DJECA – Uređuje: Katarina Čeliković

ŽRTVA U ŠUTNJI

Galama ne čini nikakvo dobro

Dobro ne čini nikakvu galamu.

Ljudi vole nekome učiniti dobro, posebno ako se to vidi. Odrasli to jako vole. Ali, ako nitko ne vidi da smo nekomu učinili dobro, ima li to neku vrijednost? Znam da vi znate odgovor i da biste svi rekli DA! Naravno da mi ljudima oko sebe pomažemo jer želimo biti dobri, jer nas tako uči Bog i Božji glas u nama.

Korizma nas zato i ”kori” da budemo malo tiši kada nekomu pomognemo. Jer, dobro djelo Bog vidi. I to što smo dobro učinili najčešće je sasvim normalan potez. Međutim, nama bude krivo ako nekomu pomognemo a on nam i ne zahvali. Volimo da se primijeti to što smo bili dobri.

E, tu je vrijeme korizme dragocjeno. Sada sebe pretvaramo u Božje oruđe! Mi sada želimo činiti svima oko sebe neke dobre ”stvari” i ne očekujemo zahvalnost ili da se o tome priča.

Ako nam se ipak ”galami”, onda to neka bude: o drugima samo dobro. Možda ćemo biti malo čudni, ali taj koji dobro priča o drugima dobro se i sam osjeća. Pokušajte i vi ovo činiti!

Krećem jako ozbiljno u korizmenu vježbu. Budite sa mnom i pišite mi o svojim iskustvima.

Vaša Zvončica

Ovo možeš učiniti

Nasmiješi se i pokloni osmijeh onome koji ga nikad nije imao!

Uzmi zraku sunca i pusti je da leti tamo gdje kraljuje noć!

Uzmi suzu i ispusti je na lice onog koji nikada nije plakao!

Uzmi hrabrost i stavi je u dušu onoga koji se ne zna boriti!

Otkrij život i ispričaj ga onome tko ga ne razumije!

Uzmi nadu i živi u njezinu svijetlu!

Uzmi dobrotu i pokloni je onome koji ne zna poklanjati!

Otkrij ljubav i nastoj da je svijet upozna!

CVJETIĆI SVETOG FRANJE – Sveti Franjo i prostodušni čovjek

”Legenda Maior” svetog Bonaventure (I,1) govori nam o nekom prostodušnom čovjeku iz Asiza koji je, još dok je Franjo bio dječak, običavao pred njim prostirati svoj kaput po zemlji. U dijelu ”Speculum Vitae Beati Francisi” također susrećemo tu osobu.

Kad je sveti Franjo, na povratku iz Rima gdje je učinio mnoga čuda, došao nadomak Asiza, mnogi ljudi su se pitali je li moguće da je to onaj isti mladić kojega su ne tako davno nazivali ”cvijetom asiške mladosti”. Sada im je izgledao tako jadno i izmučeno. Bio se potpuno promijenio. A prostodušni čovjek, koji je običavao prostirati svoj kaput pred Franju, rekao im je: ”Pred malo vremena rekao sam vam da će on vrlo brzo početi činiti velika djela. Sada je tek počeo; još će te se vi nagledati djela većih od onih koje sada gledate, a koja će Gospodin Isus Krist činiti po njemu. Ovo što sada vidite samo su ljudske stvari; pričekajte, pa ćete vidjeti i one duhovne. Tada ćete vidjeti čuda za kakva dosad niste ni čuli, vidjet ćete bljeskove svjetla koji će dolaziti iz njega i svi ćemo pasti ničice.”

Priredio: S. Bašić

Korizma ili četrdesetnica

Korizma, lat. quadragesima, četrdesetnica je razdoblje od četrdeset dana prije Uskrsa u kojima se pripremamo za pashalni misterij.

Počinje na Čistu srijedu ili Pepelnicu i traje do Velikog četvrtka.

Liturgijska boja je ljubičasta.

U korizmi se ne ukrašavaju oltari i crkva, ne sviraju orgulje i druga glazbala, ako nije nužno.

Ispušta se aleluja i Slava.

LJUBAV

      Odrasli kažu ljubav je teška
      Ja im kažem to je greška
      Uvijek ću misliti da nije tako
      Jer ja volim vrlo lako!
      Koku što jaje daje
      Psića što glasno laje
      Cvijet u travi,
      Zvrk na jednoj glavi,
      Baku sa štapom
      Djeda s kapom,
      Eto, tako je voljeti lako!

Zapisi iz Sonte – Prid Poklade

Ala smo se znali izbančit za Poklade. Ludilo je počimalo još od sramotnoga ponediljka, ubojnoga utorka, vrtičeve sride, debeloga četvrtka, mišjega petka i poklopite subote.

Na vrtičevu sridu žene nikako nisu tile prest, niti štogoda drugoga radit što se okreće. Jel, ako se to tako radi oće bolit glava.

Mi dica smo se najviše radovali debelomu četvrtku. Taj dan bi se valjalo devet put madžarit. Moj stari bi na po dvora naložijo veliku vatru. Za svu čeljad u kuće bi napravijo po jedan ražanj. A bilo nas je fala Bogu! Cilu polu slanine bi dono iz vojata. Ko da ga danas gledam kako višto riže komate, sitno sicka i nabada na ražnjeve. Majka bi izrizala veliki kruv, odjutros, friško ispečen. A onda smo na žari madžarili slaninu i kapali po kruvu. Mast bi merisala i sve se sljivala po ruka do lakata. Tako je bilo slatko da ni bolesnik nije mogo odolit! A istom crni luk na kraju ražnja pečen! Kaki je taj bijo fin! Što rekla moja mater: ”Od silne sladosti sve nemož jist!” Pa još pečeni kompira u pepeli! Malo bi još to i popaprili. Posli toga čaša vina od crne jel bile tele bi se dobro škaljala nuz grlo. Na debeli četvrtak smo i mi dica dobili prija jila malo rakije a potli jila po čase vina. Da budemo zdravi i rumeni.

Ako je u kuće bilo još dosta masti od svinjokolje peklo se kolačića. Pa još i paprikaša od suvoga mesa. Posli tako dobroga jila dica bi se veselo šplijala, jel na Medanu, jel u Jamača, jel u Jame Amstove. Matora čeljad bi išla jedni kod drugi na divan. Mladež na ćošove igrat i pivat. Po cilomu selu su se čule muzike, jel, prdaljice. Puno se cokula izarčilo ti dana, od silnoga igranja.

Ruža Silađev

P O S T

Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda:

”Podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: ”Evo me!”