AKTUALNO

SINODA – 2006.

Završetak Prve sinode Subotičke biskupije

PRIMILI SMO POSLANJE OD ISUSA DA DONESEMO ROD KOJI OSTAJE ZA VJEČNOST

Svečanim euharistijskim slavljem kojega je u subotičkoj katedrali sv. Terezije u petak 30. lipnja predvodio subotički biskup Ivan P?nzes zajedno sa 65 svećenika i redovnika Subotičke biskupije, završila je Prva sinoda Subotičke biskupije. Misi su nazočili uz druge vjernike i Kristovi vjernici laici koji su bili članovi Sinode, bogoslovi i sjemeništarci te časne sestre. Završno slavlje Prve sinode Subotičke biskupije održano je u isti dan i sat kada je prije točno 70 godina završila s radom Sinoda Bačke apostolske administrature pod vodstvom tadašnjeg biskupa Lajče Budanovića.

Biskupova propovijed na završetku Sinode

Kršćanska braćo i sestre!

Ovo naše zajedničko razmišljanje nad Božjom riječju započeo bih Isusovim riječima izrečenim na Posljednoj večeri i to onako kako ih je zabilježio evanđelist Ivan: ”Niste vi mene sebi izabrali, nego sam ja vas sebi izabrao i odredio vas da idete i rodite rod i da vaš rod ostane.” (Iv 15,16). Ove Isusove riječi upućene su i nama danas. U sakramentu Krsta i Potvrde od Isusa smo primili poslanje da donesemo ljudima rod koji ostaje za vječnost.

Ovo poslanje ispunjavaju svećenici, redovnici, redovnice i Kristovi vjernici laici kada u okviru Biskupijske sinode, imajući u vidu današnje prilike, žele odrediti dušobrižničke zadaće tako kako bi se što uspješnije stavili u službu naviještanja Radosne vijesti.

* prošli smo kroz mnoga krizna razdoblja, prošli smo i kroz razdoblja koja su bila protivna Crkvi, kroz razdoblja koja su željela u čovjeka usaditi duh ateizma i materijalizma.

* Sa žalošću možemo konstatirati da su se u ovim razdobljima mnogi udaljili od Crkve, ali isto tako valja nam istaći da su mnogi ostali vjerni Crkvi.

Ova Sinoda bila je pastoralnog karaktera. Ona je uvažavala našu prošlost, a na sadašnjosti je gradila budućnost. Od 1936. godine kada je održana Sinoda Bačke apostolske administrature prošli smo kroz mnoge poteškoće. Prošli smo kroz mnoga ratna razaranja, prošli smo kroz mnoga krizna razdoblja, prošli smo i kroz razdoblja koja su bila protivna Crkvi, kroz razdoblja koja su željela u čovjeka usaditi duh ateizma i materijalizma. Sa žalošću možemo konstatirati da su se u ovim razdobljima mnogi udaljili od Crkve, ali isto tako valja nam istaći da su mnogi ostali vjerni Crkvi. Mnogi su poradi svoje vjernosti Crkvi bivali proganjali, mnogi zatvarani, a mnogi su položili i svoje živote.

Početak Biskupijske sinode u mnogome možemo zahvaliti Sinodi Bačke apostolske administrature, koja je završila 30. lipnja 1936. godine i čiji je plod Bački Zakonik koji je bio napisan na Latinskom jeziku.

Sinoda Subotičke biskupije, kako je poznato, započela je 30. lipnja 1996. godine, na 60–tu obljetnicu završetka Sinode Bačke administrature. Započela je svečanom euharistijom i pripremnim razdobljem. Danas na 70–tu obljetnicu Bačke sinode, ova Sinoda došla je, na izvjestan način, do svog kraja.

Zakonik kanonskoga prava na mnogim mjestima ukazuje na krajevno pravo. Naime, opći zakonik ne može obuhvatiti sve one pojedinosti svakodnevnog života jedne zajednice kao što je zajednica jedne biskupije. Stoga dokumenti ove Sinode sadrže preporuke i odredbe koje upotpunjavaju ovu prazninu. Od 1936. godine kroz službeno glasilo biskupije objavljivali smo mnoge odredbe koje su pratile svakodnevni život Crkve. Sve ovo ukazuje na postojanje jednog, rekao bih sinodalnog tijeka. On je imao za cilj da donese plodne planove za budućnost.

Tijekom ove Sinode svrsishodno je bilo načiniti prijevod Bačkog zakonika na hrvatski i mađarski jezik, kako bi on mogao biti dostupan mnogim svećenicima, redovnicima, redovnicama, stalnim đakonima, pastoralnim suradnicima, vjeroučiteljima i laicima. Naime, mnoge odredbe Bačkog zakonika i danas imaju svoju vrijednost i svoju važnost.

