DOGAĐANJA U SUBOTIČKOJ BISKUPIJI

HODOČAŠĆE BAČKIH HRVATA MAJCI BOŽJOJ BISTRIČKOJ

Odzvanjala je crkva u Mariji Bistrici 23. rujna u večernjim satima kada su hodočasnici iz Bačke u svečanoj procesiji ušli u svetište i na taj način pozdravili Majku Božju Bistričku obučenu u tradicionalnu narodnu bunjevačku nošnju. Dirljiv je to susret. Majka koja nas je i ove godine dočekala raširenih ruku i otvorena srca bila je s nama. Na samom početku pozdravio nas je rektor svetišta vlč. Zlatko Koren poželivši svim hodočasnicima dobrodošlicu i uputivši riječi potpore za naše tradicionalno hodočašće.

Sam program hodočašća bio je zaista bogat duhovnošću. Već po ulasku u crkvu hodočasnici su pristupili pojedinačnim svetim ispovijedima da bi u 20,30 sati imali svečanu misu koju je predvodio mons. Stjepan Beretić. U svojoj dirljivoj propovijedi mons. Beretić je rekao: ”Recimo večeras, Majci, da je jedan mladi tata ovih dana poginuo u Subotici. Recimo Mariji, kako je velika tuga njegove djece. Recimo joj, da to i nas boli. Recimo noćas Majci, za mamu kojoj su terapije kosu odnijele, a još joj nadu ugasile nisu. Recimo večeras Majci kako nas boli nesloga naša. Recimo joj, da su prazne kolijevke naše. Recimo noćas Majci brigu za djecu našu. Tako ih je malo. Recimo Gospi da nam čuva djevojke naše, da blagoslovi mladiće naše. Recimo Majci, da imamo dobre bogoslove, molimo je, da ih čuva. Recimo Majci, kako nam treba bogoslovno sjemenište, neka nas čuje. Recimo Majci da su nam umrli dobri svećenici naši. Recimo Majci, da čuva naše svećenike i sjemeništarce. Recimo joj, kako je puno bolesnih u našoj sredini. Recimo joj, svakom je milostiva, sve ona bolesti liječi. Recimo Majci, kako su naši odnosi s roditeljima napeti. Recimo joj, da nas to boli. Sve ona liječi boli. Nikoga još nije odbila tko bi u nje pomoć zatražio. Večeras recimo, kako smo usamljeni. Recimo večeras, da nas duša boli. Tako je puno ljudi bez posla. Tako je puno nepravde. A za naše ljude je dobro zapisao župljanin naše katedralne župe, Aleksa Kokić: ”Nikad se glasno ne tuže, ako ih nevolja bije. Ne traže pomoći, kada ih nenadano nesreća zateče, iako imaju meku osjetljivu hrvatsku dušu, koju tako strašno znade zaboljet, kada je nepravda zapeče...” Ovdje, pred Majkom recimo sve, izlijmo svoje tužbe, recimo svoje nevolje, zatražimo pomoć... (A. Kokić, Ljudi nizine, Klasovi pjevaju, Zagreb, 1936.) Ovdje nam je Majka tako blizu.”

Nakon svete mise bila je kratka pauza a u 22 sata uslijedio je križni put kojeg je predvodio preč. Franjo Ivanković koji je održao i kratku propovijed kod 12. postaje križnoga puta. Od prošle godine uvedena je novina vođenja križnoga puta. Naime, 15 je hodočasnika nosilo križ mijenjajući se kod svake postaje te na taj način proživljavalo ovu duboku pobožnost. Vrijeme je brzo prolazilo a s njim i 9 sati ujutru kada je uslijedila svečana sveta misa koja je i ove godine bila sa župnom zajednicom. Ovu svetu misu predvodio je vlč. Željko Šipek. U koncelebraciji su bili mons. Stjepan Beretić, preč. Franjo Ivanković, vlč. Josip Kujunđžić i vlč. Goran Jovičić. U svojoj propovijedi vlč. Željko pozvao je vjernike da budu veliki u ljubavi, dobroti, praštanju, u svakom dobrom djelu. Jer čovjek je velik onoliko koliko ljubi!” Uskoro je uslijedio naš tužan rastanak ali pun optimizma jer mi ćemo se opet vratiti. Za mnoge od nas ovom svetom misom program u M. Bistrici je bio završen. No, i ove godine bračni parovi iz Subotice i okolice, pored toga što su aktivno sudjelovali u pobožnostima, imali su u 11 sati svoju svetu misu sa svim bračnim parovima hrvatskog govornog podrujučja. Oni su molili za moćni blagoslov Blažene djevice Marije, za njihov brak i njihove obitelji.

Oko 11 sati 4 autobusa krenula su za Ludbreg. U Ludbregu nas je dočekao preč. Josip Đurkan, upravitelj svetišta koji nam je u župnoj crkvi izložio na štovanje pokaznicu s Relikvijom Predragocjene Krvi Isusove. Po riječima preč. Josipa, prema pisanom dokumentu iz Farlatija godine 1411. jednom svećeniku, koji je služio sv. misu u kapeli grofa Batthyanyja, dogodilo se da se u kaležu vino pretvorilo u pravu krv. Svećenik o tome nije nikome govorio nego je tu supstancu stavio u staklenu posudu i dao zazidati. Tek je na času smrti priznao ispovjedniku što se dogodilo i što je učinio. Uslijedilo je dugo ispitivanje u Rimu da bi tek papa Leon X. svojom Bulom 1513. godine dopustio štovanje Predragocjene Krvi Isusove u Ludbregu. Nakon što smo obavili čašćenje izložene Relikvije, pogledali smo i lijepo ukrašeno svetište Krvi Isusove udaljeno stotinjak metara od župne crkve. Nakon toga uputili smo se podravskom magistralom svojim kućama.

