[Home] [Sadrzaj] Godina: XII     Broj: 8(130)     Subotica, august 2005.  

DUŽIJANCA 2005.

Svečana Večernja molitva

Gosta ovogodišnje Dužijance, biskupa Gospićko–senjskog, mons. Milu Bogovića, subotički su vjernici dočekali 13. kolovoza, kada je u katedrali–bazili sv. Terezije održana svečana Večernja molitva (Vespere). Na početku Večernje, gosta biskupa, predstavnike lokalne samouprave te kulturnih i političkih institucija i organizacija, bandaša Sinišu Kujundžića i bandašicu Kristinu Ivanković, te malog bandaša Damira Milodanovića i bandašicu Sanju Roganović kao i svećenike, redovnike i redovnice te okupljene vjernike, pozdravio je domaći biskup, dr. Ivan Pnzes.

Pjevanu večernju molitvu predvodio je katedralni župnik, mons. Stjepan Beretić zajedno s desetak svećenika, dok je pjevanje predvodio katedralni zbor ”Albe Vidaković” pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić. Prigodnu je propovijed održao mons. Beretić, a u cijelosti ju objavljujemo na trećoj i četvrtoj stranici ovoga broja Zvonika.

Riječi pozdrava i zahvale što je ove godine pozvan da kao predvoditelj misnoga slavlja bude sudionik Dužijance 2005., uputio je i biskup Mile Bogović istaknuvši kako je kao ”biskup Bunjevaca, ali onih Like i podno Velebita” došao k Bunjevcima Hrvatima u Bačkoj, jer je slavlje Dužijance toliko lijepo i plemenito da ”zaslužuje da bude prineseno na sam oltar”. Čovjek koji sije i žanje žito u svojoj je vjeri shvatio da je njegov rad suradnja sa svemogućim Bogom, jer samo ”on daje da žito niče i raste i donosi plod”, i samo on daje svoje darove i bogatstvo. Zato i danas trebamo zahvaliti svećeniku Blašku Rajiću koji je doprinio da Dužijanca bude vez svih Bunjevaca Hrvata na ovim prostorima, da se taj vez i dar kruha poveže u središtu subotičke biskupije, te da rad ruku čovječjih bude kao dar prinesen Bogu, rekao je. Potom je dodao kako je prilikom susreta s gradonačelnikom Subotice zaključio kako su grad i općina prihvatili taj lijepi običaj kao nešto što nas može obogatiti i objediniti. Obraćajući se vjernicima, poručio im je da kao baštinici čuvaju i njeguju taj lijepi običaj koji treba prenijeti i budućim generacijama, jer ne smijemo upropastiti darove koje su nam namrli naši pređi, zaključio je biskup Bogović.

Na kraju molitve, bandaš Siniša i bandašica Kristina prinijeli su na oltar ovogodišnji simbol odnosno krunu Dužijance izrađenu od slame, rad Marije Ivković Ivandekić iz Tavankuta. Na kruni je prikazan somun kruha, razdijeljen na četiri dijela znakom križa, iz kojega svijetli plamen, Isus Krist – svjetlo svijeta. Budući da je ova godina proglašena Godinom Euharisije, kruna predstavlja kruh, ne samo onaj koji hrani tijelo, već i duh čovjekov. Večernja je molitva završena blagoslovom.

Risarska večer

Istoga je dana, nakon Večernje molitve, na središnjem gradskom trgu održana Risarska večer i nastup kuluturno–umjetničkih društava iz Subotice i okolice, te iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Ukrajine.