Papa Ivan Pavao II. u mnogim svojim nastupima poticao je pokretanje Biskupijskih sinoda, a u duhu II. vatikanskog sabora. To je i nas poticalo, hrabrilo i davalo nam snage oko ostvarenja djela naše biskupijske Sinode.

* Razdoblje od 10 godina koliko je trajala naša Sinoda bilo je potrebno, rekao bih čak i nužno poradi različitosti naše biskupije,

* ova Sinoda donijela na svjetlo dana 20 različitih dokumenata.

Razdoblje od 10 godina koliko je trajala naša Sinoda bilo je potrebno, rekao bih čak i nužno poradi različitosti naše biskupije, ali isto tako mnogi su imali mogućnost da raspravljaju, o Sinodalnim dokumentima na raznim susretima. Kad to kažem onda tu mislim na susrete koji su bili upriličeni bilo na biskupijskoj, bilo na dekanatskoj razini. Isto tako mnoga vijeća naše biskupije dala su svoj doprinos ovoj Sinodi. Opaske na radne dokumente moglo se dati odgovarajućem nadleštvu u usmenoj ili pismenoj formi. Napominjem, ono što je možda mnogima već i poznato a to je da je ova Sinoda donijela na svjetlo dana 20 različitih dokumenata.

Napominjem i to da ćemo u što skorije vrijeme izdati ove radne dokumente u obliku knjige, ali isto tako želja mi je da što brže izdamo na oba jezika i odredbe koje je ova Sinoda donijela. Naime, radni dokumenti Sinode sadrže oko 200 odredaba. Isto tako mi je želja da se izda i prigodna medalja.

Ovom prilikom želim izraziti svoju zahvalnost svima onima koji su se na bilo koji način uključili u rad Sinode, bilo kroz pripremno razdoblje, bilo kroz plenarne sjednice ili na bilo koji drugi način. Neka u svima njima živi svijest da će Gospodin obilno nagraditi njihov uloženi trud i napor.

* Sinoda nije završila s radom

* Slobodno bih mogao reći da sada dolazi onaj teži dio, a to znači uklopiti dostignuća Sinode u našu svakodnevicu

* naše ljudske snage nikada nisu dostatne nego trebaju biti prožete snagom i svjetlošću Duha Svetoga da bi onda svako naše djelo moglo biti plodonosno

Postavimo si zajednički pitanje: da li je ovim činom i ovim danom završena Sinoda Subotičke biskupije?

Slobodno bih mogao reći da sada dolazi onaj teži dio, a to znači uklopiti dostignuća Sinode u našu svakodnevicu. A to drugim riječima znači da je potrebno dati ovoj Sinodi život. Potrebno je drugim riječima raspravljati o sinodalnim dokumentima, potrebno je izraditi pastoralne planove na temelju ovih dokumenata. I ova zadaća zahtijeva svojevrsnu hitnost, kako bi kao što sam već prije rekao Sinoda zaživjela. Sve Vas podsjećam i na Isusove riječi: ”Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, tu sam i ja među njima”. Neka, doista Isus bude među nama, neka nas doista On i vodi, neka On bude onaj pravac prema kojemu ćemo zajednički težiti.

Potičem stoga braću u svećeništvu, ali isto tako i Vas vjernike da se trudite ostvariti u osobnom ali i životu Vaših zajednica ono što propisuju ili preporučaju Sinodalni dokumenti.

Isto tako budimo svjesni da naše ljudske snage nikada nisu dostatne nego trebaju biti prožete snagom i svjetlošću Duha Svetoga da bi onda svako naše djelo moglo biti plodonosno. Molimo, stoga, za milost našega Gospodina Isusa Krista, te zagovor Blažene djevice Marije i svetoga Pavla, zaštitnika naše biskupije, da dobro koje je Bog u nama započeo možemo dovršiti na dobrobit svih nas, a na izgradnju Crkve u duhu gesla naše Sinode: ”Svi ste vi jedan u Isusu Kristu!” (Gal 3,28) Amen.

Potpisivanje Dekreta o završetku sinode

Nakon propovijedi biskup P?nzes potpisao je dekret o završetku Sinode u kojem među ostalim izražava nadu da će zaključci i odredbe Sinode doprinijeti pastoralnom radu i novoj evangelizaciji u Subotičkoj biskupiji. Ovim dekretom biskup je ujedno odredio da odredbe Sinode stupaju na snagu za godinu dana, tj. 30. lipnja 2007. godine. U međuvremenu, svih 20 tema koje su obrađene tijekom Sinode bit će objavljene u posebnoj knjizi, a isto tako bit će objavljeno i 200 paragrafa posebnih odredbi koje će vrijediti kao lokalni zakon obvezujući za Subotičku biskupiju.