Željko Šipek

SVETI MIHOVIL MOĆNI ZAŠTITNIK

Župa sv. Mihovila Arkanđela u Bačkom Bregu proslavila je u petak 29. rujna svoje proštenje. Svetu misu koja je počela u pola jedanaest predvodio je monoštorski župnik vlč. Goran Vilov, a s njim su suslavili svećenici Marijan Dei, Ivan Vinkov, Antika Egedi, Vilika Bunfold, Mihalj Zelić, karmelićani o. Bernardin Viszmeg i pater Srećko iz Sofije, đakon Stipan Periškić i župnik domaćin Davor Kovačević. U svojoj propovijedi vlč. Goran Vilov je govorio o anđelima, a najviše o sv. Mihovilu, zaštitniku bereške župe, o njegovom značenju za vjerni puk i o njegovom prikazu u umjetnosti. ”Svi se mi radujemo kad imamo nekoga tko nas štiti, jer se osjećamo sigurnima, osjećamo se mirnima, tako da je lijepo imati zaštitnika na nebu, a mi ga imamo, vrlo moćnoga i jakoga – Mihovila”, rekao je u svojoj propovjedi vlč. Vilov, te nastavio: ”Postanimo ljudi vjere i molimo se moćnim zaštitnicima, pogotovi vi, stanovnici ovoga mjesta koji imate tako moćnog zaštitnika. On se mnogo puta u povijesti crkve pokazao kao pomoćnik i izbavitelj od određenih nevolja, stoga mu rado idimo u našim potrebama. Njemu se mnogi rado utječu; oni koji se boje zlih duhova da im ne donesu štetu, njemu se moli za duše u čistilištu, posvećene su mu i mnoge kapele na grobljima i utvrđenjima, kršćanske vojske su ga uzimale za zaštitnika u borbi s poganima, a čuva nas i od nagle i nepripravne smrti.” Velečasni Goran Vilov je upozorio i na veliku bolest današnjice, našeg naroda i naših krajeva: ”Sveti Mihovil je zaštitnik i od kuge. Možemo reći da u današnje vrijeme u našim zemljama nema kuge kao nekada, ali imamo bijelu kugu, prorijeđujemo se i sve nas je manje i manje, stoga je zgoda njemu se pomoliti za moćan zagovor.”

Nakon svete mise u župnom je domu za svećenike priređena blagdanska užina. U nedjelju 1. listopada u bereškoj crkvi slavljene su dvije svete mise, također posvećene sv. Mihovilu. Predvodio ih je vlč. Davor Kovačević, a misama su prisustvovali i mnogi gosti koji su taj dan došli u Bereg na proštenje kod rodbine i prijatelja. Na igralištu ”Paja” odigrana je i nogometna utakmica između ekipa ”Metalac” iz Sombora i bereškog ”Dinama” u kojoj su pobijedili domaćini s dva gola razlike.

Zlatko Gorjanac

PET GODINA JUTARNJIH MOLITAVA

U mjesecu rujnu navršava se pet godina kako je pod vodstvom p. Amata Lotspeicha OFM pokrenuto izdavaštvo Jutarnjih molitava. Ovaj, mogli bismo ga nazvati, projekt krenuo je s mnogo entuzijazma i uz pomoć Božje providnosti od nekoliko desetina kopija dostigao je nakladu preko tisuću primjeraka. Danas vjernici u svakoj župi prije početka liturgijske nedjelje, negdje već u četvrtak mogu u svojoj Crkvi besplatno dobiti svoj primjerak Jutarnjih molitvi na hrvatskom ili mađarskom jeziku. Za ovaj jubilej p. Amat je na stranici svojih molitava objavio:

Zahvaljujem Ti, Gospodine, da si tolikim moliteljima otvorio srce, da se rado Tebi dnevno obraćaju po ovim molitvama i to već kroz pet godina. Postali smo jedna moliteljska zajednica od nekoliko tisuća molitelja, koji traže Božju blizinu. U tom krugu molimo jedni za druge i za naše potrebe i nakane. Smisao naših molitava je da nađemo utočište kod Gospodina. U ovom smo krugu molitelja iz različitih mjesta, zemalja i kontinenata. Moglo bi se reći da se vapaji Bogu dižu sa cijele kugle zemaljske. Tehnika nam je to omogućila. Zahvaljujem se gosp. Čabi Kovaču za tehnička uređenja, cijelu administraciju i uredništvo. Bog neka mu to naplati, jer on to sve čini pokraj svih poslova i obitelji s troje djece i bez nadoknade. Zahvaljujem se i prevodiocima i tipkačima, jer to nije posao koji se jedanput načini, nego je posao koji zahtijeva svakodnevni rad. Zahvaljujem se i Cahtolicweb–u, koji su nam omogućili, da počnemo i da imamo svoj prostor na Internetu. Zahvaljujemo se svim moliteljima, da se zajednički možemo Bogu obratiti u svim našim potrebama. Bog neka sve nas i nadalje blagoslivlja!

U potpisu

P. Amat Lotspeich OFM – Auktor molitava

Mir i dobro

S. Bašić

75. GODINA GROŽĐE BALA

Tijekom prvog jesenjeg vikenda u Sonti je održana tradicionalna, 75–ta manifestacija ”Grožđe bal 2006”, svetkovina u slavu grožđa i vina. Ova manifestacija zaživjela je davne 1928. godine, a usprkos ratovima, poplavama, pa i ekonomskim krizama, održala se do danas. U godinama prije II. svjetskog rata bila je vezana i za crkvu, da bi se za vrijeme komunističkog režima u cijelosti odvojila od nje. U okrilje crkve vraća se dolaskom demokracije na ove prostore. Grožđe bal je počeo u petak, 22. rujna, nastupom mažoretkinja Sonte i otvaranjem etno izložbe OKUD–a ”Ivo Lola Ribar”. Drugi dan manifestacije bio je u znaku likovne izložbe u prostorijama OŠ ”Ivan Goran Kovačić”, koju je postavila Kulturno–prosvjetna zajednica Hrvata Šokadija, te cjelovečernjeg koncerta doajena vojvođanske pjesme, Zvonka Bogdana. U nedjelju, po prekrasnom, jesenjem vremenu, dvadeset pet svečano urešenih zaprega provezlo je sudionike tradicionalne šokačke svadbe ulicama sela, da bi na ljetnoj pozornici u dvorištu Doma kulture bili proglašeni knez i kneginja Grožđe bala. Do sljedeće godine ovu laskavu titulu nosit će 19–godišnji uposlenik kavane ”Bačka” Damir Zvonar i 16–godišnja srednjoškolka Dijana Dakić.

Euharistijsko slavlje u crkvi sv. Lovre predvodio je gost iz Subotice preč. Andrija Anišić, s njim su suslavili naddekan dunavskog dekanata vlč. Jakob Pfeifer i sonćanski župnik vlč. Željko Augustinov, a stare crkvene pjesme pjevao je zbor KPZH ”Šokadija” pod ravnanjem prof. Katarine Gal. Misi je nazočio veliki broj vjernika i zvanica, a među njima su bili i predstavnica Generalnog konzulata RH u Subotici konzulica Iva Aranjoš, bivši Sonćanin, a danas gradonačelnik Okučana Aca Vidaković sa suradnicima, predsjednik Savjeta MZ Sonta Antun Zlatar, predsjednik Šokadije Zvonko Tadijan, te predsjednik OKUD–a ”Ivo Lola Ribar” Tomislav Silađi. Na koncu mise preč. Anišić je blagoslovio zaštitni znak ove manifestacije – veliko zvono napravljeno od grožđa, kneza, kneginju, kao i sve nazočne. Trodnevna svetkovina je okončana centralnom priredbom koja je u večernjim satima održana u prepunoj velikoj dvorani Doma kulture.