Folklorne skupine na Dužijanci 2005. !!!!!!!(u sivom okviru)

Iz Subotice i okolice te drugih gradova: KUD ”Aleksandrovo” iz Subtice, KUDŽ ”Bratstvo” iz Subotice, HKC ”Bunjevačko kolo” iz Subotice, KUD ”Bunjevka” iz Subotice, ”Češka Beseda” iz Bele Crkve, HUK ”Lajčo Budanović” iz Male Bosne, KUD ”Lemeš” iz Svetozara Miletića, HKUD ”Ljutovo” iz Ljutova, HKPD ”Matija Gubec” iz Tavankuta, OKUD ”Mladost” iz Subotice, KUD ”Npkr” iz Subotice, ”Njemački narodni savez” iz Subotice, KUD ”Ravnica” iz Subotice; HKPD iz Đurđina, KPZH ”Šokadija” iz Sonte, HKUD ”Vladimir Nazor” iz Sombora; iz Republike Hrvatske: KUD ”Matija Antun Relković” iz Davora, KUD ”Moba” iz Županje; iz Bosne i Hercegovine: KUD ”Krajina” iz Bihaća i iz Ukrajine: ”Kaleidoskop” iz Sevastopolja.

Književna večer posvećena pjesniku Lazaru Franciškoviću

Književna večer uključena u završne priredbe Dužijance, posvećena pjesniku Lazaru Franciškoviću, održana je 11. kolovoza u Hrvatskom kulturnom centru ”Bunjevačko kolo”, u organizaciji Književnoga kluba ”Miroljub” pri Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović”.

Voditelj i moderator književne večeri Jašo Šimić, pozdravio je na početku sve nazočne, posebno istaknuvši da je večer, osim Lazaru Franciškoviću, posvećena i katedralnom zboru ”Albe Vidaković” koji svojim glazbenim točkama obogaćuje ovu književnu večer punih 25 godina. Katedralni je zbor potom, predvođen s. Mirjam Pandžić, klavirskom pratnjom Jasne Skenderović iz Zagreba, i solo izvedbom Terezije Buljovčić Jegić, otpjevao pjesmu Alekse Kokića ”

”Klasovi mirisnih njiva”.

U ime Instituta, nazočne je potom pozdravio predsjedavajuću Instituta, dr. Andrija Kopilović, rekavši kako književnom večeri započinje svojevrsno trodnevlje, trolist, koji prethodi onom velikom ”Hvala” kojeg izričemo na najljepši način Bogu i čovjeku, daru i radu, daru i Otajstvu. Naznačivši kako pisana riječ, i to poetska, uvijek ima osobito značenje u kulturi jednoga naroda, pojasnio je kako ona nije samo dah i disanje jednoga naroda nego svjedočanstvo života i životnosti. Govoreći o Lazaru Franciškoviću istaknuo je kako ”njegov tihi hod, pomalo pognut, našim gradom, možda ne odaje 'raspjevanu dušu' ali svakako svjedoči o misaonom čovjeku”, zahvalivši mu osobito za rad i pisanu riječ. Svoje hvala potom je uputio i katedralnom zboru ”Albe Vidaković” na čelu sa s. Mirjam Pandžić, budući da je jedinstvena suradnja Katedralnog zbora i organizatora Dužijance koji je na početku bila Katedralna župa sv. Terezije, a kasnije je dijelom organizaciju preuzeo i Institut, nastala u vrijeme Katehetske ljetne škole koju je vodio pok. dr. Antun Benvin, a koja je nadahnula organizatore Dužijance da niz godina u samo slavlje ulaze meditacijom pisane riječi, Božje riječi i glazbe. ”Tako je godinama Dužijanca postala jedan znakovit susret na razini kulture i kulta. Pisane riječi i Bogoštovlja”, zaključio je Kopilović.