A. Anišić

ODREDBE BISKUPIJSKE SINODE

Na plenarnim sjednicama Biskupijske sinode Subotičke biskupije koje su održavane od 18. do 20. travnja 2006. godine te od 2. do 4. svibnja i od 19. do 20. lipnja t.g. provjerio sam sinodalne dokumente te u njima nisam našao ništa što bi bilo protivno Crkvenom naučavanju i propisima.

Sadržaj sinodalnih dokumenata u skladu je s naukom Crkve i propisima. Dušobrižnički i misijski duh neka pomaže novoj evangelizaciji, vjerodostojnoj obnovi biskupije, imajući pred očima zajedničku zadaću kako svećenika tako i vjernika laika, a uvažavajući datosti ovoga vremena.

Slažem se sa sinodalnim dokumentima te u smislu Zakonika kanonskog prava, kanona 466. današnjim danom svojim potpisom potvrđujem i službeno proglašavam: ODREDBE KOJE SINODALNI DOKUMENTI SADRŽAVAJU NEKA STUPE NA SNAGU 30. LIPNJA 2007. GODINE. Preporuke neka se ostvare u skladu s mogućnostima biskupije ili župa imajući pri tom na umu njihovu ostvarivost s obzirom na osobe i predmete.

U Subotici, o spomendanu Rimskih prvomučenika

Dr. Ivan Pénzes, subotički biskup

DAN BISKUPA IVANA ANTUNOVIĆA

Hrvatska zajednica u Srbiji i Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović” iz Subotice svečano su proslavili rođendan velikana bačkih Hrvata biskupa Ivana Antunovića. Od ove godine 19. lipnja, rođendan Ivana Antunovića je i službeni blagdan hrvatske zajednice u Srbiji.

Slavlje je započelo prije podne isticanjem zastave hrvatske zajednice na subotičku Gradsku kuću. U 19 sati je u katedrali–bazilici sv. Terezije bila svečana sv. misa za hrvatski narod u Srbiji. Svetu misu je predvodio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić a s njim su suslavili dr. Andrija Kopilović, predsjedavajući Instituta ”Ivan Antunović”, o. Marijan Kovačević, franjevac, Julije Bašić, bikovački župnik i Andrija Anišić, urednik ”Zvonika”. U misi su sudjelovali gradonačelnik Subotice G?za Kucsera, Petar Kuntić, dogradonačelnik Subotice, Josip Zvonimir Pekanović, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, mr. Davor Vidiš, generalni Konzul R. Hrvatske u Subotici, Lazo Vojnić Hajduk, predsjednik Izvršnog odbora HNV–a i drugi predstavnici hrvatskih udruga i članovi Instituta ”Ivan Antunović”. U prigodnoj propovijedi mons. Beretić je pozvao sve okupljene da dadu svoj doprinos u očuvanju hrvatske zajednice na ovim prostorima i za njezin napredak u svakom smislu. Osobito ih je pozvao na slogu. ”Malo nas je i važno je da nitko ne bude ni u čemu PROTIV drugoga, nego ZA drugoga”. On je istaknuo primjer biskupa Ivana Antunovića koji se svim svojim bićem zauzimao za svoj narod ali to mu nije nimalo smetalo da se istom ljubavlju brine i za pripadnike drugih naroda kojima je služio kao svećenik i biskup”. Pozvao je sve prisutne i na molitvu za naš narod ističući: ”Što se više zalažemo za naš narod i što više u tom pravcu radimo, tim se više molimo, da bi naš rad pratio i Božji blagoslov”.

R a z g o v o r

Poslije sv. mise u velikoj dvorani Hrvatskog kulturnog centra ”Bunjevačko kolo” priređen je XIV. ”Razgovor” Instituta ”Ivan Antunović”. ”Razgovor” je tradicionalno okupljanje Hrvata u Subotici koje je započela Hrvatska prosvjetna zajednica na čelu s biskupom Lajčom Budanovićem 1934. godine. ”Razgovor” je zamišljen kao ”trenutak istine” hrvatske zajednice. Stoga je svaki Razgovor imao određenu temu koja je bila značajna za život te zajednice u Bačkoj. Razgovor je redovito održavan do 1941. godine i nije održan sve do 1990. godine kada ga je obnovio Institut ”Ivan Antunović” i od tada se redovito održava.