Ivan Andrašić

POČEO POPRAVAK CRKVENOG TORNJA U BAČKOM BREGU

Općina Sombor je iz proračuna za vjerske zajednice dodijelila župi sv. Mihovila Arkandela 700.000 dinara, za popravak crkvenog tornja. Radove obavlja poduzeće ”Daljac 67” iz Deronja, a ovih su dana otpočeli radovi. U planu je kompletna zamjena starog lima novim, prijeđenim emulzijom bakrene boje, koja će štititi toranj od vanjskih utjecaja. U planu je i kompletan popravak križa na vrhu tornja. Župnik Davor Kovačević je na svetoj misi zahvalio Općini Sombor i predsjedniku Jovanu Slavkoviću, te je poželio da se nastave dodjeljivati tako potrebna sredstva svim vjerskim zajednicama u cilju očuvanja ljepote i kulturnih vrijednosti naših crkava. Radovi na crkvenom tornju trajat će četrdesetak dana.

Z. Gorjanac

KATALOG KAO DAR ZA JUBILEJ

Prva umjetnica u tehnici slame, koja je 1960. počela stvarati slike od slame dvodimenzionalno je Ana Milodanović, donedavno naša sumještanka. Pritisnuta bolešću, odlučila je odseliti u grad. No, srcem je ostala u Žedniku, ali i ne samo srcem, nego i djelima. Nakon njenog preseljenja, lijep broj slika i simbola ostao je u Žedniku. Iz toga razloga, Žedničani su poželjeli izdati katalog s tim radovima. Katalog je tiskan te je on prvi i pravi suvenir Žednika.

Katalog je izdan o pedesetoj obljetnici Aninog stvaralačkog rada i devedeset pete obljetnice posvete žedničke crkve. Tu su se našli i drugi jubileji vezani za Anu i njenu sestru Đulu. Djelovanje Ane, Teze i Đule Milodanović, prikazano je kroz tekst dr. Andrije Kopilovića, izgovorenog na otvorenju izložbe 2003. godine, gdje među ostalim stoji: ”Ana, Teza i Đula bit će trilogija višestruke umjetnosti koja je obogatila ovaj narod a mi im zahvaljujemo za ovu iznimnu radost užitka promatranja onoga što je rođeno u njihovim srcima. Zahvaljujemo Ani, Đuli, a molimo se za Tezu. Budite ponosni što Vaš narod može biti na Vas ponosan i Vama zahvalan. Zahvaljujemo i Vašoj rođakinji (Kati Milodanović Ostrogonac, op. ur.) da je ova zbirka ostala cjelovita jer da samo jedna slika nedostaje, ne bi se mogla zvati cjelovitom.”

Na kraju želimo ukazati da se u katalogu kao vrlo zanimljiv podatak nalazi Anin navod radova sa svojeručnim potpisom. To je svakako vrlo zanimljivo, jer je Ana ovim navodom jasno dala do znanja javnosti kronološki slijed njezinih radova, kao i broj urađenih radova.

Na svečan i lijep način obilježen je ovaj jubilej. Svečana sveta misa, koju je slavio mjesni župnik vlč. Željko Šipek, prigodno obraćanje svečaricama kao i ”kraljička pisma”, dalo je ugodno i svečano ozračje.

Nakon svete mise druženje za stolom u župnom stanu i ”dar” – priopćenje da će prihod od prodanih kataloga biti predan Ani i Đuli.

Kata Ostrogonac

BAKA KATA PIVA S ANĐELIMA

Jedna sićušna bakica, ali bakica s velikom dušom, baka Kata Gladić, pridružila se u molitvi i pjesmi anđelima. Poživjela je 87 godina, od kojih skoro punih sedamdeset u skladnom braku sa svojim suprugom Ivanom, koji je napustio ovozemaljski život prije tri i pol godine. Udala se već s petnaest godina, što je bila česta pojava u šokačkoj sirotinji. Ona i suprug izrodili su dvoje djece. Sin Ivan im je umro jako mlad, s nepunih sedamnaest, kćer Kata živi u Sonti, a majci je priuštila najljepše posljednje godine života koje čovjek može pružiti ostarjelom roditelju. Kako pokojna baka Kata nije doživjela radost smijeha i plača vlastite unučadi, svoju ljubav je podijelila svoj djeci ovoga svijeta. Neutješni plač moje osmogodišnje kćerke Maje i njezine jednostavne riječi – ”A tako sam je jako voljila, ko da mi je rođena baka”, najbolja su potvrda te njezine ljubavi. Doživotnu tugu za izgubljenim djetetom utapala je u molitvama i crkvenim pjesmama. Posljednje mjesece života provela je u krevetu, svakodnevno moleći Krunicu, s blaženim mirom podnoseći bolove, ne žaleći se nikom na svoju tjelesnu patnju. Posljednju pomast je dočekala moleći se Bogu da je što prije pozove k sebi. Dušu je ispustila s tajanstvenim osmijehom na licu. Svoj veliki dug mogu joj vratiti samo s ovih nekoliko redaka sjećanja. Bila mi je najvjerniji i najtočniji konzultant za stari, sonćanski, šokački dijalekt, za tu divnu, cvrkutavu ikavicu, koju je tako lipo znala divanit, ko da tičice pivu. Usprkos poodmaklim godinama, ne samo da je znala i pamtila puno starih šokačkih izraza, znala je i dati precizno tumačenje značenja svakog od njih. Veliki broj tih izraza rabio sam u dramskim tekstovima Novi knez nije knez i Ljubav iz baba–Mandine kujne. Kad god bih bio u dvojbi, odlazio bih kod baka–Kate na konzultacije i nikad se ne bih vratio bez rješenja. Posljednju moju nedoumicu riješila je dva tjedna prije smrti. Nepoznanica mi je bila riječ grabijant. Objasnila mi je da se taj izraz nikad ni j e rabio u Sonti, a znači muktaroš. Nije imala snage za dodatna objašnjenja, jako se zadihala, a nije bilo ni potrebe. Riječ muktaroš je u uporabi i danas. Pogled na njezino umorno, ali blaženo lice, zaustavio mi je knedlu u grlu, natjerao mi suzu u oko. Vidjelo se da neće dugo. I nije. Tiho je otišla kod dida Ivana i sina Ivana, ostavljajući nam samo dah svoje ljubavi i pobožnosti, dah koji i danas lebdi u dušama nas koji smo je poznavali, cijenili i voljeli.

