NAŠ KANDIDAT ZA SVECA – Piše: o. Ante Stantić, OCD

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

”Što vjera pokazuje neka duša gleda...”

Razvoj duhovnog života nije samo aktivna suradnja kršćanina s milošću, putovima vjere ufanja i ljubavi, nego je i pristanak, snagom tih istih kreposti, da Bog svojim zahvatom provede i pročisti dušu, putem svoje muke i smrti na križu. Treba podnijeti čišćenje duše koju Bog šalje. Puni život u uskrsnuću, sjedinjenje, kontemplacija se samo iza toga događa.

Vjerom, ufanjem i ljubavlju, kako bi se iz čovjekove duše ”isjekla trulina sebičnosti”, ističe Gerard, treba se popeti na visoko mjesto, na vrh križa i poljubiti blijedo Isusovo lice. Neka ode pod križ pa neka prosi od propetog Isusa kap njegove krvi. Kad mu ova padne na srce, neka pomisli da je cijeli Isusov život bio patnja i križ. Tada će se sve više i više dizati, sve do svoje smrti. ”Što više zavoli patnju, sve će mu ljepši biti propeti Isus. Bit će mu kao voćka s koje bere najslađe voće”(1).

”Najslađe voće” koje ”bere” s križa, kada Bog zahvati, slika je ”smrtnog udarca” strastima, požudama i sebičnosti a to pruža slobodu; postaje se ”slijepim, gluhim, zaboravnim, nerazumnim, neljubaznim na sve što Isusu nije milo”(2). To se dogodi jer se u duši rasplamsava Božja ljubav, koja je ”kao zrakoplov po kojem duša postaje nad svijetom kraljica, jer leti iznad zemlje”(3). ”Vrijeme kušnje” postaje (po bogoslovnim krepostima) vrijeme cvjetanja(4). Kršćaninova duša, doduše trpi a to je zato što ”Kad Bog ulije svoje tajne da ih duša kuša, Bog najprije uništava u čovjeku što je čovjekova slabost, a to su požude. Uništi razum svjetlošću vjere, a volju užiže vatrom ljubavi, iz pamćenja isisa ljudsku nadu. Kad se duša tako izmuči onda se s Bogom sjedini”(5). U ovom navodu je očita aluzija na tvrdnju sv. Ivana od Križa, koji ističe da je ”najčistije trpljenje najčistija ljubav”, kao što je bila najčistija ljubav trpljenje i smrt Isusa Krista na križu!

Kako bi istakao sam ”realizam pasivne noći” Ivana od Križa, koja čisti od sebičnosti, Gerard se služi slikom istoga učitelja Crkve ”o mokrom drvetu”. Kako bi mokro drvo postalo suho, kad ga se zapali, ono se ”dimi, cvrči, kao da plače”, dok se potpuno ne iscijedi iz njega vlaga, (jamačno strasti). ”Kad se vlaga iscijedi, onda se drvo rasplamsa u oganj i dolazi do sjedinjenja s Bogom po ljubavi”(6).

Još jednom slikom Gerard nastoji dočarati ”čišćenje duše od sebičnosti” kad Bog zahvati: ”Svi bolovi i progonitelji”, piše, ”to su moji, (Božji), noževi koji te liječe... Neka ti je sve ugodno, što je od mene poslano, dopušteno”(7).

Učinak ovog oblika ”čišćenja” po ”pasivnim noćima” je ”sjedinjenje s Bogom”: ”Kad je Isusak u dušu ('užglibljen'), utisnut, kao u 'mekani vosak', onda je čovjek s njim sjedinjen. Čovjek gleda, čuje, djeluje, s očima i rukama Isusovim”(8).

U logici poznavanja Gerardovih izvora i značenja njegovih termina držim važnim istaknuti značenje dvaju termina kojima se služi u ovom zadnjem navodu a to je: ”Isusak” i ”mekani vosak”.

