DUHOVNA ZVANJA

Đakonsko ređenje Rolanda Feh?ra

Zrenjaninski biskup mons. L szl? Huzsv r, 26. kolovoza zaredio je za đakona Rolanda Feh?ra. Mala padejska crkvica bila je premalena da primi sve vjernike koji su toga dana željeli sudjelovati u tom događaju. Na ovo slavlje okupili su se Rolandovi kolege iz segedinske bogoslovije s duhovnikom kao i susjedni svećenici. No najradosniji je bio njegov župnik L szl? BovAz. Slavlje je uzveličao župni zbor lijepim pjevanjem a na kraju mise sve je dirnuo u srce i napunio radošću prigodni recital koji su izvela djeca pod vodstvom učiteljice Ibolye M rkian. /Janez Jelen/

MLADA MISA ROBERTA RIEMANNA

Franjevci i svi oni vjernici koji Franjevačku crkvu Svetog Mihaela u Subotici rado posjećuju, imali su 30. srpnja 2006. godine nesvakidašnju priliku sudjelovati u posebnom zajedništvu – na mladoj misi velečasnog Roberta Riemanna.

Mladomisnik Robert imao je želju svoju Mladu misu služiti u Franjevačkoj crkvi u Subotici, koja je ostavila dubok trag u njegovom odrastanju, što je rekao i u svom uvodnom govoru pozvavši vjernike da zajedno zahvale Bogu ”što nas je okupio iz različitih krajeva i za sva dobročinstva koja čini za nas”.

Svečanu, dvojezičnu sv. misu suslavili su s mladomisnikom braća franjevci p. Zoltan Dukai, gvardijan, p. Marjan Kovačević te propovjednici fra Ivan Bošnjak iz Našica i fra Viktor T?m?r?di iz Budimpešte.

Velečasnog Roberta pozdravili su vjernici na hrvatskom i mađarskom jeziku.

Robertov put do svećeništva bio je popraćen mnogim usponima i padovima, kako to biva u svakom životu, ali ustrajna molitva njegove majke i vjernika vratila ga je na pravi put što je urodilo dragocjenim plodom.

Velečasni Robert je na kraju svoje mlade mise istaknuo kako je ovu misu prikazao nama vjernicima, s kojom završava jedno poglavlje u svom životu, u kojem je bio vođen raznim mentorima. Mentorima koji su ga bratski podržavali na putu k Bogu kome će on biti navjestitelj a ljudima Božji pastir. Ovu zadaću neće moći sam izvršiti, bez naše molitve, te se nada da ćemo se i dalje moliti jedni za druge. Mladu misu je završio mladomisničkim blagoslovom na latinskom jeziku.

Za mladomisničko geslo izabrao je Isusove riječi ”Ne moja volja, nego Tvoja neka bude” (Lk 22,42b)

S. Bašić

====================================

Robert Riemann rođen je u Subotici 1977. godine, od oca Ivan i majke Rozalije u obitelji koja ima još jednog sina. Nakon osnovnog obrazovanja u Subotici, srednjoškolsko obrazovanje stiče kao zagrebački sjemeništarac kod franjevaca Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda na Kaptolu. Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. U bogoslovnom sjemeništu ”Ivan Pavao II ” u Rijeci proveo je dvije godine. Diplomirao teologiju u Rijeci. U novicijat stupa 1996. godine na Trsatu, da bi već 1997. položio privremene zavjete. Za đakona je zaređen u rujnu 2005. i godinu dana vršio je đakonsku službu na Jelenju, da bi ga za svećenika zaredio Riječko–Senjski nadbiskup mons. Ivan Devčić 1. srpnja 2006. godine u Riječkoj katedrali sv. Vida.

SVEĆENIK PO UZORU NA SV. FRANJU

ZVONIK: Što te je privuklo da kreneš stopama Svetog Franje?