Ivan Andrašić

DAN OBITELJI I TRIBINA U ĐURĐINU

U đurđinskoj crkvi vjenčanja se obavljaju od 1938. godine. Prvi mladenci bili su Lazar Ivanković i Klara Matković a vjenčao ih je svećenik Matiša Zvekanović.

Crkva veliku pažnju poklanja obitelji. Naziva je Crkva u malom. Od obitelji ovisi budućnost Crkve i naroda. Radi toga smo odlučili i u našoj župi uvesti dan obitelji. Na taj dan smo pozvali one koji u ovoj godini slave obljetnicu sklapanja braka.

Sam dan proslave – 8. listopad osvanuo je sunčan i lijep. Svečanu sv. misu predvodio je vlč. Marijan Đukić, župnik iz Davora. U svojoj nadahnutoj propovijedi istaknuo je važnost iskrene vjere, povezanosti s Crkvom i radosnog prihvaćanje djece. Djeca nisu briga već radost i oslonac u starosti ako ih se odgoji za radinost i marljivost.

Obiteljsku proslavu uzveličali su pjevači pod ravnanjem orguljaša Nenada Ćirića. Nakon zajedničkog fotografiranja jubilaraca, druženje je nastavljeno u župnoj dvorani. Za ugodno druženje pobrinule su se vrijedne domaćice i ”Đurđinski bećari” prigodnim pismama.

U večernjim satima održana je i naša župna tribina. Na početku je župnik Lazar Novaković pozdravio prisutne, predavača preč. Andriju Anišića i iznio razloge pokretanja tribine. Tema tribine je bila ”Obitelj danas”. U opširnom predavanju predavač je istaknuo kako je obitelj želio sam Bog, ali i upozorio na potrebu razgovora, molitve, podjele posla u obitelji, odgoja za zrelu spolnost... Svoje tvrdnje predavač je potvrdio primjerima iz života. Na koncu se stekao dojam da bi razni problemi i obiteljske vrednote bili dostatni za nekoliko novih tribina.

Nakon predavanja prisutni su postavljali pitanja i iznosili svoja iskustva. Tribina nas je obogatila i nadamo se da će i sljedeće biti duhovni i radosni događaj za našu župu.

Ivan K.

DUHOVNA OBNOVA ZA KARMELSKI SVJETOVNI RED ”SVJETOVNI RED BOSONOGIH KARMELIĆANA”

U somborskom karmelićanskom samostanu održana je sedmodnevna duhovna obnova za članove ”Svjetovnog reda bosonogih karmelićana” od 25. rujna do 1. listopada. Duhovnu obnovu je predvodio o. Srećko Rimac, prior karmelićanskog samostana u Sofiji (Bugarska) i tajnik Bugarske biskupske konferencije. U svojim razmatranjima o. Srećko je sudionicima duhovne obnove približio lik bl. Elizabete Presvetoga Trojstva. Posebno je istaknuo njezine kreposti poniznosti i poslušnosti te ljubav prema Euharistiji. To su kreposti koje moraju resiti i sve članove Svjetovnoga reda. O. Srećko je posebno pozvao i potaknuo sudionike duhovne obnove da se mole za duše u čistilištu, napose prikazujući za njih svete mise. Istaknuo je da je naša kršćanska dužnost pomoći braći i sestrama koji trpe čistilišne muke, a oni će nam uzvratiti svojim molitvama pred Božjim licem kada se od njih izbave.

Voditeljica (priora) Svjetovnog reda bosonogih karmelićana u Somboru je s. Liza Burnać (s. Gertruda od Duha Svetoga). Ona je s radošću naglasila kako su za vrijeme duhovne obnove primljena četiri nova kandidata u Svjetovni red. Jedna je sestra položila prve zavjete a imaju i tri novaka. Karmelićanski svjetovni red u Somboru broji ukupno 38 članova. U posljednje vrijeme su i tri sestre umrle, koje preporuča u molitve.

Svi zainteresirani za karmelsku duhovnost a osobito za Svjetovni red mogu se javiti ocima karmelićanima u Somboru na tel. (025)??–???

Duhovnu obnovu na mađarskom jeziku držao je o. Bernardin Viszmeg, zamjenik priora somborskoga samostana. U okviru te duhovne obnove četiri sestre iz Sente položile su vječne zavjete. /Zv/

SVE VIŠE HODOČASNIKA U MEĐUGORJE

U posljednje vrijeme sve više vjernika hodočasti u Međugorje i iz Subotičke biskupije. Jedna skupina hodočastila je od 6. do 8. listopada u organizaciji karmelićanskog samostana u Somboru. Organizator i predvoditelj hodočašća je bio o. Anđelko Jozić, prior. Hodočasnici su s jednim autobusom pošli iz Sombora, 6. listopada navečer. Blagdan Kraljice svete Krunice su svečano proslavili u Međugorju uključujući se u sve redovite sadržaje koje vjernicima nudi to svjetski poznato marijansko svetište. Na povratku iz Međugorja posjetili su Olovo, drevno i poznato bosansko marijansko svetište te Franjevačku galeriju ”Dubrava” kod Brčkog. Umorni od dugog i napornog puta, ali duhovno osvježeni sretno su se vratili svojim kućama i svojim dužnostima u nedjelju, 8. listopada. /Zv/

EUROPSKI KONGRES CRKVENIH GLAZBENIKA

Godina 2006. sva je u glazbenom smislu u ”Godini Mozarta”. Naime, Wolfgang Amadeus Mozart je rođen prije 250 godina, a pošto je taj genij glazbe (već je bio ”čudo od djeteta”), slavljen kao veoma plodan skladatalj na polju crkvene, a i na polju svjetovne glazbe, radi toga se priređuju u ovoj godini mnoga slavlja, koncerti i kongresi u znaku Mozarta.

Službeni naziv europskih crkvenih glazbenika glasi Conf?rence Europ?enne des Associations de Musique d'?glise, skraćeno CEDAME. Ova organizacija je jedna od najznačajnijih kada je u pitanju crkvena glazba. Članovi su svi profesionalci i predstavljaju jednu biskupsku konferenciju ili jednu državu. Na konferenciji sudjeluje uvijek jedan ili eventualno po dva predstavnika spomenutih institucija. Kongresi se održavaju svake godine u drugoj državi. U ovoj godini, susret je upriličen u Mozartovu gradu Salzburgu.

