CRKVA – MAJKA I UČITELJICA – Piše: mr. Mirko Štefković
KRŠĆANSKA RADOST
– prikaz dokumenta –
”Radujte se narodi...” – odjekivalo je našim crkvama i domovima
ovog Božića. Gospodinovim dolaskom nama se život daruje u
punini (usp. Iv 10,10), kako bi njegova radost bila u nama, a
naša radost potpuna (usp. Iv 15,11). To smo slavili ovog
Božića! Vjerujem da su mnogi ovih blagdana doživjeli tu radost
blizine Boga koji je s nama. Iako radost, to nije euforija,
nego uvijek krhki darak položen u naša srca, koji tako lako
previdimo, zaboravimo, pa čak i izgubimo. Što je to zapravo
kršćanska radost? Da li ona znači negiranje poteškoća i
problema? Ili je ona možda stav u kojem nam je živjeti puninu
života sa svim njegovim svjetlostima i tminama, pogleda čvrsto
usmjerena prema križu iza kojeg se nazire svitanje Uskrsa? To
onda znači da uvijek trebamo imati osmijeh na licu, čak i onda
kad smo shrvani životom, ili se pak prava kršćanska radost
očituje kao temeljno raspoloženje, koje se zrcali i kroz suze i
bol?
O biti i važnosti prave kršćanske radosti pisao je papa Pavao
VI. u gore naslovljenoj Apostolskoj pobudnici još davne
1975. godine. Bila je to jubilarna godina te je Sveti otac
pozvao na molitvu za dar radosti, kako bi ona bila razlivena u
srcima našim s ljubavlju, po Duhu Svetom koji nam je darovan
(usp. Rim 5,5).
U svom izlaganju papa polazi od konstatacije ljudske potrebe za
radošću. Stvoritelj je ljudsko srce i razum tako rasporedio da
u susretu s istinom čovjek doživljava radost. Različiti su
stupnjevi iskustva radosti, a najviši je onaj koji se očituje u
susretu između dvaju osoba, u njihovom zajedništvu, osobito ako
se radi o susretu s Bogom. Iako tako obdaren, čovjek u ovom
svijetu ne može iskusiti savršenu radost. Svaki naš susret,
naše zajedništvo, pa bilo ono i s Bogom, dok hodimo ovim
svijetom, u sebi nosi tragove naše grešne i ograničene naravi.
Današnje tehnološko društvo značajno je umnožilo mogućnosti
pronalaženja zadovoljstva, no ono vrlo teško uspijeva pružiti
istinsku radost. Zato prvo mi sami trebamo upoznati pravu
radost, te ćemo je potom biti sposobni posvjedočiti i svojim
tjeskobnim suvremenicima. Kršćanska radost pretpostavlja
ljudsko biće sposobno za naravne životne i svakidašnje radosti.
Vrlo je često sam Isus, polazeći upravo od njih, naviještao
Radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem.
Kršćanska radost – koja je po svojoj naravi sudjelovanje na
neistraživoj radosti, istodobno božanskoj i ljudskoj, prisutnoj
u srcu proslavljenog Gospodina Isusa Krista – naviještena je
već u Starom zavjetu. Abraham, praotac naše vjere, rođenjem
Izaka prima proročke prvine te radosti (usp. Post 21,1–7; Rim
4,18). ”Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I
vidje i obradova se.” (Iv 8,56) Oslobođeni izabrani narod svoju
radost očituje u Pashi, a i sam Bog se raduje svome narodu, kao
što se zaručnik raduje zaručnici (usp. Iz 62,5).
