DUŽIJANCA 2006.

”DUŽIJANCA OD VAS KATOLIKA I HRVATA – BUNJEVACA TRAŽI SVJEDOČANSTVO ŽIVE VJERE”

”S ponosom i radošću njegujte Dužijancu”

* Ispraćaj bandašice Mirjane Horvacki i bandaša Marina Milodanovića u ”kolijevci Dužijance” * Misno slavlje pored subotičke katedrale sv. Terezije Avilske predslavio pomoćni biskup đakovački i srijemski, mons. Đuro Hranić * Nakon svete mise upriličena svečana povorka do središnjeg gradskoga trga * Predaja kruha od novoga brašna gradonačelniku Gezi Kucseri * Svečani ručak u HKC ”Bunjevačko kolo” * U poslijepodnevnim satima položeno cvijeće i vijenac od žita na grob utemeljitelja Dužijance, mons. Blaška Rajića * ”Bandašicinom kolo” u dvorištu župe sv. Roka ni kiša nije spriječila

Činjenica da je Dužijanca i danas ponos Hrvata Bunjevaca, potvrđuje se iz godine u godinu, kao i ona druga da unatoč brojnim razmimoilaženjima i nesuglasicama, mala ali ipak ponosna hrvatska zajednica na sjeveru Bačke zna dostojno i s ponosom zahvaliti za žito koje iz godine u godinu vrijedno rađa na širokim i prostranim poljima bačke ravnice i zahvaljujući kojemu svake godine možemo zahvaliti za kruh od novoga brašna. Dokaz tomu i ovogodišnja je središnja proslava ”Dužijance 2006.” koja je po devedeset i peti put, obogaćena raznovrsnim programima u više od 20 manifestacija i s ništa manje ljubavi, organizirana kao i davne 1911. godine, i to s onim zamislima s kojima ju je organizirao i prisvitli Blaško Rajić.

O tomu govori i svjedočanstvo kojega je na svečanoj Večernjoj molitvi u subotu 12. kolovoza u subotičkoj katedrali–bazilici sv. Terezije Avilske, izrekao gost ovogodišnje Dužijance, pomoćni biskup đakovački i srijemski, mons. Đuro Hranić. Obraćajući se nazočnim vjernicima, biskup Hranić ih je, osobito govoreći o zahvalnosti kao najsvetijem činu naše komunikacije s Bogom kojega ostvarujemo u euharistijskomu slavlju, potaknuo da s ponosom i radošću njeguju Dužijancu, te da dopuste da ih prožimaju one vrednote koje u njoj slave i da prebiru po bogatstvu vjere, kršćanskih i ljudskih vrijednosti, kulture i vlastitoga identiteta. Istaknuvši kako su Hrvati Bunjevci dali velik doprinos hrvatskoj kulturi, crkvenosti, teologiji, glazbi ali i na svim područjima života, biskup je nadodao kako u mnogim stvarima i oni iz domovine gledaju i imaju što vidjeti kod nas te se čini da trebaju dolaziti ovdje kako bi učili, zaključio je biskup Hranić.

Biskupa Hranića, a na osobit način bandašicu Mirjanu Horvacki i bandaša Marina Milodanovića, malu bandašicu Marinu Horvacki i malog bandaša Marka Križanovića te goste i vjernike okupljene te večeri u katedrali, na smisao i važnost Dužijance, ali i povezanost Đakovačko–srijemske i Subotičke biskupije, u nadahnutoj propovijedi podsjetio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić, čiji veći dio donosimo na 3. stranici ovoga broja Zvonika.

Na kraju molitve, bandašica Mirjana i bandaš Marin prinijeli su na oltar ovogodišnji simbol odnosno krunu Dužijance izrađenu od slame, rad Marije Ivković Ivandekić iz Đurđina. Kruna predstavlja simbol Druge sinode Subotičke biskupije završene u lipnju ove godine, a osim knjige, rastvorene i nadahnute Duhom Svetim, na kruni se nalazi i 70 klasova kao znak sjećanja na 70 godina od završetka Prve bačke Sinode. Večernja molitva završena je blagoslovom, a pjevanje na Večernjoj predvodio je katedralni zbor ”Albe Vidaković” pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić.

Ispraćaj u ”kolijevci Dužijance”

Ohrabreni riječima izrečenim na Večernjoj molitvi, bandašica Mirjana Horvacki i bandaš Marin Milodanović, zajedno s malom bandašicom Marinom Horvacki i malim bandašom Markom Križanovićem, prigradskim bandašima i bandašicama i najljepšim parovima predvođenim kraljicama župe sv. Roka pod vodstvom s. Silvane Milan, ispraćeni su u nedjelju 13. kolovoza iz ”kolijevke Dužijance” – crkve sv. Roka, čime je započelo središnje slavlje Dužijance 2006. Obraćajući se mladima, župnik ove župe, preč. Andrija Anišić, istaknuo je kako su upravo oni ponos, radost i budućnost svojega naroda i da na njima ostaje nastaviti čuvati i njegovati ovu tradiciju Hrvata – Bunjevaca i ljubav prema žitu i žitnim poljima.

Nakon što su kraljice otpjevale pjesmu, formirana je kolona s karucama na čijem čelu je bila okićena kruna od žita. Ispred katedrale, gdje je slavljena svečana misa zahvalnica, dočekao ih je katedralni župnik, mons. Stjepan Beretić zajedno sa starateljima ovogodišnje Dužijance, prim. dr. Markom Senteom i Zvonimirom Vukovom.

Misa zahvalnica

Unatoč oblačnomu vremenu i kiši koja je prijetila pokvariti slavlje, na misnom slavlju kojega je na platou pored katedrale predslavio pomoćni biskup đakovački i srijemski, mons. Đuro Hranić zajedno s domaćim biskupom Ivanom P?nzesom, katedralnim župnikom Stjepanom Beretićem te dvadesetak svećenika, okupilo se više tisuća vjernika. Pozdravljajući ovogodišnjega gosta Dužijance, ali i predstavnike mjesne samouprave, republičke i pokrajinske državne vlasti, predsjednike nacionalnih vijeća, kulturnih i političkih institucija i organizacija, a napose ovogodišnju bandašicu i bandaša, malu bandašicu i malog bandaša te bandaše i bandašice okolnih mjesta, biskup P?nzes poželio je svima da se osjećaju sabrani oko Božjega oltara kao zajednica, jer kako kaže Drugi vatikanski sabor: svi smo mi u dostojanstvu jednaki jer smo sinovi i kćeri Božje, a razlikujemo se po tome što tko u toj zajednici služeći vrši. Osim toga, biskup P?nzes poželio je da nas Duh Sveti ujedini u jedno srce i u jednu dušu u zahvali na ovoj Dužijanci.

* Mučan je život čovjeka koji ne vidi plodove svojega rada i nastojanja

”Mučan je život koji nema uspjeha, mučan je život čovjeka koji ne vidi plodove svoga rada i svojih nastojanja. Obuzima ga gorčina, primiče se tami očaja, pa čak i smrti. No, Bog ne promatra čovjeka kroz uspjeh i slavu među ljudima, nego kroz čestitost srca”, poručio je biskup Hranić u propovijedi, tumačeći postupke proroka Ilije koji se sklanja u pustinju ojađen i obeshrabren postupcima svojih sunarodnjaka koji napuštaju svoj vjerski, a onda i nacionalni identitet, te umoran od neuspjeha u propovijedanju Božje riječi, shrvan razočaranjem poželi umrijeti i nestati. ”Zar se ne osjećamo često poput Ilije, umorni od neuspjeha?”, upitao se propovjednik, nadodavši kako je uistinu mučno truditi se, raditi, ne imati uspjeha i ne vidjeti napredak. Uspoređujući to s današnjim vremenom, ustvrdio je kako žetva može biti čak i uspješna, ali to više nije garancija kruha svagdašnjega niti ona osigurava sve ono što je potrebno za život. Jer sve se češće ne živi od proizvodnje, pa čak ne niti od rada svojih ruku, upozorio je biskup, te nadodao kako se sve češće živi od preprodaje, mešetarenja i trgovine na crno. U tom smislu, biti danas iskren, čestit, pošten i dobar, govoriti isključivo istinu, često znači biti lud. Isto tako, ostati vjeran Bogu i svojoj Katoličkoj Crkvi te njezinom učenju i moralnim principima i zapovijedima, u sekulariziranom društvu u kojem se živi kao da Boga nema, to znači biti natražan, ismijan i izrugivan, rekao je biskup ponovno upozorivši na to kako su poljuljane i obiteljske vrednote, bračna ljubav i vjernost.

