CRKVA – MAJKA I UČITELJICA – Piše: mr. Mirko Štefković
OTAJSTVO CRKVE
– prikaz dokumenta –
Veliko i vrlo važno poglavlje u novijoj povijesti Crkve zasigurno
pripada ekumenskom pokretu, koji je svoj veliki zamah doživio
na II. vatikanskom koncilu. Obnovljeno gledanje na druge Crkve
i crkvene zajednice omogućilo je bolje upoznavanje onoga što
nam je zajedničko, čime su otvorena vrata novom dijalogu i
suradnji među kršćanima različitih vjeroispovijesti. Međutim,
događa se da ponekad dobre nakane previde vjerske istine, pa se
težnje ka jedinstvu pretvore u izobličene pokušaje prividnog
uniformizma, koji bahato potiskuju različitosti, a sve to pod
izlikom slobodarskog duha tolerantne ravnopravnosti, za koji su
sva stanovišta od jednake važnosti, bez obzira na njihovu
crkvenu i vjersku utemeljenost. Imajući u vidu slične pojave,
Kongregacija za nauk vjere je još davne 1973. godine
objelodanila ovu malu izjavu o čuvanju katoličkog učenja o
Crkvi, kako bi pomogla iskrenosti ekumenskih nastojanja. Svoje
učenje dokument izlaže u nekoliko točaka, koje ćemo pokušati
ukratko prikazati.
Jedna je i jedincata Crkva Kristova, koja opstoji u katoličkoj
Crkvi, kojom ravnaju nasljednici Petra i ostalih Apostola. To
znači da se sva punina spasonosnih sredstava može doseći samo
po katoličkoj Crkvi. Iako je ona sveta, uvijek je potrebna
očišćavanja. Izvan njezina sklopa nalazi se više elemenata
svetosti i istine, te je zato potrebno da katolici s radošću
priznaju i cijene istinska kršćanska dobra, koja se, imajući
podrijetlo u zajedničkoj baštini, nalaze kod od nas odijeljene
braće, te se zalažu za što veće jedinstvo među svim kršćanima
(usp. UR 4). No, to ne znači da je Kristova Crkva tek zbroj
Crkava i crkvenih zajednica, tj. da ona danas više nigdje
istinski ne postoji.
Sve ono što je Bog objavio za spasenje svih naroda, povjerio je
svojoj Crkvi, da po Njegovoj milosti ostaje zauvijek
neiskvareno. Zato, u stvarima vjere i morala, govorimo o
nezabludivosti sveukupne Crkve, kao zajednice vjernika, koju
sam Duh Sveti vodi ka punini istine (usp. Iv 16,13).
Razmatranjem i proučavanjem sadržaja vjere, te na temelju
doživljenog razumijevanja duhovnih stvari i navješćivanja, od
strane onih koji su s nasljedstvom biskupstva primili i pouzdan
milosni dar istine, u Crkvi raste razumijevanje Božje Riječi,
tj. poklada vjere. Ključnu ulogu jedinstva tog rasta u
razumijevanju vjere ima Petrov nasljednik, i to kao ”trajno i
vidljivo počelo i temelj jedinstva vjere i zajedništva”. U
zajedništvu sa svim biskupima, on uživa osobitu prisutnost i
vodstvo Duha Svetoga, u vezi sa stvarima vjere i morala, kada
istražuje blago božanske Objave, što nazivamo karizmom
nezabludivosti Učiteljstva. Ovaj dar nezabludivosti opće Crkve
na čelu sa Učiteljstvom ne smije se umanjivati, jer on za sve
krštenike jednako znači vjersko pokoravanje Bogu u vjeri (usp.
Rim 16,26). Crkva je ona koja se prilagođava naravi božanske
Objave i njezinim zahtjevima, a ne obrnuto.
