SVETAC MJESECA – Piše: Stjepan Beretić

30. kolovoza – Blažena Branislava

(* 1203. + 29. VIII. 1259.)
Sa 16 godina stupila u samostan – štovala križ Isusov – puno molila – za tatarske najezde hrabrila i tješila unesrećene – dvorila okužene – molitvu nikad nije zanemarila

Budući, da se i na području Subotičke biskupije čuje ime Branislava, Branka, Branimira, te da bi i one moge slaviti baš svoj imendan, evo najšturijih podataka o blaženoj Branislavi (poljski: Bronislawa).

Blažena Branislava rođena je 1203. godine u Gornjoj Šleskoj, a umrla je 29. kolovoza 1259. godine u mjestu čudnoga imena Zwierzyniec (=zvjerinjak) kod Krak?wa u Poljskoj. Bilo joj je 16 godina kad je stupila u samostan premonstratki u Zwierzyniecu. Dubokom je ljubavlju i pobožnošću štovala Isusov križ, razmatrala je Isusovu muku, puno je molila iz dubine svoje duše. Kad su 1241. godine Krak?w napali Tatari, a onda njegovo stanovništvo udarila još i kuga, Branislava je našla vremena da tješi unesrećene, da se stara i o okuženima, a za molitvu i za samostansku samoću je uvijek nalazila vremena. Tijelo blažene Bronislawe je sahranjeno u samostanskoj crkvi u mjestu Zwierzyniec.

Slikari je prikazuju, kako se moli pred Isusom, koji joj pokazuje svoj križ.

9. rujna – Sveti Petar Claver

(*9. 09. 1580. /1581/ + 8. rujna 1654.)

Sveti Petar (Pedro) Claver bio je isusovac, misionar. Njegov se spomendan slavi 9 rujna. Rođen je 9. rujna 1580. ili 1581. u mjestu VerdL kod grada Cervera, a nalazi se istočno od grada L?rida u sjevernoj Španjolskoj. Njegovi su roditelji bili jednostavni seljaci, uvjereni kršćani. Neki pisci misle da je njegova obitelj podrijetlom iz visokoga plemstva. Pedrova mati umrla je 1593. godine. Ubrzo poslije mačine smrti započeo je studij bogoslovlja. Prve bogoslovne spoznaje stekao je od vrlo učenoga biskupa Pedra, koji mu je podijelio prvu tonzuru (prvi ostrig). Nakon prvoga ostriga studirao je na sveučilištu u Barceloni, gdje je 7. kolovoza 1602. godine zamolio da bude primljen u Družbu Isusovu. Novicijat je obavio u Tarragoni, pa je 8. kolovoza 1604. godine položio svoj prvi zavjet. Njegovi su poglavari ubrzo uočili da je čovjek velike inteligencije. Dobro je zaključivao, a brzo je i jasno prosuđivao. Bio je izrazito pobožan čovjek i isticao se velikom ljubavlju prema bližnjima. Imajući u vidu njegovu darovitost i dobrotu, poglavari su ga od 1605. do 1608. godine poslali na studij filozofije u zavod Monte Sion na otoku Mallorci. U zavodu se Pedro sprijateljio s bratom laikom svetim Alfonsom Rodriguezom, koji je obavljao dužnost samostanskog vratara. Brat Alfons ga je oduševio za misije u Americi. S 28 godina se vratio u Tarragonu, pa je teološki studij završio u Barceloni. Onda je otputovao u Sevillu, da odandje 15. travnja 1610. otputuje u Ameriku. Tako je dospio u Zapadnu Indiju, u koloniju Nova Granada. Iskrcao se u Cartageni, da bi potom otputovao u Santa F? de Bogot, te je tamo istom 1612. godine nastavio svoj studij. Sveto bogoslovlje je završio 1615. godine, a 19. ožujka 1616. zaređen je za svećenika. Tada ga je pater Alonso de Sandoval, apostol robova crnaca primio za svoga pomoćnika. Radio je u središtu trgovine robovima isto tako kao junački i hrabar apostol crnaca. Crncima je pružao duhovnu i materijalnu pomoć dokazujući tako herojsku ljubav prema bližnjemu. Bio je dušobrižni k , bio je misionar među nekrštenima, ali je njegovao i gubavce, a skupljao je i milostinju. Do njegovih intelektualnih sposobnosti njegovi poglavari nisu baš puno držali. Unatoč svemu tome, nema sumnje, da je on bio jedan od najvećih isusovačkih misionara. Bio je mudar i siguran organizator jake bolje, neustrašiv. Nije pokazivao znakove slabosti u poslovima. Milošću Božjom postao je svetac beskrajne ljubavi. Svakoga je mjeseca prispjevao po jedan brod koji bio donio 1000 crnaca za prodaju u roblje. Pedro je postao tješitelj, pomoćnik i zaštitnik nesretnih ljudi. Iscrpljene i prestrašene ljude Pedro je primao, starao se za bolesnike, tješio ih je, poučavao ih je u najvažnijim istinama, a one koji su željeli, krstio je. Na koncu je mogao reći da je krstio oko 300 000 crnaca. Njegovoj ljubavi nitko nije odolijevao. Umro je 8. rujna 1654. u mjestu Cartagena u Kolumbiji. Blaženim je proglašen 1851., a 1888. godine svetim. Godine 1896. papa Lav XIII. proglasio ga zaštitnikom misija među crncima. Umjetnici ga prikazuju kao svećenika okružena crncima. Zaštitnik je i kongregacije časnih sestara misionarki od svetoga Petra Clavera. Osim toga zaslužio je naslov ”Apostola Cartagene” zato što je on neprestano služio djelima ljubavi prema bližnjemu u gradskim bolnicama, a bio je veliki dušobrižnik španjolskog stanovništva.