O životu i radu Lazara Franciškovića govorio je potom Milovan Miković, književnik i književni kritičar, posebno se osvrnuvši na predavanja koja su ove godine prilikom predstavljanja Franciškovićeva rada u Zagrebu (osobito djela ”Utva bez krila”, trilogije ”Biblioteka, Gradska kuća i fontana” te ”Hodočasnika”), održale književna kritičarka Nevenka Nekić i lingvistica Sanja Vulić. Kad je riječ o stilu i jeziku u djelima Lazara Franciškovića, on je posve sažet, okomit u vremenu i pamćenju, bolan i ljekovit te sazdan od originalnih slika. Pjesnik se pri tom obraća svakom detalju, ali i sjećanju na misao predaka. On promišlja pojedinačnu sudbinu čovjeka i zajedničku povijest naroda. Francišković niže stihove i jedinstvene metafore, usporedbe, te njegova zbirka posvećena gradu predstavlja dijalog sa samoćom i prošlošću Subotice, koja je grad kako kaže pjesnik ”koji udara o tarabe kantata”. U knjizi proze nazvanoj ”Hodočasnik”, Francišković donosi ljepotu i sjetu goleme ravnice, mirnu modrinu ritova i usamljeno bilo rasutih salaša. Nabijenim rečenicama opisuje etnografske uspomene iščezla vremena, kuće, predmete i običaje, a nadaseve ljude i osjećaje. Francišković se predstavlja kao graditelj riječi, stilist i jezikotvorac. Kako to smatra Sanja Vulić, Francišković je svrstan među hrvatske književnike koji žive i svoja djela stvaraju izvan hrvatskih državnih granica. On je suvremeni pisac koji poštuje tradicionalne vrijednosti i baštinu kojima se i iz najveće daljine uvijek i nanovo vraća, rekao je Miković.

Na kraju, ljubiteljima pisane riječi obratio se i sam pjesnik, pročitavši svoj esej o Riječi, rekavši kako je u Bogu Riječ koja je sve stvorila, a koja je poslana na svijet da otkrije tajnu Božje volje, a vrativši se Bogu završila je svoje poslanje. Bilo da je vjerovanje ili dogma, Riječ je oduvijek značila očitovanje razumnosti u jeziku i ljudskoj naravi i u kontinuiranom stvaranju svijeta. U ljudi je pak Riječ obična iskustvena i misaona stvarnost, te se njom ne smijemo igrati i zlorabiti ju, već diviti joj se i služiti joj, zaključak je Franciškovićeva razmišljanja.

Tijekom književne večeri, zbor je nakon što je pročitana, i otpjevao himnu Bunjevaca i Šokaca Hrvata za koju je tekst napisao Lazar Francišković, a glazbu s. Mirjam Pandžić. Izbor iz Franciškovićeve poezije recitirali su Marija Jaramazović i Filip Čeliković. Kao i prethodnih godina, književna je večer završena zajednički otpjevanom pjesmom ”Podvikuje Bunjevačka vila”.

Dodjela ”Antušove nagrade” i nagrade aranžerima izloga

U okviru književne večeri, petnaesti put po redu dodijeljena je i tradicionalna ”Antušova nagrada” koja se dodjeljuje onima koji šire kulturu i ljepotu hrvatskog naroda – bunjevačkog roda, a dodijelio ju je dr. Andrija Kopilović. Treća nagrada pripala je mladom bračnom paru, Vesni i Ladislavu Huska sa sinovima Petrom, Tomislavom, Andrijom i Ivanom, urednicima obiteljske stranice ”Zvonika”. Druga nagrada pripala je Folklornom odjelu HKC ”Bunjevačko kolo”, najbrojnijem i vrlo aktivnom i atraktivnom Odjelu ovoga Centra koji obogaćuje kulturu grada, a i puno šire te okuplja stotine mladih i djece. Nagradu je primio voditelj Odjela, Davor Dulić. Treća nagrada pripala je Mariji Jaramazović koja je ove godine na ”Uskrs festu” u Zagrebu za pjesmu ”Drvo križa”, za koju je tekst napisala Josipa Dević, a glazbu Nikola Jaramazović, dobila treću nagradu.

Budući da se ove godine obilježava i 25. godišnjica suradnje Instituta i katedralnoga zbora ”Albe Vidaković” koji je osnovan 1973. godine prigodom proslave 200. godišnjice gradnje subotičke crkve Svete Terezije, na kraju književne večeri, predsjedavajući Instituta, dr. Andrija Kopilović, dodijelio je povodom uspješne suradnje Instituta i zbora, te njegova doprinosa vjerskim i kulturnim događanjima u okviru Dužijance, posebno priznanje voditeljici i ravnateljici zbora, s. Mirjam Pandžić. A u znak zahvale, za primljeno priznanje, u ime zbora, solistica zbora Terezija Buljovčić Jegić, otpjevala je pjesmu ”Fala” uz klavirsku pratnju Jasne Skenderović. Nakon toga, trećenagrađenu pjesmu s ovogodišnjeg Uskrs festa u Zagrebu, otpjevala je dobitnica prve Antušove nagrade, Marija Jaramazović.