* Dužijanca – izraz žive vjere i zahvalnosti Trojedinomu Bogu

* U središtu Dužijance jest zahvala za pšenično zrno i kruh, te euharistija – slavlje Kristova prijelaza kroz smrt u život

Govoreći nadalje o slavlju Dužijance, biskup Hranić istaknuo je kako Dužijancu kao tradicionalno žetveno slavlje, kao izraz žive vjere i zahvalnosti Trojedinomu Bogu obojeno katoličkim hrvatskim identitetom i kulturnim izričajem, slavimo danas u teška i nezahvalna vremena koja od katolika i Hrvata – Bunjevaca traže svjedočanstvo žive vjere te puno truda i žrtve jer rijeka života u koju smo uronjeni teče u nekom drugom pravcu. Protumačio je to sjetom tolikih osiromašenih salaša i seljaka i tolikih nezaposlenih ljudi i besperspektivnosti za mlade ljude te otežavajućim okolnostima za njegovanje hrvatskog i bunjevačkog te katoličkog vjerničkoga identiteta i crkvenosti.

Rekavši kako je pšenično zrno predodređeno da bude hrana, da bude samljeveno i postane kruh i tako postane izvorom novoga života u nama, ili da bude posijano u zemlju, biskup Hranić istaknuo je kako nema žetve i nema novoga života bez prethodnoga umiranja pšeničnoga zrna u zemlji, iako posijano zrnje, baš kao i čovjek, ne vidi plodove svoga umiranja. Uspoređujući naše žrtve s Kristovom žrtvom, pojasnio je kako upravo te poteškoće jesu znak i potvrda da smo na Isusovom putu. I upravo zato je u središtu Dužijance euharistija, slavlje Kristova prijelaza kroz smrt u život. Čovjek koji se hrani Isusom, njegovim vrednotama, riječju i stavovima, i koji blaguje kruh što nam ga on daje, živi snagom koju mu Isus daje. Zato Dužijancom zahvaljujemo ponajprije onome koji je bio spreman i sposoban biti gubitnik, ali se u njoj utvrđujemo u vjeri da onaj koji živi u skladu s Božjom voljom sve do smrti, da onaj koji ostaje vjeran vječnim i neprolaznim vrednotama i onaj koji iskreno voli svoj identitet i ostaje ustrajan u istinoljubivosti, čestitosti i poštenju, ide Isusovim putem spasenja. I zato se Dužijancom sa zahvalnošću utvrđujemo u vjeri i vjernosti Isusu Kristu, zaključio je biskup Hranić.

Prinos darova i prikaz ”kruna” dužijance

Uslijedio je potom prinos darova, a osim vina, vode i kruha od ovogodišnjega roda pšenice kojega su prinijeli mladi u narodnim nošnjama, svi prigradski bandaši i bandašice prikazali su biskupu Hraniću simbole svojih dužijanci. Bandašica Mirjana i bandaš Marin na oltar su prinijeli hostije za misu zahvalnicu odnosno krunu ovogodišnje Dužijance, simbol Druge Sinode Subotičke biskupije.

Misa zahvalnica završena je svečanom pohvalnicom ”Tebe Boga hvalimo” te euharistijskim blagoslovom. I ove godine pjevanje je predvodio katedralni zbor ”Albe Vidaković” pod ravnanjem s. Mirjan Pandžić.

Svečana povorka

Iako je potkraj mise počela padati kiša, nakon euharistijskoga slavlja formirana je svečana povorka od katedrale do središnjeg gradskog trga do kojega su najprije pješice ulicama Subotice prošli ugledni gosti na čelu s biskupom Hranićem. Na trg su najprije pristigli konjanik s barjakom Dužijance i ostali konjanici na paradnim konjima, a zatim i risari, te kulturno–umjetnička društva iz Subotice i okolice, Sombora, Svetozara Miletića, Bačkog Brega, Vajske, Slankamena, te Županje, Pušće, Donjih Andrijevaca iz Republike Hrvatske i Bitole iz Republike Makedonije. U povorci je bio i velik broj mladih i djece u unikatnim bunjevačkim i drugim narodnim nošnjama, a među njima bila su i djeca iz dječjeg vrtića ”Marija Petković” iz Subotice predvođeni svojim odgajateljicama, zatim kraljice župe Sv. Roka i dr.

Predaja kruha gradonačelniku

Najsvečaniji trenutak povorke započeo je dolaskom bandaša i bandašica iz Bajmoka, Tavankuta, Male Bosne, Staroga Žednika, Đurđina, Ljutova, Svetozara Miletića te Sombora, kao i pratilja bandaša i bandašice na improviziran salaš, čiji su domaćini ove godini bili Davor i Dajana Šimić. Bandašicu Mirjanu Horvacki i bandaša Marina Milodanovića, te malu bandašicu Marinu Horvacki i malog bandaša Marka Križanovića dočekali su subotički gradonačelnik G?za Kucsera i predsjednik Organizacijskoga odbora ”Dužijance 2006.”, Grgo Kujundžić. Bandašica Mirjana predala je gradonačelniku kruh od novoga brašna blagoslovljenog na misi zahvalnici, dok je bandaš Marin domaćinu salaša predao vijenac od novoga žita. Obraćajući se nazočnima, gradonačelnik G?za Kucsera poručio je kako je primajući kruh od novoga brašna osjetio u njemu cijelu prošlost naroda koji živi na ovim prostorima, ali isto tako i budućnost, trud i rad marljivih ruku, tradiciju, običaje, vjeru u zemlju i ljudski rad i vjeru u Boga. Zaključio je riječima kako svi mi, a osobito oni koji u svojim rukama imaju vlast, trebaju osigurati uvjete da se trud i rad marljivih ruku cijeni na pravi i valjani način.

Program na gradskome trgu, kojega su ove godine vodili Bernardica Ivanković i Marko Pejić, završio je zajedničkom zdravicom i ”Velikim” bunjevačkim kolom. Za sve uzvanike priređen je potom i ručak u HKC–u ”Bunjevačko kolo”.

Posjet grobu utemeljitelja Dužijance prisvitlog Blaška Rajića

Predvečer istoga dana, bandašica Mirjana i bandaš Marin zajedno sa župnikom župe sv. Roka, preč. Andrijom Anišićem i predsjednikom Organizacijskoga odbora Dužijance 2006. Grgom Kujundžićem, položili su cvijeće i vijenac od žita na grob mons. Blaška Rajića. I ovom je prigodom Grgo Kujundžić podsjetio bandaša i bandašicu da oni u svom mandatu ”preuzimaju” lijepu dužnost brige oko posjećivanja i uređivanja groba Blaška Rajića o velikim kršćanskim blagdanima. Oni će o blagdanu Svih Svetih okititi grob, o Božiću donijeti čašu žita, za Uskrs ga okititi cvijetom cica mace i na Duhove donijeti cvijet zove. Tako će iskazati svoje štovanje utemeljitelju Dužijance.

”Bandašicino kolo” usprkos kiši

Usprkos kiši koja je cijeloga dana prijetila, u dvorištu župe sv. Roka započelo je tradicionalno ”Bandašicino kolo”, čime je ujedno završeno središnje slavlje Dužijance 2006. Sve okupljene goste, među kojima je bio i biskup Đuro Hranić, pozdravio je župnik Andrija Anišić, nakon čega su bandaš i bandašica zajedno pozvali sve na cjelovečernje slavlje.

”Imajte hrabrosti suočavati se i s poteškoćama u životu, imajte hrabrosti biti iskreni i biti svoji. Budite ponosni na svoj identitet, njegujte svoje korijene, trudite se i ne bojte se žrtve, jer vas katolike i Hrvate treba i Vojvodina i Srbija, da unosite autentične ljudske i kršćanske vrednote u ovo društvo”, poručio je biskup Hranić okupljenim mladima opraštajući se na taj način ujedno i od vjernika Subotičke biskupije. Potaknuo je ih je također da se kroz život probijaju ponajprije kroz školovanje i studij, jer trebamo mlade i sposobne ljude koji su u stanju s kreativnošću započeti nešto novo.

Nazočne je, zahvaljujući na velikoj podršci koju je te večeri primila, pozdravila i potpredsjednica Vlade RS, Ivana Dulić–Marković, istaknuvši kako je u cijelu namjeru da stvari promijeni na bolje i u njenu hrabrost ugrađeno puno Dužijanci. ”Dužijanca u nas unosi mir i stabilnost i nepokolebljivost da je to duboko u nama i da to nitko, ni iz nas ni iz Vojvodine ne može izbaciti”, rekla je Marković.

