[Home] [Sadrzaj] Godina: XIV     Broj: 01(147)     Subotica, januar 2007.  

IN MEMORIAM

+ JOSIP TEMUNOVIĆ

(1938.–2007.)

Braćo i sestre, ljudski se život pokušava izraziti sa više slika, mada ga ni jedna ne može izraziti cjelovito. Tako se kaže da je život kao rijeka, potok, put, svijeća, knjiga... Za usporedbu života pokojnog prijatelja, svećenika Josipa Temunovića izabrao bih usporedbu s knjigom. Svaka bi riječ mogla biti jedan dan, rečenica – jedna nedjelja, pasus – jedan mjesec, a stranica – jedna godina. Knjiga života našeg brata Josipa završila je na 69. stranici.

Što sve na tim stranicama piše? Joso se rodio 7. ožujka 1938. u Starom Žedniku u obitelji Roke i Klare Temunović kao deseto dijete. Osmogodišnju naobrazbu stječe prvo u ”Cvijinovoj škuli” a onda u ”Kerskoj škuli”. Gimnaziju pohađa u Subotici i Đakovu. Filozofsko–teološki studij pohađa u Đakovu i završava 1965. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1964. Kao svećenik djeluje u župi sv. Roka kao kapelan, zatim u Aleksandrovu, pa u Novom Sadu. Za upravitelja novoosnovane župe Sv. Križa u Somboru dolazi 1969. Uz sv. Križ upravlja župama u Kolutu, Gakovu i povremeno somborskim filijalama sv. Nikole Tavelića i Imena Marijina u Nenadiću. Nakon 16. godina provedenih u Somboru 1986. vraća se u Suboticu. Imenovan je knjižničarom biskupijske knjižnice. Stanuje u svećeničkom domu Jozefinum i bavi se književnim i istraživačkim radom. Objavljuje 4 knjige. Autor je Salašarskih skica (poezija i proza), Subotičke matice i Zadužbine biskupa Budanovića. Za tisak je spremio i Zbornik o životu i djelu biskupa Lajče Budanovića. Sestrica smrt ga je pohodila 22. prosinca u 16.30 sati u subotičkoj bolnici.

Poznanstvo s Josipom seže u pomalo udaljenu 1978. godinu. Pozvao me s kolegom bogoslovom Slavkom u svoj župni dom na razgovor. Kasnije nam je poznanstvo prešlo u prijateljstvo. Njegova kuća, kasnije soba u Jozefinumu, uvijek je bila otvorena za dobronamjerne, otvorena za susret, za dijalog. Od prvih dana poznanstva pamtim da se družio s knjigom. Trudio se nabaviti knjigu, rado je i puno čitao. I u zadnjim godinama na njegovom stolu su se mogli naći svi časopisi, knjige što su se ticale našeg narodnog hrvatskog bića. Sjećam se kako nas je poticao kao studente i mlade svećenike da puno čitamo. Govorio je: ”Ako želiš dobro propovijedati – moraš puno čitati.” Savjetovao je nas mlade: ”Nemojte vikati na narod, pokušajte ga razumiti, poučavajte ga...”

Kao mlad svećenik pokrenuo je Tribinu za mlade u Subotici. Na tribinu je dovodio renomirane profesore iz Zagreba – Josipa Turčinovića, fra Bonaventuru Dudu i druge.

U Somboru je udario temelje zajedništva u župi sv. Križa. Župa je bila otvorena za sve. Njegovalo se biblijsko zajedništvo uz pomoć časnih sestara Kćeri Milosrđa. Rado su svećenici i bogoslovi tamo svraćali i uvijek bili dobro ugošćeni. Uz pastoralni rad trudio se Josip organizirati i ljetovanje za naše obitelji u Živogošću na moru. Nisu svi to gledali s odobravanjem ali je kroz odmor i druženje prošlo preko 40 obitelji. Vodio je Josip župljane na razna hodočašća. Posebna njegova briga i ljubav su bili mladi. Vodio ih je na vjeronaučne olimpijade i svuda gdje su se okupljali mladi Hrvati katolici.

Volio je Joso Sombor i Somborce. Teško mu je palo što je 1986. morao otići. Često se, kasnije, u krugu prijatelja pitao: Zašto sam morao otići? Nisam loše vodio župu... Vjerujem da će na to pitanje i mnoga druga u vječnosti dobiti odgovor.

Svjestan i ponosan je Josip bio kao pripadnik hrvatskog naroda, bunjevačke grane. Želio je da budemo svjesni svoje povijesti, da sami kreiramo svoju sadašnjost i budućnost. Da se ne zadovoljavamo mrvicama sa stolova moćnih. Boljele su ga podjele i razdori u našoj zajednici. Pisao je i Bunjevcima dobre volje...

Nadahnuća za svoje pisanje i djelovanje crpio je Josip u Božjoj Riječi i dokumentima II. vatikanskog koncila.

Dragi Joso, ostavio si nam svoja razmišljanja o Matericama, o Ocima, o Otajstvu Božjeg i ljudskog rođenja. Odlaziš kad tvoja Crkva slavi radosno rođendan spasitelja Isusa Krista. Drevni kršćani su smrt nazivali – rođendanom za nebo, za vječnost. Opraštamo se s tobom u nadi da – kad naša knjiga života dođe do zadnje stranice – da ćemo se sresti u vječnosti. Gospodin Isus – koji je rekao da u kući Njegova Oca ima puno stanova – neka ti udijeli mjesto u svjetlosti i radosti. AMEN !

Subotica 26. prosinca 2006.

ZAHVALNO SJEĆANJE

Dragog brata, strica i ujaka JOSU TEMUNOVIĆA s ljubavlju i zahvalnošću se sjećaju njegove sestre, braća, šogori, snaja, nećakinje i nećaci kao i mnogobrojna rodbina, prijatelji i poznanici. Hvala svima koji su ga zajedno s nama ispratili na njegov vječni ovozemaljski počinak.

Molimo za njega u nadi ponovnog susreta u vječnosti!

Sveta misa zadušnica za dragog nam pokojnika bit će 10. 02. 2007. u 9,30 sati u subotičkoj katedrali–bazilici sv. Terezije.


Izrada: [Tipp-Topp System]