Glavna tema znanstvenih dana je bila ”Časoslov naroda” i ”Služba riječi”. Na ove teme bila su glavna predavanja, koje su održali profesori akademije Mozarteuma , dr. Michael Max i dr. Armin Kircher. Nakon predavanja slijedile su rasprave, primjedbe, dopune i referati.

Skup znanstvenika je pozdravio primas Germanije i salzburški nadbiskup dr. Alois Kothgasser i rektor bogoslovije dr. Gottfried Laireiter, koji je inače dao na raspolaganje prostorije bogoslovnog sjemeništa. Tijekom kongresa upriličeni su susreti, posjet Glazbenom arhivu, posjet Akademiji Mozarteuma, razgledanje znamenitosti grada i stare tvrđave, gdje se nalazi najstariji ženski samostan iz VII. stoljeća Nonnenberg. Tijekom Kongresa sudionici su aktivno sudjelovali u moljenju i pjevanju Časoslova, sve prema zadanoj glavnoj temi. Znanstveni sastanak je završen svečanom sv. misom u glasovitoj crkvi Presvetog Trojstva.

Subotičku biskupiju i Međunarodnu biskupsku konferenciju sv. Ćirila i Metoda predstavio je mons. Josip Miocs, pročelnik Glazbene sekcije, koji je nazočnom skupu referirao o stanju crkveno–glazbenog života na našim prostorima, a sve to u vidu glavne teme kongresa.

J. Miocs, Relator

DAN EUROPSKE BAŠTINE U PLAVNI

Manifestacija Dani europske baštine, koja se u Općini Bač održava od 2003. godine, obilježena je ove godine 9. i 10. rujna dijelom i u Plavni. Tema ovogodišnje manifestacije bila je ”Drvo”, a naglasak je stavljen na rukotvorine i stare predmete izrađene od drveta. Na inicijativu ženske udruge ”Ruka ruci” Plavanjci su otkrivanjem prošlosti, u potrazi za svojim identitetom i afirmaciji svoje povijesne baštine, priredili zanimljivu i bogatu izložbu ”Drvo”.

Na izložbi su se mogli vidjeti već zaboravljeni tradicionalni i etno predmeti seoskog života: kolijevka stara 200 godina, kreveti s opremom, škrinje, ormari, stolovi, stolice... Uređen je jedan pravi starinski kućni ambijent s namještajem i pokućstvom. Opremljena je ”pridnja, sridnja i stražnja soba”, demonstriran je rad na starinskom razboju, a u dvorištu su postavljena drvena radila. U zabavnom dijelu programa gosti su imali prigodu vidjeti kako se peče rakija i uživati u jesenjim plodovima marljivih Plavanjaca.

Većina vjernika naše župne zajednice izložbu je posjetila drugog dana, nakon nedjeljne svete mise. U očima mnogih posjetitelja izložba je poprimila i sakralnu dimenziju – mnogi eksponati svjedočili su o čvrstoj vjeri naših predaka. U uređenim starinskim sobama, na odgovarajućim mjestima, bile su svete slike Srca Isusova i Marijina, prizori biblijskih događaja, raspelo, Sveto pismo, stari molitvenici na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku. Oni koji su došli na mise, sjetili su se psalma 146: ”Hvali, dušo moja, Gospodina!”, a uvjerili su se kako su i naši preci dobro znali da je naš Bog opredijeljen za pomoć onome tko ga zaziva, štuje i treba.

Zvonimir A. Pelajić

TAMBURAŠI NA 110. OBLJETNICI CRKVE SV. ROKA

Predvodeći svečano misno slavlje, 1. listopada, u povodu 110. obljetnice crkve sv. Roka u Subotici, župnik preč. Andrija Anišić izrazio je svoju radost što ovo slavlje, još od stote obljetnice crkve, uvijek prate i članovi Subotičkog tamburaškog orkestra predvođeni umjetničkim rukovoditeljem Stipanom Jaramazovićem. Tamburaši su pratili liturgijsko pjevanje te na kraju mise, po običaju, održali kraći koncert.

Po tradiciji, na kraju mise otpjevana je ”Kerska himna” na tekst Đule Milodanović. U misi su aktivno sudjelovala djeca i mladi, a zanosno je pjevao župni zbor pod ravnanjem s. Silvane Milan. /K. Č./

Početak školsko–vjeronaučne godine u Titelu

U titelskoj crkvi Uznesenja BDM, 10. rujna svečanom svetom misom, uz zaziv Duha Svetoga, proslavljen je početak školsko–vjeronaučne godine. Misno slavlje predvodio je vlč. Franjo Lulić. Pročitavši roditeljima i djeci poslanicu biskupa za početak školsko–katehetske godine ”Svi ste vi jedan u Isusu Kristu”, župnik Franjo je djeci i u svoje osobno ime poželio puno Božje milosti i ustrajnosti u upoznavanju Krista i Božje riječi.

Divno je bilo na misnom slavlju, jer je tijekom euharistije kršten jednogodišnji Aleksandar Frank. Istoga dana u popodnevnim satima velečasni je podijelio i sakrament ženidbe vjenčavajući u Kristu Lazu i Zoricu Pešti.

Radomir Hucki

Proštenje u župi Uznesenja BDM u Titelu

I ove godine 15. kolovoza, na blagdan Uznesenja BDM, Veliku Gospu, svečano smo proslavili dan naše župe. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je gost iz Belog Blata, salezijanac o. Stojan Kalapiš, a s njim su suslavili župnik iz Budisave vlč. R?bert Erhard i domaći župnik vlč. Franjo Lulić. U svojoj propovijedi o. Stojan nas je podsjetio na nazočnost nebeske Majke u povijesti kršćanstva i Crkve, spomenuvši bitke kod Beča, Tekija..., gdje se njezinim zagovorom i zaštitom očuvala katolička vjera i Crkva na ovim područjima a i šire. I danas je Ona tu da naše živote i našu vjeru sačuva. Njezina majčinska ljubav nema granica, otvorimo joj srca u molitvi kako bi nas zagovarala i pokazala nam pravi put, put Krista, a to znači put neba – naglasio je o. Stojan. I ovoga puta su se naši vjernici u velikom broju okupili oko svoje nebeske Majke. Crkva je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Na kraju misnog slavlja vlč. Lulić se zahvalio svim nazočnima, a naročito gostima salezijancu o. Stojanu i vlč. R?bertu što su svojim prisustvom uzveličali našu proslavu.

Radomir Hucki

PRIMJER SVETOG FRANJE I DANAS PRIVLAČI

Franjina karizma, kako u 13. stoljeću za vrijeme njegova života, tako i danas, plijeni i okuplja vjernike, laike, svećenstvo i simpatizere ove duhovnosti. Bilo je to posebno očigledno u predvečerje preminuća svetoga Franje, 3. listopada, kada se u Franjevačkoj crkvi Svetog Mihaela, na procesiji u čast smrti ovoga sveca okupilo mnoštvo vjernika.