Kiša koja je padala od početka do kraja tradicionalnog ”Bandašicinog kola”, nije smetala okupljenima, među kojima je bio velik broj mladih, da se unatoč toj činjenici, uz zvuke tamburaškog sastava ”Ravnica” u dvorištu župe sv. Roka zabavljaju do ponoći. Iako su loši vremenski uvjeti učinili da broj sudionika slavlja Dužijance bude znatno manji, oni koji su bili dionicima svih događaja svjedoče drukčije: zahvalom, radošću, entuzijazmom i dobrim raspoloženjem, unatoč spomenutim neprilikama. Poruka biskupa Hranića upućena mladima u tradicionalnom ”Bandašicinom kolu” da budu ponosni na svoj identitet, da njeguju svoje korijene i da se trude i ne boje žrtve jer i njih zdrave katolike i Hrvate trebaju i Vojvodina i Srbija, trebala bi potaknuti ne samo mlade ”na kojima je budućnost našega naroda” na aktivnije sudjelovanje u ovakvim i sličnim slavljima, nego i sve one koji im tu budućnost mogu učiniti plodonosnijom i svjetlijom. Dao Bog da dogodine klica bačena u zemlju, ali i ona u naša srca, donese obilatiji rod.

Željka Zelić

Ugledni gosti Dužijance 2006. ( u sivom okviru)

Na poziv organizatora da nazoče slavlju Dužijance i ove su se godine odazvali ugledni gosti: mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovački i srijemski; dr. Ivan P?nzes, biskup subotički; G?za Kucsera, gradonačelnik Subotice sa suradnicima; Saša Vučinić, predsjednik Skupštine općine Subotica; iz Vlade RS: Predrag Marković, predsjednik Narodne Skupštine RS; Ivana Dulić Marković, potpredsjednica Vlade RS; dr. Tamaš Korhec, potpredsjednik Pokrajinskog Izvršnog vijeća i pokrajinski sekretar za ostvarivanje prava nacionalnih manjina, upravu i propise; Zoran Prćić, načelnik Sjevernobačkog okruga; Istv n Ispanovics, republički poslanik; Slaven Dulić, pomoćnik sekretara za ostvarivanje prava nacionalnih manjina, upravu i propise i direktor Službe za crkve i vjerske zajednice; Petar Lađević, član Vlade RS iz direkcije za ljudska i manjinska prava; dr. Gabor Lodi, potpredsjednik Izvršnog vijeća AP Vojvodine; Aleksandar Kravić, savjetnik predsjednika Skupštine AP Vojvodine; Đorđe Čović, zamjenik pokrajinskoga sekretara i Goran Živkov iz Ministarstva poljoprivrede; iz ambasade Republike Hrvatske: Davor Vidiš, generalni konzul RH u Subotici sa suradnicima; Branimir Lončar, ministar–konzul RH u Beogradu; Miljenko Nenadić, savjetnik za gospodarstvo veleposlanstva RH u Beogradu; iz ambasade Rumunjske: Ion Gabriel Andrej, ataše za kulturu; iz ambasade Austrije: dr. Ulrike Hartman, savjetnica; iz ambasade Finske: Ana Majia Korpi, ambasadorica; iz ambasade Mađarske: Ferenc Nagy, generalni konzul R. Mađarske u Subotici, Ilona Šipoš, konzulica; iz ambasade Slovenije: Jadranka Šturm Kocjan, ministrica savjetnica; Anto Đapić, gradonačelnik Grada Osijeka sa suradnicima, Antun Toni Žagar, zamjenik župana Vukovarsko–srijemske županije; Josip Sojat, zamjenik gradonačelnika Grada Senja sa suradnicima; Ivan Miličić, vijećnik Gradskoga vijeća Županje; Mirko Bačić, predsjednik Turističke zajednice Županje; Piroška Miko i Janos Reman iz grada Kiškunhalaša; predstavnici nacionalnih vijeća: Josip Zvonimir Pekanović, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća; Lazo Vojnić Hajduk, predsjednik Izvršnog vijeća HNV–a; Petar Kuntić, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini; J?zef Kasza, predsjednik Saveza Vojvođanskih Mađara; dr. Tomislav Stantić, predsjednik G17+ u Subotici; predstavnici prijateljskih gradova: dr. Mihaly Bimbo, predsjednik Skupštine općine Kanjiža; Tomislav Bogunović, gradnočelnik Bača; Aniko Zsiros Jankelič, predsjednica Skupštine općine Sente; Marija Hećimović, iz Hrvatske Matice iseljenika kao i drugi predstavnici mjesne samouprave te kulturnih i političkih institucija i organizacija.

Dužijance su i ove godine proslavljene u ....

... Starom Žedniku

Prva u nizu seoskih Dužijanci ove je godine održana u Starom Žedniku u nedjelju 9. srpnja, a na čelu povorke koja je išla kroz cijelo selo sve do župne crkve sv. Marka bili su ovogodišnja bandašica Sonja Majlat i bandaš Zdenko Vukov. Čast da ove godine mogu ponijeti titulu male bandašice i maloga bandaša pripala je Nataši Vojnić i Milanu Radojeviću. Misno slavlje u spomenutoj crkvi predslavio je župnik iz Đurđina vlč. Lazar Novaković zajedno s domaćim župnikom Željkom Šipekom, a misnom slavlju nazočio je i pravoslavni paroh, otac Jovica Mojsilović. Misnom slavlju nazočila je i predstavnica Generalnog konzulata RH u Subotici Iva Aranjoš, zamjenik predsjednika Općine Subotica, Petar Kuntić, predsjednik Organizacijskoga odbora ”Dužijance 2006.” Grgo Kujundžić, predsjednik Mjesne zajednice Novoga Žednika Dragomir Ubović, predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Staroga Žednika Josip Dulić te član Skupštine Mjesne zajednice Stipan Skenderović.

Nakon misnoga slavlja, bandaš i bandašica u župnom su dvoru predsjedniku Savjeta Mjesne zajednice Josipu Duliću predali kruh od novoga brašna, a ovogodišnji simbol Dužijance u Starom Žedniku tj. sliku od slame na kojoj se nalaze simboli euharistije izradila je Ana Milodanović.

U večernjim je satima u Domu kulture u Starom Žedniku održano tradicionalno ”Bandašicino kolo”. Nakon prigodnog skeča pod nazivom ”Čulanka” te predstavljanja Folklornog odjela Hrvatskog kulturnog cetra ”Bunjevačko kolo” tj. njegova ogranka iz Staroga Žednika, nazočne je ostatak večeri zabavljao ansambl ”Ravnica”.

... Tavankutu

Svečanom misom zahvalnicom u crkvi Presvetoga Srca Isusova u Tavankutu proslavljena je 16. srpnja Dužijanca u Tavankutu. Proslava Dužijance započela je nakon što su ovogodišnja bandašica Sandra Babić i bandaš Goran Benčik, mala bandašica Kristina Lebović i mali bandaš Ivan Rudić u svečanoj povorci zajedno s mnoštvom mladih odjevenih u bunjevačku narodnu nošnju ušli u crkvu. Koncelebriranu svetu misu predvodio je župnik iz Aladinića u Bosni i Hercegovini, don Vinko Raguž, zajedno s domaćim župnikom vlč. Franjom Ivankovićem. U prigodnoj homiliji, don Vinko potaknuo je sve vjernike da budu zahvalni Bogu za onoliko koliko imaju, posebno istaknuvši kako trebamo zahvaljivati i na malim stvarima. U procesiji koja je održana u sklopu mise, sudjelovali su osim bandašica i bandaša i mladi u nošnjama, članovi kulturno–umjetničkih društava te ministranti i svećenici ali i brojni vjernici. Kruna od slame na kojoj se nalaze plodovi koje rađa tavankutska zemlja: grožđe, jabuke, kruške i dr., izradila je Jozefina Skenderović, voditeljica slamarske sekcije HKPD ”Matija Gubec” iz Tavankuta.

Misi zahvalnici nazočili su predstavnici Generalnog konzulata RH u Subotici Mirela Lucić i Tihomir Šilović, zamjenik predsjednika Općine Subotica Petar Kuntić, predsjednik HNV–a Josip Z. Pekanović te predsjednik Organizacijskoga odbora ”Dužijance 2006.”, Grgo Kujundžić.

Kao što je to tradicija kako u Subotici, tako i u svim okolnim mjestima u kojima se slavi Dužijanca, kao kruna i završetak slavlja u večernjim je satima u župnom dvorištu održano ”Bandašicino kolo”, a nazočne je zabavljao ansambl ”Ravnica”.

Svečanoj proslavi prethodilo je u subotu 15. srpnja zatvorenje XXI. Saziva kolonije naive u tehnici slame, a tijekom ovoga programa održana je i risarska večer, dok su bogati kulturni program upriličili članovi folklornog i tamburaškog odjel HKPD–a ”Matija Gubec” iz Tavankuta kao i HKUD–a ”Dubrava” iz Aladinića (BiH) te KUD–a ”Ivan Goran Kovačić” iz Velike (HR).