Mali Isus (Isusak) je slika poniznosti to jest ”duhovnog ogoličenja” Ivana od Križa. Ako je tako, onda je logično zaključiti da Gerard u ”Malom Isusu” vidi sliku toga ”ogoličenja”, koja priprema put k sjedinjenju duše s Bogom. Da, kad zanosno govori o ”Malom Isusu”, zapravo govori o ”poniznosti–slobodi” i da je to njegova omiljela krepost. ”Skriva” temelj svoga duhovnog života iza ”Malog Isusa”!

Termin ”mekani vosak” u kojem se utiskuje, ili ”užglibi” Mali Isus, (termin ”užglibi” je iz njegove bunjevačke ikavice). ”Mekani vosak” posuđen je od sv. Terezije od Isusa, koja se tim terminom služi, u petim odajama svoje knjige ”Zamak duše”, kako bi opisala ”sjedinjenje duše s Bogom”: ”U sjedinjenju, zapisuje sv. Terezija, duša predstavlja samo vosak, dok pečat utiskuje drugi, zato što vosak ne utiskuje sebi, samo je pripravljen, hoću reći mekan: čak ni za tu pripravu ne smekšava se ona (duša), već je mirna i pristaje na to... Mekani vosak, (čovjekova volja), ne pruža otpor”, dodaje sv. Terezija(9).

Držim da je o. Gerard stigao do V. stana. U tom stanu, zapisuje sv. Terezija, duša osjeća ”žive želje” služiti Bogu, ”živjeti u samoći i pokori, spremna podnijeti tisuću smrti”; ”žalosti se što Boga vrijeđaju”(10). Odjek toga zapisa nalazim, među ostalim, u Gerardovom zapisima: ”Zaboravit ću sebe samo da liječim Tvoje rane... Moram ludovati kad vidim da Te na križ prikivaju”(11). ”Neću se micati dok me Ti ne pokreneš”(12).

–––––––––

1. Razg. s Isusom, 003965.

2. Ondje, 003877.

3. Theologia pastoralis, 003182.

4. Razg. s Isusom, 004060.

5. Biser mišljenja, 00427–8.

6. Sjedinjenje s Isusom, 003631.

7. Razgovor s Isusom, 003877

8. Biser mišljenja, 004281.

9. Zamak duše, V. stan, 12.

10. Ondje.

11. Razgovor s Isusom, 003909.

12. Ondje, 003914.

POETSKI KUTAK – Uređuje: Lazar Novaković

DENIS SAČER

Rođen je 31. srpnja 1967. u Vinkovcima. U rodnom gradu završava osmogodišnju školu a gimnaziju na Šalati u Zagrebu.

U red franjevaca konvetualaca ulazi 1986. Teologiju studira u Zagrebu i diplomira 1994. g., iste godine ga kardinal Kuharić redi za svećenika.

Kao svećenik redovnik djeluje u Zagrebu i Molvama. Kroz cjeli život sačuvao je mladenačku dušu i franjevačku jednostavnost. Preminuo je u Zagrebu 14. studenog 2005.

Posthumno mu je u Zagrebu 2006. izišla zbirka Zahvala.

OPROSTI


      Križ za križem me stiže,
      Iako često izbjeći ga želim,
      Stiže me uvijek svaki križ

      Od Tebe meni poslan.

      I baš kad pomislim da to križ nije,
      Osjetim uvijek da on je tu,
      Da Ti me u svakoj nevolji kušaš,
      Da znam da to je Tvoj križ!

      I znam da mi za to snage daješ,
      Da Ti me po njima poznaješ,
      Evo me sada pred Tobom stojim,
      Razgoljena duha milosti tražim.

      Pogledaj na me, nemarna stvora,
      Što često od Tebe odlutati zna,
      Ali i ja kao i rasipni sin
      Sa suzama oproštaj uvijek tražim.

      Oprosti mi skitnje, lutanja sva,
      Što od tebe često vodila su,
      Skrušena srca oproštaj ištem,
      Vrati mi radost i duše sjaj!

      Koraci moji Tvoje da slijede,
      Srce moje da za Te kuca,
      Duša da bude mi Tvoj dragi stan,
      A tijelo moje Tvoj sveti Hram!

Denis Sačer