I ove su godine dodijeljene posebne nagrade za aranžiranje izloga u gradu, s detaljima i elementima Dužijance. Nagrade je trima, od ukupno 9 aranžera izloga, dodijelio predsjednik Organizacijskoga odbora ”Dužijance 2005.”, Grgo Kujundžić. Treća nagrada pripala je Anđelki Beneš iz Subotice, druga Grgi Piukoviću također iz Subotice, a prva Ivanu Stipiću iz Đurđina.

Željka Zelić

IZLOŽBA ”S BOŽJOM POMOĆI”

Tradicionalnom izložbom ”S Božjom pomoći” koja je na temu ”Euharistija u slici i slami”, 9. kolovoza otvorena u gradskoj galeriji ”Likovni susret” u Subotici, započelo je središnje slavlje Dužijance 2005. Izložbu je i ove godine organizirao Katolički Institut za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović” zajedno s Etnografskim odjelom ”Blaško Rajić”.

Izložbu je otvorio predsjedavajući Instituta, dr. Andrija Kopilović koji je tumačeći motiv ovogodišnje izložbe istaknuo kako se u krhkosti pasivnoga kruha čak čudesno smanjenog, u komadiću hostije, za vjernike krije najveća tajna vjere. Rekavši kako euharistija po vjeri Crkve daruje vječnost, dok je slama i simbol prolaznosti, nadodao je kako smo danas svjedoci da velika umjetnička djela posvećena malom kruhu uistinu daju duh i dušu kao i da oblikovana slama nije simbol prolaznosti nego temelj slave, jer je ljepota slava i slavljenje. Kako se u slikama susrećemo s velikim umjetničkim djelima nadahnutima komadićem kruha, tako se u slikama u tehnici slame divimo vještini i ljepoti oblikovanja te krhke i prolazne slame, a poruka je ista: u službi kruha, rekao je Kopilović. Umjetnički dio programa obogatila je Noemi Tot odsviravši Bachov Menuet na flauti, dok je pjesmu Alekse Kokića ”Njegov kraljevski put” recitirala Nevena Mlinko.

Ove godine izloženi su radovi Prvog saziva kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu (dvadeset godina rada Kolonije), zatim prikaz euharistije na umjetničkim fotografijama Nikole Tumbasa kao i ”Nebo” i liturgijski paramenti iz riznice subotičke župe sv. Roka. Ljubitelji slika u tehnici slame kao i fotografije, izložbu će moći pogledati do 9. rujna 2005. godine. (Ž.Z.)

20. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame

Svečanom akademijem u organizaciji HKPD ”Matija Gubec”, u tavankutskom Domu kulture otvoren je 16. srpnja 20. saziv Prve likovne kolonije naive u tehnici slame ”Tavankut 2005.”. Koloniju je svečano otvorio predsjednik HKPD ”Matija Gubec”, Branko Horvat, a voditelj programa akademije bio je Ladislav Suknović, koji je u kratkim crtama predstavio početak rada Kolonije, započete 1961. godine. U glazbenom dijelu akademije, nastupili su tamburaši HKPD ”Matija Gubec”. Nazočnima se prigodnim riječima obratio i predsjednik Društva, Branko Horvat, dok je nekadašnja kustosica Gradskoga muzeja u Subotici, mr. Milka Mikuška prikazala stručni osvrt na dva desetjeća rada Kolonije. Gost ovogodišnje kolonije bio je akademski slikar Josip Ago Skenderović, rođeni Tavankućanin, koji već duže vrijeme živi i radi u Parizu. Napomenimo da su slike s prošlogodišnjeg, 19. saziva likovne kolonije, postavljene u kući poznate slamarke Ane Balažević, jedne od osnivačice Društva i slamarske sekcije.