... Bajmoku

Svečanom povorkom kroz Bajmok u nedjelju 23. srpnja započela je proslava Dužijance u Bajmoku. Misno slavlje u crkvi sv. Petra i Pavla predvodio je novoimenovani župnik iz Bača vlč. Josip Štefković zajedno s domaćim župnikom preč. Slavkom Večerinom te župnim vikarom vlč. Zsoltom Bendeom. Na misi su, kao nositelji Dužijance u Bajmoku, posebno mjesto zauzeli ovogodišnja bandašica i bandaš, Jasmina Temunović i Vladimir Gunić. Misno slavlje pjevanjem je uzveličao župni zbor, a ljepoti misnoga slavlja doprinijela su i djeca i mladi obučeni u bunjevačku narodnu nošnju. Osim brojnih vjernika, Dužijanci u Bajmoku nazočili su i gradska bandašica i badaš, Mirjana Horvacki i Marin Milodanović, kao i zamjenik predsjednika Općine Subotica Petar Kuntić i dopredsjednik Organizacijskog odbora ”Dužijance 2006.” Josip Horvat. U večernjim je satima u prostorijama MKUD–a ”Dozsa Gyorgy” održano ”Bandašicino kolo”, a okupljene je goste zabavljao ansambl ”Ravnica”.

... Svetozaru Miletiću

Svečanom svetom misom koju je u nedjelju 23. srpnja u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije predslavio župnik Antal Egedi proslavljena je Dužijanca u Svetozaru Miletiću. Tijekom misnoga slavlja nositelji ovogodišnje Dužijance bandašica Maja Loboda i bandaš Alen Mandić prinijeli su na oltar kruh od novoga brašna te krunu izrađenu od slame, a klasove žita i isječen kruh nazočnim su vjernicima dijelili mala bandašica Sandra Bagi i mali bandaš Slavko Dulić. Misnom slavlju među ostalim nazočili su i generalni konzul Generalnog konzulata RH u Subotici Davor Vidiš, predsjednik Organizacijskoga odbora ”Dužijance 2006.” u Subotici Grgo Kujundžić, predstavnica HKC ”Bunjevačko kolo” iz Subotice Jelena Piuković, predstavnici HKUD–a ”Vladimir Nazor” iz Sombora: predsjednik Društva Šima Raič, tajnik Antun Knežević, pročelnik Željko Kolar, član Mata Matarić, kao i somborska bandašica Ivana Maunić i bandaš Antun Džinić, čonopljanska bandašica Snežana Mladan i bandaš Nenad Simić, predsjednik Skupštine Općine Sombor Jovan Slavković i predsjednica Mjesne zajednice Katarina Kaić te predstavnici kulturno–umjetničkih društava.

Dodajmo kako je proslava Dužijance u Svetozaru Miletiću započela duhovnom pripravom u petak 21. srpnja, a nastavljena je u subotu 22. srpnja cjelovečernjim programom pod nazivom ”Risarska večer” održanog u Domu kulture, a sudionici programa bili su članovi kulturno–umjetničkih društava i vokalnih solista iz Svetozara Miletića, Sombora, Bačkoga Monoštora, Male Bosne i Čonoplje.

... Maloj Bosni

U župi Presvetoga Trojstva u Maloj Bosni, održana je 30. srpnja manifestacija zahvale za ovogodišnju žetvu, čiji su ovogodišnji nositelji bandašica Tereza Nađ Heđeši i bandaš Mirko Gabrić, male bandašice Biljana Nimčević i Josipa Stipić i mali bandaš Mario Francišković. Misno slavlje u župnoj crkvi predslavio je župnik vlč. Ivan Szabatkai, a prije kraja misnoga slavlje upriličena je procesija oko crkve s Presvetim Sakramentom, u kojoj su osim bandaša i bandašica sudjelovali i mladi i djeca obučeni u bunjevačku narodnu nošnju, te brojni gosti i vjernici. Misi zahvalnici nazočili su i gradska bandašica i bandaš, Mirjana Horvacki i Marin Milodanović, zamjenik predsjednika Općine Subotica, Petar Kuntić te potpredsjednik Organizacijskoga odbora ”Dužijanca 2006.” Josip Horvat. U večernjim satima na poljani oko župne crkve održana je akademija, a tom su prilikom izvedeni prigodni recitali, igrokazi i pjesme. Nakon toga održano je i ”Bandašicino kolo” na kojemu je svirao tamburaški sastav ”Biseri”.

Za nedjeljnu proslavu vjernici ove župe pripravili su se trodnevnicom koju je predvodio vlč. Josip Vogrinc, kapelan u subotičkoj katedrali sv. Terezije.

... Bačkom Bregu

Dužijanca u Bačkom Bregu proslavljena je 30. srpnja u crkvi sv. Mihovila Arkanđela svetom misom koju je predvodio župnik vlč. Davor Kovačević, istaknuvši u prigodnoj propovijedi značaj ove svečanosti i posebno naglasivši da se ne smije zaboraviti zahvaliti Bogu na darovima koje nam daje, bili oni obilati ili maleni. Prije misnoga slavlja, odjeveni u šokačke narodne nošnje, mještani su od župnog doma do crkve nosili darove: kruh, snopove pšenice i žito, prinijevši ih potom i na oltar.

... Đurđinu

Dužijanca u Đurđinu svečano je proslavljena svetom misom zahvalnicom koju je u crkvi sv. Josipa Radnika 6. kolovoza predslavio katedralni župnik, mons. Stjepan Beretić u zajedništvu s domaćim župnikom Lazarom Novakovićem i župnikom župe sv. Marka Evanđeliste iz Staroga Žednika, vlč. Željkom Šipekom. Proslava je započela svečanim ulaskom u crkvu bandašice Marice Stantić i bandaša Marinka Čovića te male bandašice Snežane Orčić i malog bandaša Željka Ivkovića Ivandekića zajedno s brojnim mladima obučenima u bunjevačku narodnu nošnju te vjernicima.

Podsjećajući na značaj Dužijance, mons. Beretić u propovijedi je naznačio kako Božjem blagoslovu za kruh treba zahvaljivati ne samo ovom prigodom nego i svakodnevno.

Ovogodišnji simbol đurđinske Dužijance izradila je slamarka i mještanka Marija Ivković Ivandekić, a riječ je o slici koja prikazuje karmelićanski grb, a koja je izrađena u povodu ovogodišnje 50. obljetnice smrti o. Gerarda Stantića. Ovom prigodom u crkvi je bila priređena i izložba fotografija bandaša i bandašica đurđinske Dužijance od 1935. godine sve do danas.

Na proslavi Dužijance u Đurđinu bili su i generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici, Davor Vidiš, zamjenik predsjednika Općine Subotica, Petar Kuntić, predsjednik Organizacijskoga odbora ”Dužijance 2006.”, Grgo Kujundžić te ovogodišnja gradska bandašica i bandaš, Mirjana Horvacki i Marin Milodanović.

U večernjim je satima održana i prigodna akademija posvećena vlč. Josipu Temunoviću, na kojoj je bilo riječi o njegovu životu i književnom radu, a tom su prigodom pročitane i njegove pjesme. Proslava Dužijance završena je ”Bandašicinim kolom” ispred župnoga doma, a goste je zabavljao tamburaški sastav ”Ravnica” iz Subotice.

... u Ljutovu

Već petu godinu za redom, u organizaciji HKUD ”Ljutovo” proslavljena je 6. kolovoza Dužijanca u Ljutovu. Misno slavlje kod križa u selu predvodio je župnik iz Sombora, dr. Marinko Stantić, zajedno s domaćim župnikom odnosno župnikom župe Srca Isusova iz Tavankuta, vlč. Franjom Ivankovićem. Nositelji ovogodišnje Dužijance u Ljutovu bili su bandašica Ivana Mamužić i bandaš Srđan Križanović, te mala bandašica Renata Remeš i mali bandaš Filip Mamužić. Govoreći o važnosti zahvale, dr. Stantić u propovijedi je rekao kako je hvala izraz ovisnosti o višemu, odnosno Gospodinu. Upozorio je potom i kako se danas trebamo zapitati o radu i njegovoj vrijednosti, jer danas, kad je čovjek toliko uznapredovao i našao toliko pomoćnih sredstava da bi sebi olakšao rad, izgubio je sreću. ”Izgubio je radost, sebe i bližnjega. Stroj i posao su mu najbliži, čovjek koji ga može usrećiti daleko je od njega”, zaključio je propovjednik.

Nakon mise zahvalnice uslijedio je prigodni kulturno–umjetnički program, na kojemu su među ostalim nastupili i članovi HKUD ”Ljutovo” te tamburaši iz Ljutova i Tavankuta, a prigodne recitacije izvela je Katica Bačić.

