RIJEČ UREDNIKA – Piše: Andrija Anišić

ISTINA JE LIJEPA

Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svoga (Izl 20,16).

Rečeno je starima: ”Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve” (Mt 5,33).

Kristovi učenici obukli su ”novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine” (Ef 4,24).

U narednih nekoliko uvodnika želim dovršiti tumačenje Božjih zapovijedi. U ovom broju pišem o VIII. Božjoj zapovijedi, vrlo značajnoj za naš ljudski i kršćanski život. Katekizam Katoličke Crkve piše o njoj opširno u brojevima 2465 – 2513.

Kad Bog nešto čovjeku zabranjuje čini to da bi zaštitio neku vrednotu koja čovjekov život čini kreposnim.

Što sve spada pod VIII. Božju zapovijed?

Lažno svjedočanstvo i krivokletstvo. Kad je izrečena javno, izjava protivna istini zadobiva osobitu težinu. Pred sudom, ona biva lažnim svjedočanstvom. Kad je izrečena pod prisegom, to je krivokletstvo. Takvi postupci pridonose ili osudi nevina čovjeka, ili opravdanju krivaca, ili povećanju kazne optuženih.

Da se izbjegne neosnovan sud, svatko će paziti da misli, riječi i djela svoga bližnjega tumači, koliko je moguće, u povoljnu smislu: ”Svaki dobar kršćanin mora biti spremniji tvrdnju bližnjega spasiti nego osuditi... (Sv. Ignacije Lojolski).

Treba otkloniti svaku riječ ili stav koji laskanjem, ulagivanjem ili dopadljivošću bodre i utvrđuju drugoga u zloći njegovih djela i opakosti ponašanja. Laskanje je težak grijeh ako postaje sukrivcem poroka ili teških grijeha. Želja da se učini usluga ili prijateljstvo ne opravdavaju dvosmislenost govora. Laskanje je laki grijeh kad se želi samo biti ugodnim, izbjeći neko zlo, zadovoljiti neku potrebu, polučiti dopuštene koristi.

Hvastanje ili razmetanje jest pogreška protiv istine. Isto je i s porugom (ironijom) koja ide za podcjenjivanjem nekoga zlobno karikirajući ovaj ili onaj vidik njegova ponašanja.

Protiv ogovaranja i klevetanja

Čast je društveno svjedočanstvo što se daje ljudskom dostojanstvu, i svatko ima naravno pravo na čast svoga imena, na svoj dobar glas i na poštovanje. Stoga, ogovor i kleveta vrijeđaju kreposti pravde i ljubavi.

Poštivanje dobra glasa osoba zabranjuje svaki stav i svaku riječ koji im mogu prouzročiti nepravednu štetu. Postaje krivim: za neosnovan sud onaj tko, makar i prešutno, prihvaća kao istinit, bez dostatna temelja, neki moralni manjak u svoga bližnjega; za ogovaranje onaj tko, bez objektivno valjana razloga, otkriva tuđe manjke i pogreške osobama koje za to ne znaju; za klevetu onaj tko, tvrdnjama suprotnim istini, škodi dobru glasu drugih i daje prigodu za krive sudove o njima.

Kleveta je u nebo vapijući grijeh. O tom govori sv. Pavao u Poslanici Rimljanima: ”došaptavači, KLEVETNICI, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine” (Rim 1,30–32).

Nikome ne uskratiti pravo na istinu

Laž je kad se govori neistina s nakanom varanja bližnjega koji ima pravo na istinu. Gospodin u laži prokazuje đavolsko djelo: ”Vama je otac đavao (...), nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori, jer je lažac i otac laži” (Iv 8,44).

Laž je najizravnija povreda istine. Lagati, znači govoriti ili raditi protiv istine, da se zavede u bludnju onaj tko je ima pravo saznati. Težina laži mjeri se prema naravi istine koju izobličuje, prema okolnostima i nakanama onoga tko laže, prema šteti što su je pretrpjeli oni koji su žrtve laži. Iako je laž, u sebi, samo laki grijeh, postaje smrtnim grijehom kad teško vrijeđa kreposti pravde i ljubavi.