Na početku Razgovora sve okupljene je pozdravio predsjedavajući Instituta dr. Andrija Kopilović, ističući kako Institut nastavlja tradiciju te ovaj Razgovor posvećuje i ove godine važnoj i aktualnoj temi a to je socijalno djelovanje Crkve. On je podsjetio kako je Crkva u svijetu prepoznatljiva osim po liturgiji i propovijedanju, najviše po službi djelotvorne ljubavi. On je podsjetio na riječi pape Benedikta XVI. koji je u svojoj prvoj enciklici ”Deus Caritas est” rekao: ”Crkva, kao Božja obitelj, danas kao i u prošloti, mora biti mjesto gdje se pomoć daje i prima, i istodobno mjesto gdje su ljudi spremni služiti onima koji su izvan nje, a nalaze se u potrebi...”.

Predavanje

Slijedilo je predavanje Andrije Anišića, urednika ”Zvonika” na temu ”Socijalno djelovanje biskupa Ivana Antunovića”. U svom predavanju on je u kratkim crtama prikazao svojevrsni socijalni program preporoditelja i prosvjetitelja bačkih Hrvata. On je istaknuo kako se geslo biskupa Antunovića: ”Sve za vjeru, riječ i narod svoj” prepoznaje i u njegovom socijalnom djelovanju, jer se trudio da ”dvori svoj narod” kako bi mu pomogao da on napreduje na duhovnom i materijalnom području. Predavač je na početku predavanja prikazao njegov značajan članak ”Zašto se naš narod u broju i imovini gubi”. U tom članku koji je u šest nastavaka objavio u svojim ”Bunjevačkim i šokačkim novinama” on zapravo detaljno analizira stanje među bačkih Hrvatima u drugoj polovici 19. stoljeća te ističe kao cilj te analize: ”Mi naš rod ljubimo i do konca svita uzdržat i do kraja svijeta raširit želimo. I poklem druga sridstva ne posidujemo s kojima bi mu mogli pomoći, barem ćemo pokazivat ona koja su ga podranjivala, trovala, morila na duševnom i tvarnom polju... pak će se valjda naći deset koji će počet mislit, razglagat, razmatrat, pa upoznat one rane, koje ugrizaju roda duši i tilo, ujidaju pamet i srce. Pa će pokušat ono što je bolesno ličit, što je trošno nanovo ziđat, što je pokvareno popravaljat... Dakle, mislimo da naš trud neće biti bezplodan, jel ako se nama i nedalo sa svojim rodom u obećanu zemlju napridka i razvitka, duhovnog i tvarnog unići, bar će nas hrabrit samosvist da smo pokušavali u mrtvo tilo svojeg roda duh udahniti...”. Antunović je u spomenutom članku ukazivao na potrebu školovanja, budući da je veliki dio tadašnjih bačkih Hrvata Bunjevaca i Šokaca bio nepismen, a i ono malo intelektualaca što ih je bilo bili su odnarođeni. Zatim je ukazivao na potrebu marljivoga rada i praćenja razvoja kako u obradi zemlje tako i na svakom drugom području ljudskoga rada. Ukazao je na mnoge mane svoga naroda kako u odgoju djece i obiteljskom životu, tako i u nerazboritom trošenju novca zbog čega su mnogi osiromašili i mat e rijalno propali: ”Ti ljudi ne bi tako propadali, ali silu potroše na trbuh, na grlo i na odilo”. Isto tako je ukazao na nerazboritost u veselju, kada puno toga potroše a kasnije oskudijevaju. Isto tako puno potroše na piće u raznim ”mijanama” (buffetima), stoga mu je jedno od omiljenih gesla bilo: ”Više škula nego mijana”. Ono što je u spomenutoj analizi uvidio da je bilo negativno u životu njegovog naroda, kasnije je u brojnim člancima i svojim pisanim djelima detaljno obradio razlažući što trebaju činiti kako bi se oslobodili bijede i neimaštine i napredovali na ”duševnom i tvarnom” polju poput drugih naroda.