Proslavi Dužijance u Ljutovu nazočili su konzul Generalnog konzultata RH u Subotici, Davor Vidiš, zamjenik predsjednika Općine Subotica, Petar Kuntić, predsjednik Izvršnog dobora HNV–a, Lazo Vojnić Hajduk, potpredsjednik Organizacijskoga odbora ”Dužijance 2006.”, Josip Horvat te gradska bandašica Mirjana Horvacki i bandaš Marin Milodanović.

Kao i u svim subotičkim okolnim mjestima, Dužijanca je završena ”Bandašicinim kolom”, a goste je zabavljao ansambl ”Biseri”.

Somborska ”Dužionica”

Osamnaesti puta po redu proslavljena je u Somboru ”Dužionica”, a centralna proslava održana je u nedjelju 30. srpnja, okupljanjem sudionika i gostiju u prostorijama Hrvatskog kulturno–umjetničkog društva ”Vladimir Nazor” iz Sombora koji ove godine slavi 70. obljetnicu svojega postojanja. Povorku do crkve predvodili su ovogodišnja bandašica i bandaš, Ivana Maunić i Antun Džinić te mala bandašica i bandaš, Cecilija Pekanović i Antonio Gromilović. Misno slavlje u somborskoj crkvi Presvetoga Trojstva predslavio je župnik i somborski dekan Josip Pekanović. Nakon svete mise, do središnjeg somborskog Trga Svetoga Trojstva formirana je povorka u kojoj su među ostalim sudjelovali i mladi odjeveni u narodne nošnje uz pratnju HKUD–a ”Vladimir Nazor” iz Sombora, članova HKPD–a ”Silvije Strahimir Kranjčević” iz Bačkog Brega, KUDH–a ”Bodrog” iz Bačkog Monoštora, HKPD–a ”Stjepan Radić” iz Slankamena, HBKUD–a ”Lemeš” iz Svetozara Miletića, KUU–e ”Naša grana” iz Budrovca, KUD–a ”Ivan Tišov” iz Vinkovaca te KUD–a ”Željezničar” iz Osijeka, a u svečanoj povorci sudjelovao je i tamburaški sastav ”Zlatni zvuci”. Povorka sudionika uputila se potom i do zgrade Skupštine Općine u kojoj je upriličen svečani prijam kod gradonačelnika Jovana Slavkovića, a kojemu su ovogodišnja bandašica i bandaš predali posvećen kruh od novoga brašna. Slavlje je potom nastavljeno u prostorijama HKUD– a ”Vladimir Nazor”, a prigodnim se riječima nazočnima obratio predsjednik toga Društva Šima Raič podsjećajući pri tom kako se u starija vremena obavljala žetva. Osim toga, novi broj lista ”Miroljub” predstavio je njegov glavni i odgovorni urednik Matija Đanić. Druženje je u večernjim satima nastavljeno i u tradicionalnom ”Bandašicinom kolu” koje je održano u prostorijama HKUD ”Vladimir Nazor”.

Proslavi Dužionice nazočili su mnogobrojni gosti, među ostalim i generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici Davor Vidiš sa suradnicima, predsjednik Općine Sombor Jovan Slavković, predsjednik Skupštine Općine Sombor Miodrag Sekulić, potpredsjednica Skupštine Općine Sombor Marta Horvat Odri, predsjednik Odbora za međunarodnu suradnju Skupštine Općine Sombor Karlo Log, predsjednik Izvršnog odbora HNV–a Lazo Vojnić Hajduk, članica Izvršnog odbora HNV–a Jelena Piuković, prior karmelićanskog samostana o. Anđelko Jozić, župnik župe Sv. Križa dr. Marinko Stantić te predstavnici hrvatskih udruga.

Prema Hrvatskoj riječi priredila: Željka Z.

Izložbom ”S Božjom pomoći” započelo središnje slavlje ”Dužijance 2006.”

”Neka poruka ove izložbe bude: 'Pozlatili se ljudi'. Neka postanu u kulturi življenja ono što su nam stari ostavili kao poruku ne tako jako bogatih koliko marljivih zlatnih ruku, zlatnih očiju, zlatnog srca i zlatnih ljudi”, istaknuo je dr. Andrija Kopilović, predsjedavajući Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović”, otvarajući tradicionalnu izložbu ”S Božjom pomoći” koja je na temu ”Zlatovez u primijenjenoj umjetnosti” otvorena u utorak 8. kolovoza u subotičkoj Modernoj galeriji ”Likovni susret”. Izložbom, koju je po šesnaesti put organiziro Institut ”Ivan Antunović” zajedno s Etnografskim odjelom ”Blaško Rajić”, ujedno je započelo i središnje slavlje Dužijance 2006., a osim dijelova bunjevačke narodne nošnje i različitih ukrasa rađenih u tehnici zlatoveza, izložene su i slike Roze Lipaić. Govoreći o svemu izloženom, dr. Kopilović naznačio je kako pohvala ne ide zlatu jer ono nije zaslužno zato što je zlato, pa čak ni činjenici da se njime diče kraljevi i ljudi, već zlatnim rukama koje su vezle strpljivo izložene predmete. Upravo je zato, smatra dr. Kopilović, baš u Dužijanci prikladno prirediti ovakvu izložbu jer je to rad vrijedan pažnje, bez obzira da li se radi o tom najplemenitijem metalu. ”Najveća vrednota jest činjenica da je čovjek time kultivirao svoj život”, rekao je dr. Kopilović nadodavši kako nam baš u ovim našim teškim vremenima međusobnog nerazumijevanja, isključivosti i sukoba, kada ne znamo dovoljno vrednovati rad čovjeka koji nikada nije apsolutno dobar, ni apsolutno loš, ova izložba treba poručiti da je najveća vrednota čovjek, i to zlatan čovjek.

O značenju, kvaliteti i ljepoti slikarskoga umijeća Roze LipaIć, u ime galerije ”Likovni susret” govorila je Jasmina Vidaković Jovančić, usporedivši njen rad s onim francuskoga slikara Paula Gauguina koji je otvorio puteve modernoj umjetnosti. Kako je istaknula Vidaković, Roza je gradeći snažne kiparske likove i slikajući svijetlim i jakim bojama, baš kao Gauguin i fovisti, bila neobično iskrena u svojemu izrazu. Ljepota njenih slika jest u činjenici da je napravila poseban svijet u kojemu je ne robujući onomu što ju okružuje sama izmaštala svoj odlazak iz obične sive svakodnevice koju je živjela, a što je posebno izraženo u Rozinoj autobiografskoj slici ”Na krilima svojih snova maštala je djevojčica mala”, zaključila je Vidaković.

Roza Lipaić rođena je 5. listopada 1925. godine u Subotici. Njen je rad i slikarski talent prepoznat već u drugom razredu osnovne škole, nakon što je poslije natječaja za mlade talente kojega je raspisala Strossmayerova galerija u Zagrebu, dobila poziv za besplatno školovanje na umjetničkoj školi. No, zbog nerazumijevanja roditelja, Rozino školovanje nakon osnovne škole nije nastavljeno te godine 1950. počinje slikati najprije ukrašavajući uskrsna jaja, a zatim i oslikavajući zidove svoje kuće i domove svojih bližnjih. Prelazi potom na rad akvarelom, a zatim i na tehniku ulja na platnu. Na poziv bikovačkog župnika vlč. Julija Bašića oslikala je i strop i zidove župne kuće u Bikovu. Početkom 90–ih godina slikar i pedagog Stipan Šabić aktivirao je rad likovne sekcije u HKC–u ”Bunjevačko kolo”, gdje Roza nastavlja slikati sve do današnjih dana. Osim što je uključena u rad tavankutske likovne kolonije, Roza je sudjelovala i u radu nekoliko saziva umjetničke kolonije ”Bunarić”, osnovane 1997. godine, a izlagala je i na više skupnih izložbi. Rozine slike na kojima su među ostalim prikazani salaši, ljudi, običaji, događaji iz djetinjstva ali i sakralne teme i bajkoviti prizori, čuvaju se u fondu HKC ”Bunjevačko kolo” te u privatnim zbirkama.

Ljubitelji ove vrste umjetnosti izložbu će u galeriji ”Likovni susret” moći pogledati do 8. rujna. (Ž.Z.)

Književna večer posvećena skladatelju Đuri Arnoldu

Književnom večeri koja je ove godine posvećena skladatelju Đuri Arnoldu o 225. godišnjici njegova rođenja, nastavljena je u četvrtak 10. kolovoza u Hrvatskom kulturnom centru ”Bunjevačko kolo” bliža priprava za središnje slavlje ”Dužijance 2006.”. Kako je to otvarajući književnu večer istaknuo predsjedavajući Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović”, dr. Andrija Kopilović, Đuro Arnold djelovao je u Subotici, za Suboticu i ostavio je duboki trag i zadužbinu Subotici. ”Biti tako svjestan graditelj kulture duha kao što je bio Đuro Arnold, znači ostaviti trajnu baštinu koja, dokle god traje, oplemenjuje ono što je čovjeku najvrednije, njegovu kulturu duha”, zaključio je dr. Kopilović.

