MEDITACIJA – Piše: Stjepan Lice
Što ima novo?
”Što ima novo?”
U našim svakodnevnim susretima, često se može čuti to pitanje.
Nerijetko ga i sami postavljamo. Ponekad ga postavljamo srdačno
i s iskrenim zanimanjem, ponekad iz pristojnosti ili navike,
ponekad tek da ispunimo tišinu koja se nenadano zadesi među
nama.
”Što ima novo?”
Olako postavljenom pitanju gotovo redovito se odzivamo
nepromišljenim, olako izrečenim odgovorom. U toj površnosti
dogodi se čak da se, nakon što na to pitanje damo ili dobijemo
odgovor, naš razgovor nastavlja nesvjesnim ponavljanjem istog
pitanja.
”Što ima novo?”
Odgovori znaju biti različiti. No, najčešće se čuje: ”Sve je po
starom.” ”A što bi moglo biti novo?” ”Ništa novo.” ”Vrtimo
stari film.” ”Da novo?! Sve je samo starije i starije.” Ili
nešto slično.
Kao da time želimo i sebe i druge uvjeriti da su naši životi,
svijet u kojem živimo, nepromjenjivo sivi, bezlični, bez prave
budućnosti. Kao da time želimo opravdati nedostatnost – ili i
odsutnost – našeg povjerenja, naše dobre volje, našeg truda i
naše nade.
Sveti Franjo Asiški ovo je pitanje postavljao na drukčiji način.
Kad je razgovarao sa svojima – a on je svojim smatrao svakoga
koga je susretao – rado ih je pitao: ”Što ima novo u ljubavi
Božjoj?” Na taj način postavljeno pitanje nužno je tražilo
promišljenije i proživljenije sročen odgovor.
”Što ima novo u ljubavi Božjoj?”
Ako nam je stalo da na ovo pitanje odgovorimo iz duše, valja nam
pomno razgrtati prividno sivilo naših dana i ispod svih
ustaljenosti i navika otkrivati biser po biser koje nam život
svakodnevno dariva, a koje mi olako zanemarujemo pridavajući
veće značenje onome što nas svojom ispraznošću umara ili
okrada.
Ne, nikome nisu uskraćeni biseri dobrih misli i riječi, nježnih
dodira, poticaja koji obnavljaju život. Nikome nije uskraćeno
da može započeti iznova. Nikome. Zahtjevnost i darežljivost
života ni na koga ne zaboravlja. No valja nam smoći smjelosti i
učiniti prvi korak. Ili smoći još više smjelosti i prepoznati
da je netko učinio prvi korak prema nama, te mu krenuti
ususret. Valja nam vratiti se u maticu života. Ma koliko nas
ona iscrpljivala, ispraznost nas iscrpljuje neusporedivo više.
Život je dobar. No, to ćemo razumjeti i iskusiti samo ako mu se
odazivamo svojom dobrotom.
”Što ima novo u ljubavi Božjoj?” Ili da isto pitanje postavim na
srodan način: ”Što ima novo u ljubavi ljudskoj? Što ima novo u
našoj ljubavi?”
| 