Svojim socijalnim djelovanjem biskup se ubraja u red prethodnika službenog socijalnog nauka Katoličke crkve, kakav je na pr. bio biskup Ketteler, istaknuo je predavač, jer je u svojim djelima ukazivao na mnoge stvari koje će kasnije postati i sadržaj prve socijalne enciklike ”Rerum novarum” koju je tri godine poslije Antunovićeve smrti (1891) objavio papa Leon XIII. U sažetku socijalnog djelovanja biskupa Ivana Antunovića predavač je rekao:

”Nadaleko je poznata njegova djelotvorna ljubav prema siromašnim učenicima. Iškolovao je preko 200 đaka. U njegovoj kući bilo je dnevno 60–70 osoba na hrani. Đake je i novcem pomogao, da uzmognu završiti nauke. On se za njih brinuo kao rođeni otac... I to je smatrao vrlo značajnim djelom za budućnost svoga roda. Zanimljiva je, u tom smislu, jedna bilješka o njegovom razgovoru s majkom koja ga je prekorila što previše štedi na sebi. Odgovorio joj je: ”Ne vidite, mila majko, kolika siročad traži pomoći od mene. Ti svi su radi živiti, kruha jesti i raditi na slavu Božju i za svoj rod.” Poznato je da je među ovim đacima, osim Bunjevaca, bilo i puno Mađara i Nijemaca. O tom je sam Antunović pisao u odgovoru jednom svom protivniku Mađaru, koji mu je prigovarao častohleplje i nacionalizam: ”... Smijem bez stida očitovati, da su kod mene popovskim kruhom više nimačke i magjarske dice hranjeni, nego bunjevačke. To sam kadar gospodinu profesoru posvidočiti...”.

U želji da pomogne svom narodu osnovao je ”Kalačku štedionicu” i ”Dobrotvorno žensko društvo”. U Kalači je također osnovao ”Čitaonicu” i ”Vodenu zadrugu”. Bio je član osnivač ”Gospodarskog društva” Bačke županije. U dobrotvornim sabirnim akcijama uvijek je izdašno sudjelovao iako je bilježen, po vlastitoj želji, pod ”N.N.”, jer je veliki dio svoga prihoda darovao sirotinji.. Poznate su njegove dobrotvorne akcije. On uzdržava velika sirotišta po mnogim mjestima o svome trošku. Za vrijeme velike poplave 1865. kaptolske zalihe podijelio je bačkoj sirotinji i tako postao legenda Kaloče i cijele kaločko–bačke nadbiskupije”.

U nastavku predavanja preč. Anišić se zaustavio i na nekoliko detalja Antunovićevog bogatog socijalnog djelovanja. Evo nekih podnaslova: ”Vjera i ljubav – temelj socijalnog nauka i djelovanja Crkve; škola i Crkva za napredak naroda; prosvjeta kao socijalni program; Rad i štednja; prednosti i opasnosti bogatstva. U završnom dijelu predavanja predavač je naveo neke od brojnih socijalnih ustanova koje Antunović podržavao a mnoge i pomagao. Evo nekih: ”Društvo sv. Martina za školovanje siromašne djece; jaslice i vrtići, zavodi za gluhonijeme i slijepe, ludnice; utočišta za siromašne roditelje i samohrane majke; sirotišta za napuštenu i siromašnu djecu; Društvo milosrdnih gospođa, koje su se brinule da se podignu u većim gradovima bolnice bolesnu i nemoćnu djecu...

Antunović je u svom socijalnom djelovanju također obradio problem gladi u svijetu, problem privatnog vlasništva, potrebe dobrih puteva, upotrebe suvremenih alata u poslovima. Također je protumačio zašto je potreban državni i općinski porez, zašto su dobre i korisne štedionice i pučke banke... U svemu je osobite upute davao svećenicima, učiteljima te seoskim i gradskim poglavarima. Ukazivao je i na opasnost nadolazećeg bezbožnog marksizma, osobito u članku ”oružani proletarijat, puko siromaštvo”.

U zaključku svog predavanja preč. Anišić je istaknuo da je sada stanje među bačkim Hrvatima neprocjenjivo bolje nego u Antunovićevo vrijeme. No, proučavajući sve ono što je Antunović činio za svoj narod ”uočio sam kako je i danas 120 godina nakon njegove smrti prepoznatljiv svijetli trag njegovog djelovanja na svim područjima života našega naroda, kako u crkvenom životu, tako i prosvjeti, kulturi, društvenom pa i političkom djelovanju, koje je on smatrao vrlo značajnim za opstojnost i napredak njegovog naroda. Socijalno djelovanje biskupa Ivana Antunovića nama danas treba dati jedan snažan poticaj da se zdušno zalažemo za svoj narod; da imamo srca za čovjeka kao što ga je imao naš veliki narodni preporoditelj i prosvjetitelj biskup Ivan Antunović, ali da nikada ne zaboravimo – kako nas je on učio: Čovjek da bi mogao napredovati u nacionalnoj svijesti, u znanju (školama) i u gospodarskom smislu mora se hraniti kruhom i Božjom riječju. Jer gdje se ne ore plugom evanđeoskim i ne zasijava sjemenom Božje riječi, tamo probija korov, trnje i čičak, zasijani po đavlu u sjemenu grijeha istočnoga i naplođenu naravnim nagonima”.