Laž je po svojoj naravi za osudu. Ona je obeščašćenje riječi kojoj je zadaća priopćivati drugima spoznatu istinu. Hotimična nakana da se riječima protivnim istini bližnji zavede u bludnju jest povreda pravde i ljubavi. Grešnost je još veća kad nakana varanja prijeti opasnošću kobnih posljedica po one koji su odvraćeni od istine.

Budući da je povreda kreposti istinitosti, laž je pravo nasilje učinjeno drugomu. Ona ga pogađa u sposobnosti spoznaje, koja je uvjet za svaki sud i svaku odluku. Laž je pogubna za svako društvo; potkapa povjerenje među ljudima i razdire tkivo društvenih odnosa.

Svaka krivnja počinjena protiv pravde i istine nameće dužnost odštete, pa i onda kad je krivcu oprošteno. Kad je nemoguće javno naknaditi neku krivicu, treba to učiniti potajno; ako onaj tko je pretrpio štetu ne može biti izravno obeštećen, treba mu dati zadovoljštinu moralno, u ime ljubavi. Ta dužnost odštete tiče se i krivnja počinjenih protiv tuđega dobra glasa. Ta se odšteta, moralna i gdjekad materijalna, mora procijeniti po mjeri prouzročene štete. Odšteta obvezuje u savjesti.

Nemamo pravo na svaku istinu

Međutim, valja upozoriti da nema svatko pravo na svu istinu. Tako nijedan svećenik nikada, pa ni po cijenu života, ne smije odati ispovjednu tajnu jer je sakramentalna tajna nepovrediva. Također se moraju čuvati strukovne (poslovne) tajne i nitko ih nije dužan reći onima koji se o njima raspituju. Također se ne smiju širiti povjerljivi iskazi koji bi mogli naškoditi drugima. U konkretnim prilikama svatko treba odgovorno prosuditi je li ili nije prikladno otkriti određenu istinu onomu tko za nju pita.

Sredstva društvenog priopćavanja u službi istine

Pod ovu zapovijed spada također riječ o sredstvima društvenog priopćivanja kao što su tisak, radio, TV. Društvo ima pravo na obaviještenost utemeljenu na istini, slobodi i pravdi. Budući da se mnogi koji su odgovorni za medije ne ravnaju u upravljanju njima na ispravan način, uputno je držati se umjerenosti i stege u upotrebi sredstava društvenog priopćivanja. Ne smije se gledati i slušati sve što se može. Uvijek treba birati onaj tisak i one emisije koje čovjeka odmaraju, opuštaju ali i izgrađuju u pozitivnom smislu.

Roditelji osobito u odgoju djece trebaju paziti i kontrolirati što djeca gledaju i čitaju, jer preko tih tako snažnih medija vrlo lako se u dječje srce uvuče puno toga što je zlo i štetno za njihov rast i za njihov napredak u ljudskom i kršćanskom dostojanstvu. Svakako bi dobro bilo da se u obitelji čita katolički tisak i duhovna literatura.

I umjetnost u službi istine

Katekazam Katoličke Crkve u okvir ove zapovijedi svrstao je i umjetnost te kaže:

”Vršenje dobra popraćeno je darom duhovnog užitka i moralnom ljepotom. Isto tako, istina nosi sa sobom radost i sjaj duhovne ljepote. Istina je sama po sebi lijepa.” I stoga: ”Lijepe umjetnosti, a osobito sakralna, po svojoj naravi ukazuju na neizmjernu Božju ljepotu koja treba biti na neki način izražena ljudskim djelima, i utoliko su više usmjerene Bogu i promicanju njegove hvale i slave, ukoliko im se ne postavlja nikakav drugi cilj nego da, svojim djelima, sto više pridonesu da se srca ljudi pobožno obraćaju Bogu.”

Trudili smo se da i naš ”Zvonik” doista uvijek bude u službi istine. I u ovom broju saznat ćete mnoge istine. Neka vam spoznata istina bude s jedne strane poticaj na slavljenje Gospodina a s druge strane poticaj na molitvu da istina, pravda i ljubav uvijek pobjeđuju kako u društvu tako i u Crkvi.

Od srca svima želim da vam ova nova godina bude blagoslovljena po istini koja oslobađa i usrećuje.