Budući da je većini današnjih Subotičana djelo i život ovoga skladatelja većinom ostao nepoznat, o životnom putu i značenju djela ovoga skladatelja govorio je najprije katedralni župnik, mons. Stjepan Beretić, posebno se osvrnuvši na glazbeni život Subotice u vremenu u kojemu je Arnold djelovao, a o čijoj veličini pisanom riječi svjedoče sve do danas i Albe Vidaković, Kalman d'Isoz, Zdravko Blažeković, Josip Mioč, Ante Sekulić, Jagoda Martinčević Lipovčan, Nela Skenderović, Veronika Vavrinec te mnogi drugi. Govoreći nadalje i o poteškoćama s kojima se, kao zborovođa župne crkve sv. Terezije Avilske skladatelj Arnold borio, predavač je istaknuo kako je njegov uporan i oduševljen rad donosio svoje plodove, jer je 1809. godine sa svojim orkestrom i zborom priredio prvi subotički koncert, a još je više zaslužan za osnutak danas glasovite Muzičke škole i filharmonije u Subotici. Osim toga, Arnold je 1819. godine u Osijeku izdao i crkvenu pjesmaricu odnosno ”Pismenik” u kojoj se nalazi mnoštvo pjesama bačkih Hrvata. Na njemačkom jeziku Arnold je 1826. godine napisao muzički leksikon u četiri sveska, no, to mu je djelo ostalo u rukopisu, a njegova je druga pjesmarica namijenjena orguljašima i zborovođama u Mađarskoj i Edelju objavljena 1840. godine. Arnold je, smatra Beretić, zavrijedio poštovanje hrvatskoga naroda jer mu je, kako je to isticao i Albe Vidaković ”mjesto u povijesti hrvatske glazbe, koja ima jedino pravo ocijeniti vrijednost i važnost svakog, i najneznatnijega radnika na tvrdoj i neizoranoj njivi našeg kulturnoga života”.

Miroslav Stantić govorio je potom o skladateljskom opusu Đure Arnolda, posebno govoreći o njegovoj svjetovnoj, odnosno duhovnoj glazbi čijem se pisanju posvetio nakon smrti supruge i koje je postalo težište njegova rada. Iako je iza sebe ostavio skladane mise, ofertorije, himne, motete, kantatu, dramu, melodramu, romansu, operu, skladbe za glasovir, zborove te različite solo pjesme, ali i muzički leksikon, Pismenik i pjesmaricu, sva njegova djela i nastojanja oko glazbenoga života, kako je istaknuo Stantić, ne treba gledati glazbenim mjerilima današnjice, nego onoga vremena i za potrebe za koje su nastale. Nabrajajući njegova brojna djela, predavač je zaključio kako vrijednost njegovih djela jest u tomu što su ona današnjoj Subotici dala usmjerenje i temelj glazbenoga života. Iako te skladbe nisu na razini skladatelja onoga vremena, one su za nas danas značajne zbog činjenice da je to bio put u glazbeni život Subotice kakvu imamo danas, zaključio je Stantić.

Književnu večer i ove je godine organizirao Književni klub ”Miroljub” pri Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović”. Glazbenim točkama, među ostalim i skladatelja Đure Arnolda, program je obogatio katedralni zbor ”Albe Vidaković” pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić i glazbenom pratnjom B>Jasne Skenderović iz Zagreba, a moderator večeri bio je pročelnik Književnoga kluba Miroljub, Jašo Šimić. Nazočni su osim toga imali priliku pogledati i izložbu molitvenika iz fundusa Bunjevačko–šokačke knjižnice ”Ivan Antunović”, od kojih najstariji seže u 20–te godine XIX. stoljeća. Izložbu je priredila pročelnica knjižnice i ravnateljica Hrvatske čitaonice, prof. Katarina Čeliković.

Đuro Arnold, rođen je 5. lipnja 1781. godine u selu Taksony južno od Budimpešte. Prve poduke iz glazbe dobiva od svojega oca, a nakon toga znanje iz oblasti glazbe stječe u Pečuhu i Velikom Varadinu. Godine 1800. imenovan je zborovođom župne crkve sv. Terezije Avilske u Subotici, a 1802. godine oženio se Josefinom Malek iz Pečuha s kojom je imao četiri sina. Arnoldov je ugled u Subotici brzo rastao pa je 1826. godine postao članom Izabrane općine grada Subotice. Umro je 25. listopada 1848. godine u 67. godini života, kao skladatelj, zborovođa, umjetnik i suradnik župnika, a sahranjen je u kripti današnje subotičke stolne bazilike.

Dodjela ”Antušove nagrade” i nagrade aranžerima izloga u sklopu proslave književne večeri

Šesnaesti put po redu dodijeljena je u okviru spomenute književne večeri i tradicionalna ”Antušova nagrada” koja se dodjeljuje onima koji na različite načine šire kulturu i ljepotu Hrvatskog naroda – bunjevačkog roda. Nagrade je dodijelio predsjedavajući Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović”, dr. Andrija Kopilović. Treća nagrada pripala je bračnom paru Jasne i Antuna Kujundžića i njihovim četirima kćerima: Jeleni, Andrei, Mariji i Neveni. Druga nagrada pripala je garderoberima Hrvatskog kulturnog centra ”Bunjevačko kolo”, odnosno onima koji dugi niz godina čuvaju i prikupljaju bunjevačke i druge narodne nošnje, a riječ je o Josipu i Jelisaveti Dulić. Treća nagrada pripala je učiteljicama koje su kroz četiri godine izvele prvu generaciju učenika koji se školuju na hrvatskom jeziku, kao jeziku nacionalne manjine na ovim prostorima, a to su: Ana Čavrgov, Marica Skenderović, Verica Farkaš i Sanja Dulić. Ove je godine, izvanredno, dodijeljena ”Antušova posebna nagrada” koja, kako je istaknuo dr. Kopilović, ”želi upozoriti na gorljivi rad u zajednici, a jedan od najvažnijih za suvremenoga čovjeka jest zapisati slikom i riječju, riječi i djela onih ljudi, od kojih mnogi više nisu među nama i bivaju prisutni samo po tome što su zapisani riječju i slikom, pa tako govore i nakon svojega odlaska”, a koja je dodijeljena Rajku Ljubiču koji ”gorljivo, radeći sate i sate, diskretno, skromno i marljivo godinama prati našu stvarnost slikom i riječju”. U znak zahvalnosti za primljeno, darujući Institutu sve svoje dosad snimljene filmove Ljubič je, kako je i sam istaknuo, Institutu ”povjerio na čuvanje slike i riječi onih koji su živi, a najviše onih koji više nisu među nama”.

Osim toga, dodijeljene su i posebne nagrade za aranžiranje izloga u gradu, s detaljima i elementima Dužijance. Natjecanje je organizirao Dejan Kovač, a kako je to istaknuo Alojzije Stantić, predsjednik komisije za odabir najboljih, od aranžera se zahtijevalo da svojim shvaćanjem Dužijance pokažu kako i sami doživljavaju taj događaj. Nezaobilazni simboli svakako su križ i vlat kao simbol zahvale Bogu za primljene darove i kruh od novoga brašna. Neki od njih uspjeli su koristeći upravo te simbole i predstavljajući Dužijancu na slikama, figurama te na brojne druge načine dočarati bit i duh Dužijance. Žiri u sastavu: Alojzije Stantić, Milka Mikuška i Nedeljka Šarčević odabrao je najbolje, a predsjednik Organizacijskoga odbora Dužijance 2006., Grgo Kujundžić uručio je nagrade trima, od ukupno 33 aranžera izloga. Treća je nagrada pripala Jozefini Skenderović i Sandi Benčik, druga Ivanu Stipiću – Braci, a prva Grgi Piukoviću. Utješnu nagradu, odnosno sliku kao dar likovnoga odjela HKC ”Bunjevačko kolo” primila je za aranžiranje izloga Melinda Gubi. (Željka Z.)

Tamburaška večer i izbor naljepših parova bandaša i bandašice

Predstavljanjem ovogodišnje bandašice Mirjane Horvacki i bandaša Marina Milodanovića na improviziranom salašu na subotičkom gradskom trgu započela je u večernjim satima 11. kolovoza ”Tamburaška večer”. Predstavljajući ovogodišnju bandašicu i bandaša, predsjedavajući Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović”, dr. Andrija Kopilović, podsjetio je na činjenicu kako je prije 70 godina završena Prva bačka Sinoda kojoj je predsjedao ondašnji biskup Lajčo Budanović, nakon čega je izdan zakonik u kojemu vrednote koje se izgovaraju novcem nisu zapisane kao novčana vrijednost već kao cijena žita, čime temelj valute više nije zlato i novac, nego je temelj valute u Bačkoj žito, rekao je dr. Kopilović. U tom smislu, poruka svima nama jest da će naša ravnica biti ponovno sretna kada u našim krajevima žito bude pravedno plaćeno, ponovno bude vraćena vrijednost toga rada i žitnica ovih krajeva postane blažena zemlja zato jer će njena jedina valuta biti žito, upozorio je dr. Kopilović.