Franjo je već po svojoj naravi bio dobar, plemenit i velikodušan. Ali, Bog je to naravno svojstvo postupno vodio i doveo do njegove punine. Božja ljubav čini ljude ljubaznima, mirotvorcima, spremnima i da shvate i da znaju opraštati... Franjo je ljude ljubio Božjim srcem. Danas, ljudi ljube Franju, istim tim Božjim srcem.

A što je to što vjernike toliko privlači svetom Franji? O tom su mnogi razmišljali i pisali, možda je to baš ono što je sveti Franjo običavao govoriti braći: ”Prepuručam ove tri stvari: jednostavnost kako biste odoljeli neumjerenoj žeđi za znanjem; molitvu, koju đavao na različite načine uvijek nastoji ometati i ljubav prema siromaštini, te samu svetu siromaštinu.”

Na dvojezičnoj koncelebriranoj misi, pored naših franjevačkih patera, bio je nazočan karmelićanin o. Bernardin Vismeg OCD, svećenici naše biskupije, među kojima su bili generalni vikar Subotičke biskupije mons. Slavko Večerin i katedralni župnik mons. Stjepan Beretić. Sv. misi i obredu preminuća te dirljivo lijepoj procesiji prisustvovale su časne sestre i vjernici laici koji su puna srca proslavili ovaj dan u čast svetoga oca Franje.

U obredu preminuća nakon sv. mise, svećenici i braća, obučeni u rokete, sa zapaljenim svijećama, u proceisji su došli do oltara sv. Franje gdje su na latinskom jeziku pjevali O SANCTISSIMA... (O presveta dušo...). Zatim je otpjevan Psalam 141. koji je sv. Franjo, kad je osjetio da mu se bliži sestrica smrt, kako je on običavao nazivati i dozivati je, izrecitirao braći u cijelosti. Uslijedila je antifona O Sancitissima i nakon završetka, a onda su ugašene svijeće i na koljenima je nastavljena molitva.

Dok su se u ruci držale upaljenje svijeće i u crkvi je bila ugašena rasvjeta, pa se mogao osjetiti u srcima duh Franjinog vremena i one noći u trinaestom stoljeću kada je naš Otac Franjo umirao. A, možda, najviše dirne u srce obavijest o smrti iz okružnog pisma brata Ilije, koje čita svećenik, a počinje riječima: ”Sjećajte se našeg Oca i Brata Franje i molite mu se”, te završava riječima kako slijedi: ”Molite za njega, kao što je od nas prije tražio i molite njega da nas Bog s njime učini dionicima svoje milosti. Amen.”

Sutradan, na dan Franjine smrti u Franjevačkoj crkvi su bile svete mise u njegovu čast, i zaključio bih kako je to sv. Franjo u Pjesmi Bratu Suncu poručio: Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga, zahvaljujte njemu, služite njemu svi u poniznosti velikoj.

Mir i dobro

S. Bašić

Na putu između Subotice i Starog Žednika

OBNOVLJEN KRIŽ STAR STO GODINA

Obitelj Paje i Katice Ivanković odlučila je obogatiti naše putove još jednim križem krajputašem. Često puta uz put možemo vidjeti stare, pa čak i srušene križeve, no ova obitelj pobrinula se da se bar jedan od starih križeva spasi.

Još davne 1864. godine Etela Vojnić je podigla križ koji se nalazio na putu između Subotice i Žednika, no taj križ se srušio. ”Još kao dijete se sjećam tog srušenog križa, od kojeg su doista ostale samo ruševine. Sada radim tamo zemlju i odlučili smo da na tom mjestu podignemo novi križ. S obzirom da je to teritorij koji pripada Starom Žedniku, otišao sam do tamošnjeg župnika vlč. Željka Šipeka i rekao svoju želju”, kaže Pajo Ivanković.

Na župi u Žedniku postojao je jedan stari križ, točnije dijelovi tog starog, srušenog križa, kojeg je 1904. godine podigao Veco Dulić na mjestu između Pavlovca, Đurđina i Žednika. Taj križ je srušen i donesen je na župu u Žednik. ”Tada nam je župnik Šipek ponudio taj stari križ, da ga obnovimo i postavimo. Iako smo mi mislili podići novi križ, odlučili smo se ovaj obnoviti, jer taj križ ima svoju povijest. Tako smo prije dvije godine počeli s radovima”, kaže Ivanković. Križ je obnovljen i postavljen na putu između Subotice i Starog Žednika, nalazi se s lijeve strane kada se ide iz grada prema Žedniku. Blagoslovljen je 17. rujna ove godine, a blagoslovio ga je žednički župnik vlč. Željko Šipek uz nazočnost još tri svećenika, vlč. dr. Andrije Kopilovića, vlč. Franje Ivankovića i mons. Marka Forgića. Ovom su blagoslovu nazočili i bogoslovi iz Žednika Marjan Ostrogonac i Vladimir Sedlak, kao i brojni vjernici.

Ž. Vukov

BLAGOSLOV SPOMEN–KRIŽA KOD MASOVNE GROBNICE I PROSLAVA PROŠTENJA U ODŽACIMA

Za ovogodišnje proštenje–patrocinijum u Odžacima su se osobito spremali bivši Odžačani – Podunavski Švabe i svakako župna zajednica svetog Mihovila u Odžacima, jer se toga dana zbio nesvakidašnji događaj. Naime, konačno je, nakon 62 godine i u Odžacima podignut spomen–križ na mjestu na kojem je 23. 11. 1955. godine ubijeno sto osamdeset troje Odžačana. Ubijeni su uglavnom muškarci od 16. do 60. godine života. Iz nekoliko obitelji ubijeni su zajedno očevi i sinovi.

Za ovu su prigodu došli mnogi živi Odžačani, među njima i oni čiji su očevi i braća stradali nažalost samo zato što su bili Nijemci – Švabe.

Ovaj veliki i značajan dan, 29. rujna 2006. godine započeo je okupljanjem, na starom karavukovačkom putu, tj. gdje je podignut ovaj spomen–križ. Mjesto i križ je toga dana u 11,30 sati blagoslovio preč. Jakob Pfeifer, domaći župnik i podunavski arhiprezbiter, također podrijetlom podunavski Švaba. Prisutni su bili predstavnici pokrajinske i općinske vlade, te predstavnici Mjesne zajednice, zatim predstavnik Njemačkog veleposlanstva iz Beograda, predsjednik Udruženja za srpsko–njemačku suradnju iz Knićanina. Iz Njemačke, osim predstavnika udruženja Odžačana u Moosburgu bio je i predstavnik pokrajinskog parlamenta iz Freisinga.