U Novom se zavjetu u osobi Isusa Krista očituje punina kršćanske
radosti. Nitko nije iz nje isključen, jer On je otkupio cijelo
čovječanstvo. Isus je iskusio radosti ljudskoga života. Za
njega one postaju znacima duhovne radosti zbog nazočnosti
Kraljevstva Božjeg. Prihvaćanje Božje riječi po obraćenju za
Njega je izvorom radosti. Zato Isus za svoje učenike od Oca
moli puninu Njegove radosti (usp. Iv 17,13), koja će im biti
pokretačkom snagom naviještanja i svjedočenja. Radost Učenika
sastoji se u prebivanju i ostajanju u Božjoj ljubavi, a
započinje već ovdje na ovom svijetu. Tješitelj, Duh Sveti,
Crkvi je darovan upravo kao neiscrpno vrelo radosti Zaručnice
proslavljenoga Gospodina. Ipak, ta radost na ovome svijetu u
sebi uvijek na neki način uključuje bolno iskustvo žene koja
rađa, te određenu prividnu napuštenost svojstvenu siročadi. No,
upravo u toj životnoj stvarnosti kršćanska radost ne gubi nadu,
jer – kaže Isus – ”blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i
prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite:
velika je plaća vaša na nebesima!” (Mt 5,12–13)
Tolike figure svetaca svijetli su primjeri radosne nade, crpljene
na izvorima Božje riječi. Ni poslije dvadeset stoljeća
povijesti taj izvor nije prestao izvirati i strujati u Crkvi. U
životu vjernika iskustvo te radosti usko je povezano sa
slavljenjem euharistijskog otajstva. Samo kad se zajedno s
punim pouzdanjem i predanjem obraćamo Isusu naša radost može
biti potpuna, iako još nesavršena. Svi mi na koncu u određenoj
mjeri ostajemo grešnici te uvijek iznova trebamo omekšati svoja
srca Božjoj riječi i Njegovoj velikoj ponudi oproštenja.
Obraćenje je jedini pravi izvor radosti! I zato uvijek imajmo
pred sobom da će ”na nebu biti veća radost zbog jednog
obraćenog grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika
kojima ne treba obraćenja” (Lk 15,7).
Taiz? – www.taize.fr/hr
Taiz?, malo selo od oko 2000 stanovnika na jugu francuske
pokrajine Burgundije, danas je poznato u cijelom kršćanskome
svijetu po ekumenskoj zajednici, koju je 1940. utemeljio
brat Roger Schutz (1915.–2005.). On je počeo pružati
utočište i pomagati ratnim prognanicima, moleći se nenametljivo
u svojoj sobi i obližnjim šumama, ne želeći vršiti pritisak na
svoje goste od kojih mnogi nisu bili kršćani. Danas zajednica
broji oko 100 braće iz više od 25 zemalja iz različitih
kršćanskih tradicija, koji teže zajedništvu i prevladavanju
vjerskih razdora među kršćanima, kao i sukoba u čovječanstvu.
Od konca 1950–ih godina Taiz? postaje mjesto hodočašća mladih
iz cijeloga svijeta – svaki tjedan, stotine i tisuće mladih
posjećuje ga da bi doživjeli iskustvo molitve i zajedničkog
suživota. Redizajnirana web stranica ekumenske zajednice Taiz?
nalazi se na adresi:
www.taize.fr/hr
Riječ je zapravo o izvorno francuskoj internetskoj stranici, čija
je sadržina onda u cijelosti prevedena na gotovo 30 jezika,
među kojima su i hrvatski, mađarski, slovački, srpski,
slovenski itd. Stranica je lijepo dizajnirana, s mnoštvom
fotografija, koje prati desetak izbornika poput Brat Roger i
Taiz?, Susreti u Taiz?u, Na svakom kontinentu, Molitva i
pjesma, Na izvorima vjere, Knjige, audio snimke i video,
Putovati u Taiz?, Druge informacije, a ima i aktualnih
izbornika kakvi su trenutačno Susret u Calcutti i Susret u
Zagrebu. U okviru svakoga od izbornika daljnji je niz novih
izbornika, što cijelu stranicu čini sadržinski bogatom. Na
stranici se može naći mnoštvo informacija o povijesti same
zajednice, lijepe meditacije, kao i obavijesti vezane za
dolazak i boravak u Taiz?u.
Na aktualnost stranice upućuje 29. ”Europski susret mladih” od
28. prosinca 2006. do 1. siječnja 2007. godine u Zagrebu,
kojega je organizirala Zajednica iz Taiz?a, a na kojemu je
sudjelovalo nekoliko desetina tisuća mladih iz cijele Europe i
svijeta. Osim toga, Taiz? je dobro poznat i mladima Subotičke
biskupije, budući da je tamo tisuće njih hodočastilo.
s. b.
|