Od 25 mladića i djevojaka, žiri u sastavu: Mira Temunović, Ružica Šimić, Đurđica Orčić, Josipa Križanović i Dejan Kovač izabrao je ovogodišnje pratioce i pratilje bandaša i bandašice. Za ”najlipči” par izabrani su Kristina Ivković i Marko Skenderović, prvi su bili Karolina Stantić i Zvonimir Kopilović te drugi Jelena Letić i Marko Ištvančić.

Tijekom večeri, nastupili su i tamburaški sastavi: ”Ravnica”, ”Hajo”, ”Biseri”, ”Sljedbenici Tumbas Pere Haje”, HKPD ”Matija Gubec” iz Tavankuta, ansambl ”Bunjevačkog kola”, sastav ”Zlatni zvuci” iz Sombora te tamburaški sastav ”Pušće” iz Pušće (RH). Voditeljski par ove večeri bili su Bernardica Ivanković i Marko Pejić. (Ž.Z.)

XXI. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame

Ovogodišnji, XXI. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame ”Tavankut 2006.”, otvoren je 7. srpnja u dvorištu dugogodišnje članice ove Kolonije i jedne od osnivačice HKPD–a ”Matija Gubec”, pok. Anice Balažević u Tavankutu. Otvarajući Koloniju, dopredsjednik HKPD ”Matija Gubec” koji ove godine slavi 60. obljetnicu svojega postojanja, Ladislav Suković, istaknuo je kako slamarke zavređuju pažnju za sav uložen trud i rad sa slamom. Nekadašnja kustosica Gradskoga muzeja u Subotici, mr. Milka Mikuška, istaknula je kako nam se čini da se XXI. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame s izabranim slikama sažima s prošlošću i budućnošću. Kolonija prati Dužijancu uz sjećanje i zahvalnost na prvu generaciju slamarki: Anicu Balažević, Maru Ivković Ivandekić i Katu Rogić koje su svojim umijećem, darom i ustrajnošću postigle da na tim temeljima tradicionalne umjetnosti Bunjevaca–Hrvata predoče novu nit predstavljanja nekada bezimenog stvaratelja narodne umjetnosti, da postane individualan i poznat u našem okruženju, istaknula je mr. Mikuška. Sudionici otvorenja imali su prilike pogledati izložbu slika od slame s prošlogodišnje jubilarne Kolonije. U glazbenom dijelu otvorenja nastupili su tamburaši HKPD ”Matija Gubec” i vokalni solist Boris Godar.

Tijekom 9 dana, točnije od 7. do 15. srpnja, 26 slamarki i 6–ero djece započelo je s radom i stvaranjem novih slika koje se već tradicionalno prikazuju na izložbi tijekom središnje proslave ”Dužijance 2006.”. Budući da je prvi radni dan kolonije započeo na natjecanju risara održanog 8. srpnja u Maloj Bosni, voditeljica likovno–slamarskog odjela HKPD ”Matija Gubec” i organizatorica Kolonije Jozefina Skenderović istaknula je kako je slamarska umjetnost upravo tako i započela, budući da su se tijekom risa počeli plesti vijenci i raditi perlice, a upravo tako sudionice ove kolonije započele su svoj rad. Slamarke su i ove godine radile u Osnovnoj školi ”Matija Gubec” u Tavankutu, a svoje umijeće pokazale su i na središnjem subotičkom trgu 13. srpnja, čime su ljubiteljima ove vrste umjetnosti prikazale način i tehniku svojega rada.

Izložba u vestibilu Gradske kuće

XXI. saziv Prve kolonije zatvoren je 15. srpnja, dok su radovi nastali na ovogodišnjoj Koloniji prikazani na izložbi Kolonije slamarki koja je u okviru ”Dužijance 2006.” u vestibilu subotičke Gradske kuće otvorena 11. kolovoza. Ljubitelje slika u tehnici slame, pozdravila je predsjednica Kolonije, Jozefina Skenderović, posebno istaknuvši kako se ove godine osim 60. obljetnice osnutka HKPD ”Matija Gubec” navršava i 45. obljetnica od osnutka Likovne sekcije ovoga Društva, kojoj su se kasnije, pod utjecajem slikara pridružile i slamarke radeći slike u tehnici slame. Otvarajući izložbu, predsjedavajući Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović”, dr. Andrija Kopilović, naznačio je kako ”zlatne ruke onih koji rade i zlatno srce onih koji imaju strpljivosti da u tehnici slame do dana današnjega nama daju zlatne slike, ne može postati nikada zanat, već će ostati uvijek ljubav”. U tom smislu, poetski nadahnut, razmišljao je o tome kako se osjeća slama u rukama slamarki, istaknuvši kako slama mora biti ”svjesna” svoje prolaznosti i krhkosti i da je baš zbog toga postala simbolom prolaznosti. Upitao se potom i hoće li vješti prsti i bistro oko i dobro srce slamarke od te slame, čija je sudbina krenula drugim putem, uspjeti učiniti zlato i smeće, odgovarajući kako li su sretne i kako pjevaju poemu zahvale slame oko nas uokvirene, a koje su postale predmetom divljenja samo zato što su svoju krhkost i svoju prolaznost zamijenile trajnom vrednotom: postale su zlatna slama, rekao je dr. Kopliović. Svi zainteresirani, radove izložene u vestibilu Gradske kuće mogu pogledati do 21. kolovoza 2006. godine. (Željka Zelić)

Risarka večer

Nakon svečane Večernje molitve u subotičkoj katedrali, u subotu 12. kolovoza na središnjem gradskom trgu održana je Risarska večer na kojoj su nastupila kulturno–umjetnička društva iz Subotice i okolice te iz Republike Hrvatske i Makedonije.

Folklorne skupine na Dužijanci 2006.

Iz Subotice i okolice te drugih gradova: HKC ”Bunjevačko kolo” iz Subotice, HUK ”Lajčo Budanović” iz Male Bosne, HKUD ”Ljutovo” iz Ljutova, HKPD ”Matija Gubec” iz Tavankuta, OKUD ”Mladost” iz Subotice, ”Njemački narodni savez” iz Subotice, KUD ”Nepkor” iz Subotice, KUD ”Ravnica” iz Subotice, HKPD iz Đurđina, KUD ”Lemeš” iz Svetozara Miletića, HKPD ”Tomislav” iz Golubinaca, HKUD ”Stjepan Radić” iz Slankamena, HKUD ”Dukat” iz Vajske, HKUD ”Silvije Strahimir Kranjčević” iz Bačkog Brega, HKUD ”Vladimir Nazor” iz Sombora; iz Republike Hrvatske: HKUD ”Tomislav” iz Donjih Andrijevaca, KUD ”Pušća” iz Pušće, KUD ”Moba” iz Županje; iz Makedonije: FA ”Ilinden” iz Bitole.

Monografija ”Dužijanca”

U izdanju Novinsko izdavačke ustanove ”Hrvatska riječ” iz Subotice, uoči proslave ”Dužijance 2006.” iz tiska je izašla monografija pod naslovom ”Dužijanca”, rad trojice autora: Laze Vojnić Hadjuka, dr. Andrije Kopilovića i Alojzija Stanitića, a uredio ju je Milovan Miković. Riječ je o, kako to sam naslov kazuje, djelu koje na 244 stranice, kako to ističe u predgovoru Lazo Vojnić Hajduk, ”želi sustavno i opsežno, ali i na svima razumljiv način, približiti čitatelju sve što predstavlja bogatstvo kulturnog naslijeđa sažetog u Dužijanci kako bi se ono moglo sagledati i izučavati, sačuvati i njegovati”.

Podijeljena u nekoliko poglavlja, monografija osim prikaza povijesti i običaja Hrvata–Bunjevaca na ovim prostorima predstavlja svojevrsni prikaz Dužijance kroz njenu povijest počevši od 1911. godine sve do danas, zajedno s prikazom više od dvadeset manifestacija s kulturnim, etnografsko–folklornim, duhovno–religioznim i športskim karakteristikama koje ju prate. Onima koji se s pojmom odnosno smislom i porukom Dužijance još uvijek nisu upoznali, monografija kroz pojašnjenje simbola Dužijance kao što su klas, kruna i kruh te pojašnjenje žetve za koju Hrvati–Bunjevci vjerno kroz 95 godina zahvaljuju Bogu, pruža odgovor o smislu, ali i težini onoga rada koji prethodi svečanoj proslavi Dužijance.