Razgovor nakon predavanja

Nakon predavanja u ”razgovoru” neki od sudionika su ukazali kako se još uvijek, nakon toliko vremena, možemo nadahnjivati na životu i djelovanju biskupa Antunovića ali ga još uvijek mnogi nedovoljno poznaju. Antunovićevo djelovanje je putokaz za budućnosti, ali moramo udružiti snage i djelovati ”za” a ne ”protiv” i učiniti da što više mladih upozna lik i djelo toga našega velikana. Svojevrsni zaključak ovoga Razgovora u tom smislu bio je da će se za iduću godinu pobrinuti HKC ”Bunjevačko kolo” da brojni članovi folklorne sekcije prisustvuju tom Razgovoru kao i svi subotički srednjoškolci koji pohađaju katolički vjeronauk u školama, jer će se na taj način na mlađe naraštaje moći prenijeti blago Antunovićevog djelovanja i sačuvati kao trajni izvor nadahnuća za dobrobit našega naroda na ovim prostorima. /Zv/

DVOSTRUKO SLAVLJE SESTARA NAŠE GOSPE U SUBOTICI

U nedjelju, 2. srpnja Sestre Naše Gospe – Zagreb svečano su obilježile 50. obljetnicu smrti Majke Anuncijate Kopunović, prve vrhovne glavarice te Družbe te 70. obljetnicu zavjeta s. M. Anđeline Kujundžić.

SEDAMDESET GODINA REDOVNIŠTVA S. M. ANĐELINE KUJUNDŽIĆ

Slavlje je započelo u jutarnjim satima okupljanjem kod groba sestara Naše Gospe u subotičkom groblju sv. Petra i Pavla, u kojem počiva i + Majka Anuncijata. Sestre su ondje sjećajući se nje i svih pokojnih sestara koje ondje počivaju izmolile Službu Čitanja.

Slijedila je sveta misa u crkvi Isusova Uskrsnuća na čijem teritoriju se nalazi samostan sestara Naše Gospe koji nosi naziv ”Anuncijata”. Svetu misu je predvodio mons. Bela Stantić, župnik a s njim je suslavio o. Ivan Strilić, isusovac iz Zagreba. Prigodnu je propovijed održao župnik. Toga dana u župi je bio i dan bolesnika pa su teži bolesnici primili i sakrament bolesničkog pomazanja.

Na kraju mise mladi ove župe čestitali su slavljenici i zahvalili sestrama Naše Gospe za njihov dugogodišnji rad i prisutnost u Subotici i u toj župi prigodnim recitalom koji je sastavila Kata Ivanković.

Slavljenici je čestitao u ime brojne obitelji Kujundžić njezin nećak Grgo Kujundžić. On je istakao kako se obitelj Kujundžić uvijek ponosila njome. ”Vaš dolazak među nas uvijek je bio svečanost, jer je Vaša prisutnost među nama ostavljala smirenost i radost. Hvala na svakoj molitvi i žrtvi koju ste učinili za svoju obitelj, za svoj grad, za svoj narod...”, rekao je među ostalim Grgo. On je ujedno zahvalio i svim sestrama na svoj ljubavi koju iskazuju njihovoj tetki u njezinoj dubokoj starosti, koja je u 94. godini života.

Na misi su pjevale sestre Naše Gospe a čak njih dvadeset je za ovu zgodu došlo iz Hrvatske. Za orguljama je bila i zborom ravnala s. Cecilija Pleša.

Slavlje je nastavljeno poslije mise u samostanu. U prigodnoj čestitki s. Nada Šestak, vrhovna glavarica je rekla:

”Čovjek je samo jedan, nedjeljiv i jedinstven u svim svojim godinama. I današnji je dan, draga naša s. Anđelina, jedinstven, i rijetki su oni kojima Gospodin daje milost 70 godina živjeti život evanđeoskih savjeta da bi tako potpunije ispunili svoj krsni poziv na svetost. /.../ Hvala Vam s. Anđelina za Vaše molitve, žrtve, za vrijeme koje ste poklanjali drugima, za ljubav, strpljivost i naklonost koju živite i darujete, ugrađujete u Družbu. Hvala Vam s. Anđelina što ste kroz dugi niz godina u službi služenja zajednicama, Družbi, kao poglavarica poticali jedinstvo među sestrama za rast zajednice u vjernosti njezinom poslanju. U susretu i suživotu s Vama u zajednici, dok sam bila novakinja, prepoznala sam da je Isus Vaše bogatstvo, biser za koji se sve isplati darovati... U zahvalnosti dobrom Bogu neka ovo naše zajedništvo bude priznanje i podrška Vama, s. Anđelina, do kraja Vašeg životnog puta. Niste sami, mi smo s vama! Mi, Vaše sestre, s Vama smo, volimo Vas, cijenimo i zahvaljujemo za sve.”

