II. VATOKANSKI KONCIL – Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

BLAŽENA DJEVICA I CRKVA (LG VIII)

Marija i Krist jedini Posrednik (11)

Jedan jedini je naš Posrednik prema Apostolovim riječima: ”Jedan je Bog, jedan je i Posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus, koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju (1Tim 2, 5–6).” Marijina pak materinska uloga prema ljudima nipošto ne potamnjuje niti umanjuje to jedino Kristovo posredništvo. Naprotiv, ona pokazuje njegovu snagu. Nikakav, naime, spasonosni utjecaj Blažene Djevice na ljude ne proizlazi nužno iz naravi same stvari, nego iz dobrohotne Božje odluke. Izvire iz preobilja Kristovih zasluga, temelji se na njegovu posredništvu, od kojega posve ovisi i iz kojega crpe svu snagu. Nikako, pak, ne priječi neposredno sjedinjenje s Kristom, nego ga gaji (LG 60).

Prijeđimo na komentar (60 br. LG), koji odgovara na jednu poteškoću koju Sabor želi riješiti, a ta poteškoća glasi: kako uz Isusa može još netko imati spasonosni utjecaj na nas, kad je Krist prema sv. Pavlu naš jedini Posrednik? Na ovo pitanje Sabor odgovara stojeći čvrsto uz Pavlov nauk o jednom posredniku i izlažući pomno narav Marijinog materinskog spasonosnog utjecaja na način koji se ne suprotstavlja jedinstvenom Kristovu posredništvu.

1. Krist je jedini Posrednik

Marijinu materinsku ulogu i njezin spasonosni utjecaj na nas ljude valja shvatiti tako da ni najmanje ne oskvrne smisao gore navedenih Pavlovih riječi. Krist Isus je jedini Posrednik između Boga i ljudi. Što to znači? Posrednik sjedinjuje dvije oprečne stranke. Ode od jedne stranke k drugoj. Kod stranke koja ugrožava zauzima se za ugroženu stranku i radi na pomirenju, donosi ugroženoj stranci oproštenje i mir. Kod ne biblijskih religija umetale su se između čovječanstva i vrhovnih bogova niz podređenih bogova ili duhova koji su služili za posrednike i zagovornike kod vrhovnih božanstava. Starozavjetna Biblija koja naviješta vjeru u jednoga Boga, toga ne poznaje. No ni tu se Bog ne zatvara u svoju osamu. On ima svoje posrednike u širem smislu, kojima povjerava neko poslanje u narodu, kao Mojsije i proroci. Ti su posrednici pralik onoga posrednika koji će biti stvarno posrednik. To je Isus iz Nazareta. Kao Riječ, Sin Božji, koji je postao čovjekom, on može u isto vrijeme govoriti u ime Boga i ime čovjeka. To je jedinstveni posrednik, Isus, rođeni Posrednik, jer u svome biću ujedinjuje dvije strane: Boga i čovjeka. U njemu je bivstveno prisutan čovjek, čovječanstvo, koje treba izmiriti, i Bog s kojim se čovjek treba pomiriti. Isusovo posredovanje, koje se izvršilo smrću, nije ništa drugo nego samoostvarenje Isusa, posrednika, životno samoostvarenje Isusa, glave čovječanstva. Svojom smrću Isus nije zaslužio neki mir, neko spasenje, kao što posrednik između ljudi donosi ugroženome mir od onoga koji ugrožava. Sam Isus je naš mir, naše spasenje, naša milost. Postići milost, spasenje i mir znači naći se u Isusu Kristu, u kojem je Otac izmirio svijet sa sobom. Naše je spasenje isto što i naše pripadništvo Isusu. On je glava, a mi smo udovi. Naše je spasenje konstitutivno, a ne moralne naravi. Ono ulazi u našu konstituciju i u Isusovu proširenu konstituciju. Iz toga proizlaze tri stvari:

a) Kad kažemo: Isus nam je zaslužio spasenje, to onda trebamo shvatiti u smislu našeg konkretnog otkupljenja u Isusu Kristu. Isus nam je zaslužio spasenje time što je smrću i uskrsnućem ugradio svoje biće u prostor našega spasenja.

b) Ako je naše spasenje sam uskrsli Krist i ako spasiti se znači biti u Isusu, s njim nadnaravno srasti u jedno Tijelo, onda je jasno da je samo takav posrednik, jer je samo jedan Bogočovjek, koji u svom biću i snagom svoga bića pritjelovljuje sebi ljude i spašava ih.

c) Nema veće ljubavi prema čovjeku nego što je u Isusu Kristu. Srce Bogo–čovjeka je matično mjesto Božje ljubavi koja predstavlja čovjekovo spasenje. Isus nas ljubi najviše od svih. Po njegovoj ljubavi nas ljubi Otac i sobom izmiruje. Marijina ljubav nije vrhovna Božja ljubav prema nama.