–– U životu je to tako da djeca, gledajući starije, zapažaju, spoznaju i uče o svijetu oko sebe. Božjim blagoslovom smatram da sam rođen u jednoj mirnoj i skladnoj obitelji, koja je u svoj život utkala ljubav prema Bogu, gdje je nedjeljna misa mnogo značila kao i odgoj za osobnu molitvu. Činjenica je da mi je otac od malih nogu bio uz franjevce u Baču, da je bio ministrant i da sam i ja nekako nastavio tamo gdje je on stao. Postao sam i ja ministrant, te sam ministrirao, malo u Baču, a pošto sam živio u Subotici, mnogo više u Subotici. Kao dječačić, o životu svetog Franje znao sam iz različitih slikovnih stripova o njemu, ali ono što me je u biti privuklo da pođem stopama svetog Franje, bio je mir i sklad koji sam osjetio u samostanskim zidinama, ali napose svjedočenje životom franjevaca koji su tada boravili u Subotici i Baču. Želio sam i ja postati poput njih, netko tko će nesebično pomagati drugima i tako približavati ljudima Božju ljubav. Na koncu sedmog razreda čvrsto sam odlučio da ću poći putem svetog Franje i na taj način svjedočiti Kristovu ljubav za nas.

* Koji je ili tko je utjecao na taj prijelomni trenutak da stupiš u novicijat Franjevačkog reda?

–– Nakon osmog razreda upisao sam klasičnu gimnaziju u Zagrebu, kao sjemeništarac Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, kojima pripadaju i franjevački samostani u Vojvodini. Nakon 4 godine gimnazije, nastavak moje formacije na putu franjevaštva slijedio je novicijat u Rijeci, na Trsatu u marijanskom svetištu. Za mene je prijelomni trenutak bio otići u sjemenište nakon osmog razreda, a ne toliko odlazak u novicijat. U tom prijelomnom trenutku moga života bili su uz mene svi fratri iz samostana u Subotici i Baču. Ne bih nabrajao imena da nekoga ne preskočim, ali oni znaju, da ja znam, koliko su toga učinili za mene onda, i koliko i sada čine za mene.

* Tvoj diplomski rad bio je o utjecaju alkoholizma, imaš li neku jasnu smjernicu za svoj budući pastoralni rad?

–– Jedan moj profesor mi je govorio da mladi ljudi u mladosti žele promijeniti svijet, malo kasnije okolinu u kojoj žive, a pod stare dane vide da je i sebe teško mijenjati. Sukladno ovim prethodnim mislima, na početku svoga poziva imao sam velike planove, ali kako se studij završavao i vrijeme ređenja za svećenika približavalo, sve sam više napuštao velike planove i svoj budući pastoral stavio u ruke Božje. Nastojat ću svoju svećenićku službu vršiti nasljedovanjem Krista, a na one izazove koje stavi pred mene što primjerenije odgovoriti, prema svima pristupiti jednako. Ali ostao je tračak želje i nade u meni da se, kad mi se ukaže prilika, posvetim malo više pastoralu obitelji i njezinim problemima. Jer, ako su obitelji zdrave, sretne i usmjerene prema Bogu, u njima će se razvijati zdrava i odgojena djeca s osjećajem za vjeru. Tako će doista obitelj postati Crkva u malom i rasadište novih zvanja. No, to je dug i mukotrpan hod i trud supružnika i mislim da im je potrebno i kvalitetno duhovno vodsto. No, danas je cjelokupan pristup društva prema obitelji jako upitan, jer se društvo trudi razoriti vrijednosti koje bi obitelj trebala prenijeti i naučiti djecu. Bez kvalitetnih obitelji neće biti ni kvalitetog društva. A mislim da je jedan od velikih problema obitelji alkoholizam jednog (ili rjeđe oba) supružnika. Jer alkoholičar ne razara samo sebe, već polako kroz dugi niz godina uništava cijelu svoju obitelj. Stoga se broj alkoholičara množi s 3 ili 4 i tako dobivamo broj onih koji izravno–neizravno trpe od posljedica alkoholizma...