Osim nabrojenoga, u monografiji se mogu čitati i viđenja i razmišljanja visokih dužnosnika o Dužijanci. Tekst monografije potkrijepljen je i starijim i novijim fotografijama s dosadašnjih proslava Dužijanci i manifestacija koje tradicionalno prethode centralnoj proslavi, a autori istih su Alojzije Stantić, Mihaly Novak, Nikola Tumbas i Nada Sudarević, dok je popis svih dosadašnjih bandaša i bandašica koji se također nalazi u monografiji, sastavio Grgo Piuković. Monografija osim što pokazuje dosadašnja ostvarenja Dužijance, predstavlja i poticaj mladim i novim naraštajima na kojim temeljima mogu nastaviti s radom, ali i mijenjati i dopunjavati novim sadržajima ovaj ”ponos Hrvata Bunjevaca” – Dužijancu.

Po cijeni od 5000 dinara, monografija se može nabaviti u NIU ”Hrvatska riječ” te u subotičkim knjižarama. /Ž.Z./

Slavlje sestara Kćeri Milosrđa

POZVAO SI ME GOSPODINE, EVO ME

U Blatu na otoku Korčuli na svetkovinu Preobraženja Gospodnjega sestre Kćeri Milosrđa u veličanstvenom slavlju proslavile su polaganje doživotnih zavjeta s. M. Jasne Crnković i s. M. Kristine Glasnović. s. M. Leticija Antalašić, s. M. Valerija Ćuk, s. M. Vinka Ivanjko i s. M. Branka Mikac proslavile su zlatni jubilej svojih redovničkih zavjeta a srebrni jubilej su proslavile s. M. Fides Babić, s. M. Vladimira Mašina, s. M. Danijela Lisica i s. M. Veronika Dunatov.

Slavlje je započelo u kapeli bl. Marije Petković. Najprije je provincijalka s. M. Emila Barbarić pozdravila predvoditelja Euharistijskog slavlja, mons. Želimira Puljića, Majku Elsu, vrhovnu glavaricu Družbe, sve svećenike, sestre slavljenice, njihovu rodbinu i prisutne vjernike. Zatim su se prisutnima obratile predstavnice sestara slavljenica koje su izrazile svoju radost i zahvalu Bogu zbog polaganja doživotnih zavjeta, odnosno slavlja srebrnog i zlatnog jubileja svojih redovničkih zavjeta. Zahvalile su također svojim odgojiteljicama i poglavaricama na podršci i svim dobročiniteljima što su ih pratili svojim molitvama. Nakon toga Biskup je blagoslovio dva prstena za sestre koje će položiti doživotne zavjete. Slijedila je procesija iz Svetišta do župne crkve predvođena bratimima i limenom glazbom.

Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Svih Svetih započelo je prozivkom sestara slavljenica na što se svaka osobno odazivala riječima: ”Pozvao si me Gospodine, evo me.” Poslije navještaja Evanđelja s. Jasna i s. Kristina izrekle su svoju želju da Bogu zavjetuju svoje doživotno siromaštvo, čistoću i poslušnost. Slijedila je homilija biskupa Želimira Puljića. On je, pozdravljajući sve sestre slavljenice, među ostalim rekao: ”U Božjoj riječi, uz događaj preobraženja čuli smo i kratko izvješće proroka Danijela koji gleda u noćnim viđenjima kako Sin Čovječji silazi u oblacima nebeskim. Ova slika iz Danijelova proroštva potiče sve kršćane, posebice Bogu posvećen osobe, razvijati sposobnost sanjanja i viđenja. U magli svagdanjih životnih problema, u smogu nezdravih međuljudskih odnosa potrebni su ljudi koji su kadri sanjati bolji, ljepši i pravedniji svijet. Nije stoga bez temelja i pitanje koje nam se nameće u sklopu ovih redovničkih svečanosti: znaju li današnje Bogu posvećene osobe sanjati takvu budućnost? Jesu li sposobni usprkos svagdanjoj magli i smogu nezdravih ljudskih odnosa vidjeti Sina Čovječjega kako silazi u ovu našu suznu dolinu?! /.../ Stvarnost našeg ”kršćanskog okruženja” ponekad nas iznenadi, zbuni, a i zaboli. Osjećamo, naime, kako je sve manje takvih sanjara u našem okruženju, sve manje je optimizma u našim obiteljima i u našem društvu. Depresija i bezvoljnost širi se poput epidemije u čemu naveliko pomažu i suvremena obavijesna sredstva. Nedostaju dakle ”sanjari i optimisti” u ovom našem vremenu i kraju.

Podsjećajući na život bl. Marije Petković koja je ”ponesena nesebičnom Isusovom ljubavlju i dobrotom, počela sanjati društvo djevica u službi milosrdne Ljubavi” istaknuo je kako su želja i takav žar danas rijetki te dodao: ”A što se dogodilo toj 'skromnosti' u ovo naše vrijeme silnog napretka? Gdje je ona završila? Odbačena je, nažalost, i nema je u upotrebi. I kad je netko negdje preporuči, gleda ga se u čudu. Dapače proglašava ga se 'čudakom' i neprijateljem napretka. Pa ipak, skromnost bi trebalo oživjeti i vratiti u upotrebu. Ne zbog kolesterola, dijabetesa i drugih zdravstvenih problema, nego zbog toga što je pretjerano izobilje doista postalo opasno po život. Ne kaže se uzalud kako 'pretjerano blagostanje nagriza duševno stanje'. Zar ne osjećamo, braćo i sestre, kako smo zatrpani sa svih strana i na svakom koraku. U kući i u školi. Seoski putovi i gradske ulice prepune su automobila. Nema mjesta ni za parkiranje pa se grade podzemne i nadzemne garaže. Netko je negdje zapisao gledom na garderobu kako 'suvremeni čovjek u prosjeku ima odijela za dva života. A žene još više'. Nedostatak skromnosti rađa sebičnošću. Blagostanje, naime, stvara ovisnike i robove. Stoga nema slobode u katalozima veletrgovina. Tamo caruje logika laganog zarobljavanja i ovisnosti. A sloboda je vezana uz skromnost. Ona je njezina sestra–blizanka. Stoga se s pravom veli kako pretjerano blagostanje nije progres, nego regres i zamka.

No svečanosti kao što je polaganje doživotnih zavjeta i slavlje redovničkih jubileja potvrđuje da ”i u ovo naše vrijeme ima ljudi koji shvaćaju i prihvaćaju takve vrednote; i danas, dakle, Duh Božji 'odabire' pojedince i redove koji će stati uz program Isusovog govora na Gori. Neka se i sestre Jasna i Kristina, koje danas polažu svoje doživotne zavjete, nadahnjuju uzorom plemenite Blajke Marije, koja je pred jaslicama i pod Isusovim križem otkrivala kako biti skromna, brižljiva i dobra, posebice prema malenima i siromašnima. A svima nama neka ove svečanosti pomognu iskrenom dobrotom i majčinskim srcem tražiti Isusa na poprištima ljudskih nevolja i ne umarati se činiti dobro.”

Nakon propovijedi s. Jasna i s. Kristina položile su svoje doživotne zavjete u pisanom obliku u ruke Časne Majke Else. Tekst su naglas pročitale, a zatim su ga na oltaru i potpisale. Slijedile su Litanije Svih svetih, biskupova posvetna molitva nad zavjetovanim sestrama te uručenje prstena koji će biti znak njihovog obećanja doživotne vjernosti Kristu u Družbi Kćeri Milosrđa. Uslijedile su čestitke Časne Majke i s. Provincijalke te biskupa nakon čega su sestre jubilarke obnovile svoje redovničke zavjete. Poslije tog čina nastavljeno je Euharistijsko slavlje. Na kraju svete mise Biskupa, svećenike, sve sestre i okupljene vjernike pozdravio je župnik preč. Stipe Miloš a svim sestrama slavljenicama čestitao u ime župne zajednice.

Na misi je pjevao župni zbor djevojaka ”Stope” pod ravnanjem s. M. Danijele Škoro.

Poslije svete mise svi su se također u procesiji vratili u svetište bl. Marije Petković gdje su sestre zahvalile Bogu na primljenim milostima te mu preporučile budućnosti po zagovoru bl. Majke Utemeljiteljice.

Za ovaj veliki događaj sve sestre slavljenice pripremile su se desetodnevnim seminarom koji je održan u samostanu sestara na Prižbi. Seminar je predvodio fra Ivica Vidak te sedmodnevnim duhovnim vježbama koje je predvodio mons. Ivan Štironja, vikar za pastoral Mostarske biskupije.

Na ovom slalju iz Subotice su sudjelovali s. Silvana, s. Milena, preč. Andrija Anišić i brat s. Jasne Ante.

Andrija Anišić