Pojam nezabludivosti Crkve ne bi trebao biti krivo shvaćen, jer
”iako se istine koje Crkva svojim dogmatskim izjavama zaista
ima nakanu učiti razlikuju od promjenljivih mišljenja nekog
vremenskog razdoblja te mogu biti izražene bez njih, ipak se
ponekad može dogoditi da i sveto Učiteljstvo iznese te istine
pomoću riječi koje nose sa sobom tragove takvih mišljenja”.
Ovdje je potrebno znati da polog vjere uvijek ostaje
nepromijenjen, iako se vremenom mijenja način njihovog
izričaja, jer jedino tako on još i danas može zahvatiti duh i
srce ljudi kojima se prenosi.
U velikom pothvatu čuvanja i prenošenja poklada vjere kroz
povijest, značajna odrednica Crkve je njezina povezanost s
Kristovim svećeništvom. S jedne strane je to opće svećeništvo,
svih krštenika, a s druge ministerijalno svećeništvo,
podijeljeno ređenjem, za djelo posvećivanja, naučavanja i
upravljanja u Kristovo ime. Ovoga moramo biti svjesni u svim
našim nastojanjima oko jedinstva svih kršćana, i to pravog
jedinstva u različitosti darova, koje Duh Sveti daje gdje, kada
i kako hoće.
Hrvatske katoličke internet stranice (59.)
Kursiljo – http://www.geocities.com/kursiljo/
Kursiljo ili Mali tečaj kršćanstva (španjolski: Cursillos of
Christianity) je katolički pokret kojeg je 1949. godine na
španjolskome otoku Mallorci utemeljila skupina angažiranih
katolika laika i svećenika, kao animaciju za višednevno
hodočašće mladih u Santiago de Compostelu. Pokret je nastao u
vrijeme teške društvene, gospodarske pa i duhovne krize,
prouzročene posljedicama građanskoga rata, ali je prerastao
granice šireći se u preko 50 zemalja. U Hrvatsku je Kursiljo
došao 1974. g. iz Beča posredstvom španjolskoga klaretinca
o. Josefa Cascalesa. Od tada je u biskupijama Hrvatske i
BiH održano preko 300 Malih tečajeva s preko 7000 sudionika i
više od 700 jednodnevnih obnova. Voditelj pokreta u Hrvatskoj
je vlč. Andrija Vrane, inače predsjednik ureda za crkvene
pokrete u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Hrvatska internet stranica
pokreta nalazi se na adresi:
http://www.geocities.com/kursiljo/
Cijela je stranica je veoma jednostavna, s osnovnim ciljem
upoznavanja s ciljevima pokreta i njegova širenja, s naglaskom
na Kursilju koji se tradicionalno održava svakog proljeća,
ljeta i jeseni u franjevačkome samostanu na otoku Krapnju blizu
Šibenika. Na izborniku ”O nama” nalaze se osnovni podaci o
tečaju, zatim su tu ”Teme” koje se polaze na tečajevima, zatim
izbornici ”Pitanja” i ”Kontakt”, na izborniku ”Karta” može se
vidjeti popis gotovo pedeset mjesta u Hrvatskoj i Bosni gdje je
održan Kursiljo, te ”Novosti” s podacima o nastupajućem
ljetnjem Malom tečaju u Krapnju, uz galeriju slika s prijašnjih
tečajeva i još neke obavijesti.
Bit Maloga tečaja jest što se na njemu proučavaju razne praktične
teme iz kršćanskog života, uz bogato zajedništvo i druženje
svih nazočnih, da bi se onda širilo poslanje u obiteljskim,
profesionalnim, župnim i drugim zajednicama, čime se ostvaruje
veći stupanj angažiranosti laika u Crkvi i u svijetu. Osim što
ova stranica može potaknuti zainteresirane za odlazak na Mali
tečaj na Krapanj, čini se izazovnijim organiziranje Kursilja i
na području Subotičke biskupije. Naime, kako je nedavno Mali
tečaj prvi put došao i u nama blisku Boku Kotorsku, svakako bi
bilo vrijedno pokušati raširiti ovaj katolički pokret i u našoj
biskupiji.
s. b.
|