S. Anđelina, iako u dubokoj starosti, vrlo je agilna. Još uvijek, koliko joj sile dopuštaju, vodi brigu o samostanskom vrtu ali, kako sama kaže: ”Moja glavna aktivnost sada je molitva pred tabernakulom. Tu svaki dan molim za Družbu i često Isusu spomenem pojedinačno ime svake sestre da vas Bog čuva i pomognem vam da čuvate zajedništvo i svakim danom budete još vjernije Isusu i ostvarujete geslo naše Družbe: Svima koristiti, nikom ne škoditi”, rekla je s. Anđelina svojim susestrama.

Osnivanje samostalne Hrvatske Družbe sestara Naše Gospe životno djelo Majke Anuncijate

Poslije podne u 17 sati program je nastavljen u Katoličkom krugu u kojem su sestre na nekoliko panoa predstavile životni put i djelovanje Majke Anuncijate. Ovaj poslijepodnevni program započeo je pjesmom ”S nama si Kriste” koju su otpjevale sestre i svi prisutni predvođeni pjevačima katedralnog zbora ”Albe Vidaković” uz pratnju s. Mirjam Pandžić na sintisajzeru. Riječi te pjesme napisala je s. Fides Vidaković a uglazbila ju je s. Imakulata Malinka. Zatim je pozdrav okupljenim prijateljima i poštovateljima sestara Naše Gospe uputila Časna Majka Nada te istaknula: ”U ime Družbe i svoje osobno, najsrdačnije vas pozdravljam. Vaša nazočnost ovdje s nama je znak i velika milost. Znak – da umrijeti ne znači prestati živjeti! Jer sjećanje na Majku Rozu Anunciajtu Kopunović i danas živi. A milost – da smo ju imali u našoj Družbi! Današnjim smo skupom željele ovdje u Subotici, gradu njezina djetinjstva, mladosti i vođenja naše Družbe u prvim počecima naše samostalnosti, obilježiti 50. obljetnicu njezina rođenja za nebo.

U povijesti naše Družbe Majci Rozi Anuncijati zasigurno pripada vrlo značajno mjesto. Dobri ljudi i dobro općenito sporo napreduju. Izloženi su unutarnjim i vanjskim prijeporima. Majka Anuncijata bila je izvanredna žena: neprestano obuzeta uzvišenim mislima, koračala je smjelo naprijed! Božji borci nastoje biti vjerni Njegovom putu koji vodi kroz križ, svjesni da je to put spasenja. I kada se nakon te borbe 'raspadne dom ovozemnoga boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima'.”

Potom je s. Martina Koprivnjak pročitala pjesmu, također s. Fides Vidaković ”Zahvalno sjećanje”, posvećenu Majci Anuncijati. Recitaciju su na flauti i sintisajzeru pratile Marina Piuković i s. Mirjam Pandžić.

Predavanje p. Ivana–Pala Sztrilicha, DI

Iscprno predavanje pod naslovom ”Sestra Marija Roza Anuncijata Kopunović i njeno doba” održao je dr. Ivan Strilić, predstavljajući ukratko životni put i djelovanje Majke Anuncijate te povijest Družbe sestara Naše Gospe – Zagreb koja je nastala od Kongregacije Školskih sestara Notre Dame iz Kaloče nakon stvaranja nove države 1918. godine. Od 43 zajednice te Družbe koje su osnovane u Austro–Ugarskoj monarhiji, 22 kuće sa 220 sestara dospjele su na područje nove države koja je kasnije nazvana Jugoslavija. No, Sv. Kongregacija Redovnika svojim dekretom 4277/28 od 23. listopada 1930., iz kuća koje su se nalazile u Bačkoj, osniva novu samostalnu Družbu pod imenom ”Družba bačkih siromašnih sestara učiteljica Naše Gospe”, izjavivši da je ova nova Družba papinskoga prava, istaknuo je predavač, te je u nastavku predavanja opisao organizaciju i razvoj nove samostalne Družbe do početka Drugoga svjetskog rata s kojim je započelo njezino novo razdoblje. Govoreći o zalaganju Majke Anuncijate za Družbu, predavač je spomenuo i njenu povezanost s bl. Alojzijem Stepincem čijim je zalaganjem 1941. godine Družba dobila reskript Svete Kongregacije za redovnike, a kojim je odobreno da sjedište Kongregacije ”Družbe bačkih siromašnih sestara Naše Gospe” bude preneseno iz Subotice u Zagreb. Osim toga, ime Kongregacije ostalo je isto, a izbačen je samo predznak ”bačkih” te su sve sestre imale pravo slobodno odlučiti žele li radije biti pripojene Kaloči ili Zagrebu, rekao je predavač.

