanina iz Sobmora


Izrada: [Tipp-Topp System]