U životu se nisam još napio, a želio sam upoznati svijet alkoholičara da im, kada mi se ukaže prilika, mogu adekvatno pomoći. Planiram tako u suradnji s medicinskim ustanovama osnovati klub liječenih alkoholičara na svakoj župi na koju budem poslan, kao jednu od ponuda pastorala župe.

* Saznao sam da je tvoj svećenički poziv izmolila tvoja majka i vjernici. Što bi ti poručio današnjoj mladeži ?

–– Da bih na ovo pitanje mogao odgovoriti, u cijelosti treba poznavati moj životni put, moje sazrijevanje i odrastanje te mnoštvo nijansi i traženja, mnoštvo pitanja i nutarnjih borbi... No, ono što mogu reći je da mi često potcjenjujemo snagu i moć molitve, a ona, molitva, ako proizlazi iz iskrena srca čini čudesne stvari. I sv. Monika izmolila je zvanje svome sinu Augustinu, svecu i velikom Crkvenom naučitelju. Današnjoj mladeži pak preporučam da ne luta putovima lažnih proroka i onih koji obećavaju sreću i spasenje bez truda, bez osobnog zalaganja i žrtve. Neka prvo upoznaju vjeru u koju su kršteni i vidjet će da Kršćanstvo nudi sve, samo se treba malo i truditi i moliti, a napose imati hrabrosti pružiti ruke Isusu i dopustiti da nas uhvati za ruke, naše pružene ruke, i povede divnim prostranstvima svoje milosti.

* Studije si započeo u Zagrebu, zaređan si u Rijeci, a Mladu misu si imao u Subotici. Možeš li nam ovaj svoj put pobliže opisati?

–– Taj put, naveden u pitanju, plod je mojeg traženja i borbi u meni. U jednom kriznom trenutku svoga života, promatrajući Isusa na križu, vidio sam svoje slabosti i uplašio sam se. Nisam htio biti svećenik a dvoličnjak; stoga sam godinu dana živio civilnim životom. No, prijatelji franjevci su bili uz mene i polako u meni otklonili i nadvladali te sumnje i vratio sam se prvobitnom pozivu, ali kao svećenički kandidat Riječke nadbiskupije. Zato sam zaređen u Rijeci, ali godinama izgrađivan bratski i prijateljski odnos s franjevcima nastavio se izgrađivati, pa sam tako i Mladu misu slavio u franjevačkoj crkvi.

* Sada si župni vikar u župi sv. Matej u Viškovu, kakve dužnosti sada obnašaš?

–– Upravo je početak nove školske godine, ljeto i godišnji odmori su završili i sada će početi rasporedi i podjele unutar pastorala. Stoga bi na ovo pitanje lakše bilo odgovoriti za mjesec dana, ali ono što me čeka jesu mise, vođenje klanjanja i pobožnosti, ispovijedanja, priprave za sakramente, slavljenja sakramenta krštenja, vjenčanja i vođenje obreda sprovoda, rad u mjesnoj osnovnoj školi, administrativni poslovi župe, susreti mladih...

* Poznato nam je da franjevci ne odlučuju za svoje prebivalište, ali imaš li želju jednog dana služiti vjernicima u svojem rodnom mjestu?

–– Posto sam član Riječke nadbiskupije teško će se ispuniti želja da služim vjernicima u svom rodnom kraju, ali tko zna, čudni su putevi Gospodnji.

* Što bi za kraj poručio čitateljima Zvonika?

–– Znam da živimo u teškim vremenima, ali koje je vrijeme u povijesti bilo lako? Štovani čitatelji Zvonika, preporučam da u strci dana nađete vremena zastati, ponizno stati pred Isusa Krista zahvaliti mu za iskazane milosti i zamoliti ga da nam dadne duha mudrosti i pronicljivosti da prepoznamo zamke zloga, da nam da snage da se odupremo zlu, te da posvetimo pažnju i našem duhovnom rastu slijedeći 10 Božjih zapovijedi i uzimati udjela u milostima koje posreduju sakramenti i, naravno, da i dalje čitate Zvonik.

Razgovarao: Silvester Bašić