Ukratko rečeno, glavna misao svih pozdrava i govora bila je potreba da se oda dužno poštovanje svakom nevinom stradalom, da se ovakva djela više nikada i nigdje ne ponove, a svi smo danas ovdje da u daljnjem životu gradimo mostove prijateljstva, razumijevanja, prihvaćanja, suradnje i ljubavi.

Vijence su položili: Pokrajinska vlade, Općina Odžaci i Mjesna zajednica, predstavnici iz Njemačke i mnoštvo cvijeća. Na poticaj predsjednika G?ntera Schwinkovskog, koji je iz Njemačke donio 183 svijeće, mnogi su pristupili i sudjelovali u paljenju svijeća za pokojne.

U 16 sati je bio ”sat povijesti” u crkvi sv. Mihovila u povodu 250. obljetnice organiziranog života i službenog spominjanja mjesta Odžaci. Program je organizirao Hans Lauber, rodom iz Odžaka.

U 17 sati je u prigodno urešenoj župnoj crkvi, sa 183 gladiole, započela pontifikalna sv. misa, koju je predslavio mons. Stanislav Hočevar, nadbiskup beogradski i metropolita, predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metodija; s nadbiskupom je suslavilo 14 svećenika, a na misi su bili prisutni i svećenici Srpske Pravoslavne Crkve, njih šestorica i fararka Slovačko–evangelističke Crkve iz Lalića. Sveta misa je slavljena na njemačkom jeziku uz pjevanje maloga zbora kojim je ravnao Hans Lauber. Nadbiskup Hočevar propovijedao je na njemačkom jeziku, što je osobito bilo drago ”domaćim” gostima iz Njemačke, Austrije, Madžarske, Australije, USA koji su se za ovu prigodu ponovno našli u svojim Odžacima. U svojoj propovijedi, koju je započeo riječima ”Tko je kao Bog” a što je zapravo prijevod imena Mihael, mons. Hočevar je govorio o ulozi anđela u našem životu te ukazao na činjenicu ”neprisutnosti” Boga u današnjem svijetu. Na kraju je pozvao sve okupljene, apelirajući i na cijelu Crkvu ”da se vratimo na Božji put” koji jedino može svima donijeti istinsku sreću i napredak.

Na kraju treba reći da su ovaj lijepi i uspješni ”teret” organizacije radosno nosili: Peter Blacha iz Njemačkog predsjedništva udruženja Odžačana iz Moosburga, čiji su otac i brat također pokopani u spomenutoj masovnoj grobnici; Udruženje Nijemaca Općine Odžaci; Srpsko–Njemačko društvo za suradnju – ogranak Odžaci i župna zajednica sv. Mihaela u Odžacima.

Jakob Pfeifer

Svjetski kongres obitelji Radio Marije

OD MALOG ZRNA – VELIKO STABLO

U svetištu Milosrđa Božjega u Collevalenzi, nedaleko Rima, održan je od 3. do 6. listopada treći Kongres obitelji Radio Marije. Na Kongresu su bili prisutni direktori, predsjednici i koordinatori, te promotori svjetske obitelji Radio Marije iz 48 zemalja u kojima postoji Radio Marija i 12 zemalja koji očekuju otvaranje toga radija. Bio je to dosada najbrojniji i najuspješniji Kongres. Prvoga dana je bio intenzivni rad direktora Radio Marije. Svaki dan je započinjao Euharistijskim klanjanjem, Jutarnjom molitvom i Krunicom. Cjelodnevni rad se odvijao u radnim skupinama raspoređenim po kontinentima a završavao je plenumom. Večernji sati su bili posvećeni molitvi krunice i slavljenju mise na njemačkom, talijanskom, španjolskom, engleskom i francuskom jeziku. Na Kongresu se osjetila životnost Afričke i Latinoameričke Crkve, koja ulijeva veliku nadu u budućnost Crkve, dok se u europskim zemljama zamjećuje ”umorno kršćanstvo”. Sve dane na Kongresu vladao je duh molitve, zajedništva i povezivanja. To je jedini Radio koji okuplja ljude na molitvu, slavljenje euharistije, klanjanje i razmišljanje o Božjoj Riječi. Geslo Kongresa je bilo ”Od malenog zrna veliko stablo”. Gostoprimstvo časnih sestara u Svetištu i sam ambijent je omogućio svim sudionicima plodan rad. Sudionike Kongresa je primio i papa Benedikt XVI. te im uputio riječi ohrabrenja, priznavajući veliki značaj ove jedinstvene svjetske obitelji Radio Marije.

Iz naših krajeva u radu Kongresa sudjelovali su dr. p. Tadej Vojnović, dr. Andrija Kopilović, Tatjana Cvetković i Čaba Kovač.

Glavni zaključci ovoga Kongresa odnose se na programske sheme i razvijanje daljnje suradnje, pogotovo između bogatijih i siromašnijih zemalja. Dogovoreno je da se 10. prosinca organizira kontinentalno moljenje krunice na više jezika.

Sljedeća konferencija održat će se za tri godine u Meksiku, u marijanskom svetištu Gospe od Guadalupe. /Zv/

JUBILEJI

Slavlje 25. godina redovništva s. Nade Ivanković

U tavankutskoj crkvi ”Srca Isusova”, u nedjelju 10. rujna dominikanka s. Nada Ivanković na svečani je način proslavila srebrni jubilej svoga redovničkog služenja Bogu, Redu i Narodu. Misno slavlje predvodio je brat s. Nade i župnik u Tavankutu Franjo Ivanković, a uz njega je bio župnik crkve ”Isusova Uskrsnuća” iz Subotice mons. Bela Stantić, ujak slavljenice.

Divan sunčani rujanski dan bio je još ljepši kada se u predivnoj tavankutskoj crkvi okupilo desetak sestara dominikanki, brojns rodbina s. Nade i vjernici mjesne župe. Za ovu svečanost došle su četiri sestre dominikanke iz Korčule i Zagreba, a predvodila ih je časna majka s. Katarina Maglica. Za vrijeme svete mise ona je zajedno sa s. Nadom bila u svetištu crkve na počasnom mjestu. U sklopu misnog slavlja, poslije propovijedi, s. Nada je pred časnom Majkom i okupljenom zajednicom obnovila svoje redovničke zavjete. Poslije obnove zavjeta prisutnima se obratila časna Majka koja je u nadahnutom govoru protumačila smisao zavjeta i redovničkog života. U prigodnoj prikaznoj procesiji sestre Dominikanke su prinijele darove među kojima je bila i slika od slame koju je slavljenici za ovu prigodu izradila i darovala slamarka Ana Milodanović. Prije završnog blagoslova s. Nadi su čestitali najmlađi nećaci i nećakinje stihovima koju je za ovu priliku napisala slavljenicima mama Kata.