U nastavku predavanja osvrnuo se na Okružnice koje je pisala Majka Anuncijata i na izjave pojedinih sestara o njoj. U zaključku je rekao: ”Koje je značenje imala časna sestra Marija Roza Kopunović za Družbu ss. Naše Gospe? – Možemo mirne duše reći, da je osnivanje hrvatske samostalne Družbe ss. Naše Gospe njezino životno djelo. Koju je poduzetnost u tom djelu pokazala, koje je žrtve doprinijela, nije teško naslutiti. – U svom radu je svestrana. Kod toga ima malo istomišljenika, prema tome još manje suradnika. Bilo je oblačnih dana, kada je izgledalo da sve tone, bilo je teških križeva unutar Družbe i izvan nje, no ona se nije dala slomiti. Uporno je išla naprijed prema postavljenom cilju, bez obzira i osvrtanja na ono što će ona morati žrtvovati i založiti u to ostvarenje.

Na kraju predavanja svi prisutni su dobili na dar na karticama tiskane misli Majke Anuncijate.

Neka raste Družba sestara Naše Gospe

Poslije predavanja u katedrali–bazilici sv. Terezije katedralni zbor ”Albe Vidaković” priredio je kraći ali vrlo lijep i dobro izveden prigodni koncert u čast Majke Anuncijate. Za orguljama je bila i koncertom ravnala s. Mirjam Pandžić.

Slijedila je sv. misa koju je predvodio dr. Ivan P?nzes, biskup subotički u zajedništvu s p. Ivanom Palom Sztrilichem i s više svećenika i redovnika iz Subotice i okolice.

Uz aktivno sudjelovanje svih sestara Naše Gospe, na misi je pjevao katedrali zbor ”Albe Vidaković” a u svojoj propovijedi biskup P?nzes zahvalio je sestrama na svemu što su tijekom povijesti svoje Družbe učinile za Subotičku biskupiju te dodao:

”Tijekom osnivanja Družbe sestara Naše Gospe Majka Anuncijata nailazila je na razne poteškoće, ali valjalo je neslomljivom odlučnošću ići naprijed, ići naprijed i prikazivati sva svoja nastojanja kao djela bogoštovlja te pri tom podupirati sestre svoje mlade Družbe riječju i primjerom.

Vrtoglavi tijek suvremenoga ljudskog života može dovesti do zamagljenja i čak do gubitka onoga što je ljudsko. Možda je našemu dobu kao ni jednomu drugom razdoblju povijesti potrebna ”ona 'umnost' boguposvećenih osoba koja će jamčiti osjetljivost za čovjeka u svakoj prigodi” (Mulieris dignitatem, 30). Kad to kažem, onda tu mislim na onu 'umnost' koju je imala i Majka Roza Anuncijata Kopunović. Na poseban način mislim tu i na vas, sestre Družbe Naše Gospe koje živite posvećenim životom i koje ste prihvatile poziv na nasljedovanje Krista nepodijeljena srca, u čistoći, u siromaštvu i poslušnosti. Nemojte se umoriti da svednevice i vjerno odgovarate na jedinu Ljubav vašega života. Naime, posvećeni život nije samo velikodušno zalaganje ljudskoga bića, nego je i svojevrsni odgovor na dar, na dar koji dolazi s Neba i koji traži da ga se prihvati nepodijeljena srca. Neka vas svakodnevno iskustvo nezaslužene Božje ljubavi prema vama potiče na posvemašnje darivanje vlastitoga života kroz služenje Crkvi te braći i sestrama, predajući u Očeve ruke sav svoj život, svu svoju sadašnjost i svu svoju budućnost. /.../ Vaša Družba sestara Naše Gospe, koja se danas sjeća 50. obljetnice smrti svoje prve vrhovne glavarice neka raste i neka se učvršćuje u ljubavi i miru: to je prošnja to je i molitva, koju danas upravljam Gospodinu za sve vas i za cijelu Vašu Družbu...”.

Slavlje je završeno domjenkom u Hrvatskom kulturnom centru ”Bunjevčako kolo”.

Andrija Anišić