Svečanom akademijom 23. srpnja, zatvoren je 20. saziv Prve kolonije, u okviru koje je osim domaćina HKPD ”Matija Gubec” nastupilo i HKUD ”Dubrave” iz Aladinića u BiH te KUD ”Ivan Goran Kovačić” iz Velike u Hrvatskoj. Dan ranije, 22. srpnja, na temu ”Strpljivost i ustrajnost pobjeđuju” održan je okrugli stol na kojemu su predavanja održali predsjedavajući Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović”, dr. Andrija Kopilović, akademski slikar Josip Ago Skenderović, predsjednik HKPD ”Matija Gubec”, Branko Horvat. Okupljene slamarke evocirale su uspomene s proteklih saziva Kolonije, a završni dio okrugloga stola bio je usmjeren na pitanja vezana za budućnost Kolonije i slamarstva općenito.

Radovi 34 slamarke i desetak učenika osnovnih škola, nastalih na ovogodišnjoj Koloniji, prikazani su na izložbi Kolonije slamarki koja je u okviru ”Dužijance 2005.” u vestibilu subotičke Gradske kuće otvorena 12. kolovoza. Ljubitelje slika u tehnici slame, pozdravila je predsjednica Kolonije, Jozefina Skenderović. Otvorivši izložbu, predsjedavajući Instituta ”Ivan Antunović”, dr. Andrija Kopilović, rekao je kako na svakoj Koloniji ”ponajprije nastaje dijaloški čovjek koji ne mora poručivati prolaznom putniku za koga radi i zašto radi, jer će odgovor biti vrlo jasan: za svoju dušu”, uz poruku da samo vješte ruke, strpljiv rad i plemenito srce može komunicirati impresioniran ljepotom tog materijala čija je jasna poruka: sa slamom možete samo s ljubavlju i nježno, zaključio je Kopilović. /Ž. Z./

Tamburaška večer i izbor naljepših parova bandaša i bandašice

Predstavljanjem ovogodišnjeg bandaša Siniše Kujundžića i bandašice Kristine Ivković na improviziranom salašu na subotičkom gradskom trgu, a kasnije zbog lošega vremena u vestibilu Gradske kuće, 12. kolovoza započela je ”Taburaška večer” čiji su voditelji bili Kristina Kovačić i Lazo Cvijin. Bandaša i bandašicu kao i svake godine, predstavio je predsjedavajući Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović”, dr. Andrija Kopilović, posebno naglasivši činjenicu kako ”čovjek može oteti, ali Bog će dati”, što smo i sami iskusili ove godine, pa možemo slaviti Dužijancu, i zahvaliti Bogu, ali i čovjeku, za rad i žito te kruh svagdanji.

Od 50 mladića i djevojaka, žiri u sastavu: Mira Temunović, Ružica Šimić, Ivanka Sudarević, Nikola Matković i Stipan Dulić, izabrao je ovogodišnje pratioce i pratilje bandaša i bandašice. Za ”najlipči” par izabrani su Snežana Dulić i Aleksandar Orčić, prvi su im pratioci Nevena Mlinko i Boris Černuš a drugi Marijana Tikvicki i Mario Sudarević.

Tijekom večeri, nastupili su i tamburaški sastavi: ”Hajo” i solist Antun Letić Nune, ”Ravnica”, ”Sljedbenici Tumbas Pere Haje” s kojima su kao solistice nastupile Tamara Babić i Svetlana Milodanović, zatim ”Biseri”, HKPD ”Matija Gubec” iz Tavankuta sa solistom Borisom Godarom, Mali orkestar Somborskog tamburaškog orkestra, Zlatni zvuci iz Sombora te HKPD ”Tomislav” iz Golubinaca sa solisticom Dubravkom Ćaćić.

Željka Zelić


Izrada: [Tipp-Topp System]