Poslije misnog slavlja nastavljeno je zajedništvo u župnom dvorištu i prostorijama župe gdje su se okupili mnogi vjernici, sestre dominikanke i bliža rodbina s. Nade.

Dominikanka s. Nada Ivanković rođena je u Starom Žedniku 19. travnja 1959.godine, kao šesto dijete, od desetoro djece, Grge i Kate r. Stantić. Poslije završene pučke škole u rodnom mjestu pohađala je srednju kemijsku školu u Subotici. Nakon višegodišnjeg razmišljanja odlučuje pristupiti zajednici sestara Dominikanki. U jesen 1979. odlazi u Korčulu u samostan sestara Dominikanki. Poslije dvije godine polaže svoje prve zavjete. Djelovala je u Korčuli, na Hvaru, u Zagrebu, a od 1990. godine nalazi se na službi u Kanadi. U Kanadi je 2. listopada 1991. godine položila svoje doživotne zavjete. U tom samostanu i danas živi i radi kao njegovateljica starih osoba. Svake dvije godine posjeti svoj zavičaj i tom prilikom se susretne sa svojim susestrama i bližom rodbinom.

Na kraju svoga ovogodišnjeg boravka na godišnjem odmoru s. Nada je sa još svojih 5 sestara dominikanki i svojim bratom Franjom bila na hodočašću u Svetoj Zemlji.

I. P.

SEMINAR ZA KATEHETE I KATEHISTICE U SOMBORU

Kateheza crkvenih blagdana okvirna je tema seminara za katehete i katehistice koji je od 6. do 8. listopada održan u župi Presvetoga Trojstva u Somboru. Sudjelovalo je četrdesetak kateheta i katehistica iz Vojvodine i iz Beogradske nadbiskupije te više studenata Teološko–katehetskog instituta iz Subotice. Voditelji seminara bili su katehete iz Švicarske Pia Zweili, Karin Flury i Norbert Schalk.

Sudionike je na početku u ime organizatora pozdravio domaćin – župnik i profesor katehetike na Teološko–katehetskom institutu preč. Josip Pekanović, podsjetivši ih na sličan seminar koji je održan protekle godine u Subotici. Katehetama se obratio i župnik subotičke katedrale i biskupijski vikar za pastoral mons. Stjepan Beretić. On je u svom pozdravu međuostalim rekao: ”Što da vam kažem u biskupovo ime, drage katehistice i katehete? Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta, govoreć Sionu: 'Bog tvoj kraljuje!' (Iz 52,7). Kateheta je glasonoša radosti koji oglašava mir, nosi sreću i spasenje naviješta.

U našoj biskupiji od nekih milijun stanovnika samo je trećina katolika. Tko je katehist u Subotičkoj biskupiji? To je Isusov prijatelj i svjedok njegov, a nastupa u svjetlu Isusove riječi: Ne boj se, stado malo; svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo! (Lk 12,32). Nad katehistom Bog govori Izaijinu riječ: Evo sluge mojega koga sebi izabrah; mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega; Naviještat će pravo narodima... sve dok do pobjede ne izvede pravo. Ime njegovo nada je narodima (Mt 12,18–21). Katehist znade i vjeruje, da se u njegovom nastupa ispunja Izaijino veselo uvjerenje: Duh Gospodnji na meni je jer me pomazao. On me posla blagovjesnikom biti siromasima... proglasiti godinu milosti Gospodnje (Lk 4,18–19). Katehist, nakon marljiva rada i molitve, nastupa u ime Gospodina Isusa koji veli: To sam vam govorio da moja radost bude s vama i da vaša radost bude potpuna (Iv 15,11).

Katehist je veliki radnik, koji kod kuće satima uči i sprema se za svojih 45 minuta u školi. Katehist traži pomoć Duha Svetoga. Isus vas potiče na molitvu, jer je molitva kolijevka ketehizacije! On vam dakle govori: Zaista, zaista kažem vam, što god zaištete u Oca dat će vam u moje ime (Iv 16,23). Poslušajte Isusovu riječ dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete, da radost vaša bude potpuna (Iv 16,24). Vama je Gospodin Isus po biskupu predao naviještanje Vesele vijesti: Propovijedajte evanđelje (Mk 16,15). Ono što vi činite treba bili naviještanje Vesele vijesti. Propovijedajte sva njegova čudesa (1. Ljet 16,9). Neka svaka vaša kateheza bude na radost malog Isusovog stada. Propovijedajte Veselu vijest. Propovijedajte Evanđelje o Kraljevstvu (Mt 4,23). Neka dragi Bog izlije na vas svoga Duha Svetoga. Kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi (Rim 14,17–19). Drage katehistice i katehete! Dobar posao vam želim! Omiljeli Bogu! Zavoljeli vas ljudi!

Pozdrave je zatim uputila i Pia Zweili, izrazivši radost što imaju priliku jedni od drugih puno toga naučiti. Program seminara u tijeku tri dana, među ostalim, ostvarivao se u radionicama, nakon čega su zaključci s istih izneseni na plenumu uz međusobnu razmjenu iskustava, a dio razgovora bio je posvećen i igri u vjeronaučnoj pouci. Sudionicima seminara uručene su na kraju i prigodne diplome.

Na otvorenju seminara bile su predstavnice somborskih škola: Marija Nastasić, pedagoginja OŠ ”Ivo Lola Ribar”, Edita Sakali, pedagoginja OŠ ”Bratsvo i jedinstvo”, Olga Milović, pedagoginja škole ”Nikola Vukićević”, Danijela Farago, psihologinja OŠ ”Avram Mrazović”... Skupu se u ime somborskih škola obratila gospođa Edita Sakali i istaknula dobru suradnju škola s katehetama i katehisticama koji predaju vjeronauk u školi.

U rad seminara dijelom se uključila i Snežana Stojković, savjetnica u Ministarstvu prosvjete i sporta Vlade R. Srbije.

Seminar su zajedno organizirali Regionalni komitet Gemeinde gemeinsam iz Švicarske, Teološko–katehetski institut Subotičke biskupije uz potporu Ministarstva prosvjete i župe Presvetoga Trojstva u Somboru u čijim prostorijama je seminar i održan.

/A. A./