[Home] [Sadrzaj] Godina: XII     Broj: 12(122)     Subotica, decembar 2004.  

POVIJESNI KUTAK – Piše: Stjepan Beretić

Crkva otaca karmelićana u Somboru 1904.–2004.

(12. dio – svršetak)

Marin Ladislav Marković

(1916–1997)

Monoštorske i somborske godine

Značajan dio svoga života otac Ladislav Marković je proživio u Somboru. Rođen je u Bačkom Monoštoru 24. veljače 1916. godine. Tamo je započeo i svoje školovanje. Bio je đak somborskog karmelićanskog sjemeništa i kao takav gimnazijalac somborske gimnazije. To mu je osnovno i srednje školovanje dalo dobru osnovu za kasniji studij.

Od Baltika do Tirenskog mora

U karmelićanski novicijat je stupio u karmelićanskom samostanu Czerna kraj Krakova u Poljskoj. Filozofiju je studirao u Krakovu i Vilni, dok je sveto bogoslovlje studirao u karmelićanskom učilištu Theresianum u Rimu. Tako je kroz svoje školovanje mladi karmelićanin učio jezike, upoznavao Europu od Baltičkog do Tirenskog mora. U vječnom gradu je zaređen za svećenika 1939. godine. Mladu misu je slavio u rodnom Bačkom Monoštoru ratne 1942. godine.

Dvostruki doktor

Dok se radovao svojoj mladoj misi i rodnome selu, otac Ladislav je u godini svoje mlade mise doktorirao iz bogoslovlja na karmelićanskom učilištu Theresianum u Rimu. Nije prekidao studija, već je i dalje studirao. Tako je 1948. u Rimu na Angelicumu doktorirao i iz crkvenoga prava. Imao je smisla i za ekonomiju, pa je više godina njegovoj skrbi bio povjeren rimski zavod na trgu svetoga Pankracija.

Učenjak čovjeku blizak

Godine 1956. vratio se u Bačku. Ostao je u Somboru i onda kad su mu karmelićani povjerili službu provincijala. Bio je i učitelj novaka. Somborci su ga visoko cijenili. Bio je tražen propovjednik. Propovijedao je u Somboru, u Subotici, u rodnoj župi u Bačkom Monoštoru. Uživao je ugled iskrenog u duboko duhovnog čovjeka. Našao je vremena ne samo za pohađanje bolesnika, već je o njima vodio posebnu skrb. S njima je dugo razgovarao, davao im dobro štivo, pa je tako puno radio na duhovnoj izgradnji Somboraca. Spadam među ljude koji su ga osobno poznavali. I sam sam se kao dijete češće ispovijedao kod oca Ladislava. Mome pokojnome ocu je bio redoviti ispovjednik. Zato se u nekim dijelovima ovoga teksta oslanjam na ono što je o ocu Ladislavu govorio moj otac i rodbina, te na ono što sam osobno doživio susrećući se s ocem Ladislavom. Dugo je, vjerno i strpljivo ispovijedao. Njegovu su ispovjedaonicu tražili i salašari i varošani. Pred njim su se ispovijedale brojne časne sestre, redovnici i redovnice. Tražili su ga za ispovijed svećenici. Njegovoj skrbi je bilo povjereno više različitih redovničkih zajednica diljem Bačke. Mjesečne duhovne obnove je držao svećenicima Somborskog dekanata. Bio je traženi voditelj duhovnih vježbi. U vrijeme prvog subotičkog biskupa, blage uspomene Matije Zvekanovića, kao i njegovog nasljednika, dr. J nosa P‚nzesa, otac Ladislav je obavljao brojne dužnosti u korist Subotičke biskupije. Tako je bio od velike pomoći subotičkim biskupima i svećenstvu.

Ugledan redovnik

Osim službe provincijala i priora, u svojoj karmelićanskoj provinciji uživao je velik ugled. Bio je ugledan i među ostalim hrvatskim redovnicima. Otac Ladislav je od 1966. do 1968. godine obavljao dužnost tajnika Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara. Na toj službi za naredno dvogođe naslijedio ga je Somborac rodom, ugledan franjevac o. Zorislav Lajoš. Hrvatski su karmelićani osjetili bilo Drugog vatikanskog sabora, te su na inicijativu četiriju franjevačkih obitelji, na zagrebačkom Kaptolu zajedno s provincijalima isusovaca, salezijanaca i lazarista osnovali Hrvatsku konferenciju viših redovničkih poglavara. Otac Ladislav je 1943. godine na latinskom jeziku napisao djelo pod naslovom Nauk latinskih otaca o događajima na kraju svijeta. To mu je djelo objavljeno u Rimu. I drugo mu je djelo iz oblasti crkvenoga prava objavljeno u Rimu 1948. godine. U Zagrebu mu je 1980. godine objavljeno djelo Zaljubljenik sakramenta pomirenja. U tom djelu govori o sluzi Božjem, franjevcu Anti Antiću.

Hrvatski je Karmel rođen u Somboru

O. Ladislav Marković je umro 1. kolovoza 1997. i sahranjen je u karmelićanskoj grobnici na velikom katoličkom groblju u Somboru. A Hrvatski su se karmelićani svojim samostanima iz stoljetnog svoga somborskog gnijezda razgranali po Hrvatskoj i Bugarskoj, ima ih u Hercegovini i u Rimu. Među starim somborskim karmelićanima je bilo Hrvata iz Gradišća, Mađara iz Bačke i svih krajeva Mađarske, ali tu je bilo i Nijemaca, našao se u Sobmoru i Slovak i Rumunj. Tako je Sombor ostao kolijevkom danas ugledne Hrvatske karmelićanske provincije svetoga Josipa. Zaista se ostvario slogan somborske karmelske stoljetnice: Baština za budućnost. Ovdje smo spomenuli samo neke somborske karmelićane, svi su oni, kao i današnji hrvatski karmelićani u korijenima nikli u Somboru.

Neka je velika hvala Bogu i Gospi Karmelskoj, čiji su redovnici ravnu Bačku izabrali za svoj zavičaj, a nama ostali svjetlonoše i vjesnici Vesele vijesti i Riječi Božje koja se među ljudima nastanila i ostala prebivati s njima.

Prema: Ante Sekulić, Karmelićanski prinosi hrvatskoj kulturi, Zagreb, 2001.


Izrada: [Tipp-Topp System]