2. Narav Marijine materinske ljubavi

Sabor tvrdi: ”Marijina materinska uloga prema ljudima ne potamnjuje niti umanjuje jedino Kristovo posredništvo. Naprotiv, ona pokazuje njegovu snagu.” Sabor naglašava činjenicu spojivosti Marijine uloge u jedincatosti Kristova posredništva. Pri tom se izražava da Marijina uloga ne samo ne potamnjuje, nego pokazuje snagu Kristova posredništva. Zašto Marijina materinska uloga prema nama ljudima ne potamnjuje niti umanjuje Kristovo posredništvo? Zato što ga ne mimoilazi, nego teče preko njega. Spasenje je od Boga, od Oca. Pred Ocem je samo jedan posrednik, Isus Krist. Marija nije posrednica neposredno pred Bogom. Ona je samo suradnica svoga Sina jedinog posrednika. Samo u njezinoj suradnji sa Sinom izražava se njezina materinska uloga za nas. Stojeći uz Posrednika, i stojeći za njim, za njegovim djelom, Marija svim svojim bićem čini samo to da Posrednik, čovjek Isus Krist do kraja ostane čovjek, da njegovo posredništvo bude doista izvršeno u ljudskoj naravi, na autentičan ljudski način. Ne radi se o zasjenjivanju Isusova posredništva, nego o dovođenju na svjetlost ljudskog lica tog posredništva.

Kako Marijina materinska uloga pokazuje snagu Kristova posredništva? Svoju materinsku ulogu prema nama Marija vrši surađujući sa svojim Sinom. Ta se Marijina suradnja sa Sinovim djelom otkupljenja najvidljivije odvila na Kalvariji pod križem, kad je Marija svojom supatnjom bila Isusu u muci ljudski oslonac i tako pomagala Isusu da izvrši svoju žrtvu. Poslije uzašašća Marija također stoji kao nebeska suradnica za njegovim spasiteljskim nakanama i za njih se zalaže, stoji za njegovim zagovorom i njega podržava. Djelotvornost njezinog zalaganja i stajanja za Isusovim otkupiteljskim nakanama pokazuje da su Isusove otkupiteljske nakane djelotvorne. Djelotvornost oslonca pokazuje uspješnost, na djelotvornost i na snagu onoga kojemu služi za oslonac kao ljudska pratnja njegovu ljudskom djelovanju.

”Marijin spasonosni utjecaj na ljude ne proizlazi nužno iz naravi same stvari nego iz dobrohotne Božje odluke”, kaže Sabor. Marijin spasonosni utjecaj, apsolutno govoreći, nije potreban. Krist je i bez Marije pod križem mogao prikazati žrtvu Ocu za pomirenje svijeta i svoje biće dogotoviti za slanje Duha Svetoga. Suradnja sa Sinom u njegovu životnom djelu za Mariju predstavlja milost, novu milost. Ta je milost bila sadržana u konkretnom Božjem pozivu na bogomaterinstvo i Marija ga je shvatila i svojim ”neka mi bude” toj se milosti odazvala zajedno s odazivom na bogomaterinstvo. Marijina spasonosna uloga prema nama je Očev dar, kojim se dopunjuje darivanje Otkupljenja po Mariji. Sabor nastavlja: ”Spasonosni utjecaj Blažene Djevice na ljude izvire iz preobilja Kristovih zasluga, temelji se na njegovu posredništvu, od kojega posve ovisi i iz kojega crpe svu snagu.” Marija nije mogla surađivati s Isusovom žrtvom na križu bez posvetne milosti nego kao biće u milosti. Budući da ona ima milost Bezgrešne iz predviđenih Kristovih zasluga, njezin spasonosni utjecaj ”izvire iz preobilja Kristovih zasluga”, ”temelji se na njegovu posredništvu i od njega zavisi” i ”iz njega crpe svu snagu”. Kao što ne smijemo Mariju staviti između Boga i Krista, tako ne smijemo zamišljati da ona posreduje između Krista i nas. Mariji je mjesto uz Krista, uz njegovo posredovanje, kao zemaljskoj suradnici u njegovu posredničkom djelovanju za nas. Njezin spasonosni utjecaj na nas ne smijemo shvatiti tako da se najprije obraćamo njoj kao svojoj najbližoj posrednici, pa onda Kristu, a Krist konačno Bogu. Marijin utjecaj počinje, razvija se i završuje njezinim zalaganjem za Isusovo djelovanje za nas, u čijoj je uskrsnoj egzistenciji nalazimo kao u svome spasenju. Stoga uzrečica ”Po Mariji k Isusu” ne znači ”po Posrednici k Posredniku”, nego znači ”s Marijom u Isusa”, shvaćeno dinamički, to jest s Marijom uvijek dublje ukorjenjenje u Krista, uvijek u šire i obilnije sudjelovanje u njegovoj smrti i uskrsnuću.