NAŠ KANDIDAT ZA SVECA – Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

”U Cvijeću cvijeće”

Po Isusovom Utjelovljenju duša je ”najljepše cvijeće”: ”Prije Utjelovljenja, ističe sluga Božji, svako biće i cvijeće mogli su se tužiti: gadan je čovjek ne možemo ga zgledati, (vidjeti). Poslije pak događaja Utjelovljenja čovječje je dostojanstvo cvijeće najljepše i najljepše biće u prirodi, na ovome svijetu”(1).

Zašto je čovjek bio ”gadan” prije Isusova Utjelovljenja? Gerard odgovara: to je zato ”što je pun neprijatelja a to su osjetila”(2). Treba istaknuti da osjetila nisu po sebi ”neprijatelji duše”. Oni su ”neprijatelji duše” samo dok nisu ”pročišćeni” i ”osposobljeni” biti pozitivna sastavnica duhovnog kršćanskog života, snagom Isusova Utjelovljenja, što se, temeljno, događa sv. Krštenjem: ”Čovječja duša i tijelo, ističe sluga Božji, su sjeme pokvareno ali, ako ih bacimo u Isusov grob, bit će (sjeme) kalamljeno, (cijepljeno). Mjesto korova i trnja donosit će cvijeće. Bog hoće da odabrani budu Isusu slični i odlikovani”(3). U logici to znači: Isus je ”Cvijeće” najljepše a kršćanin treba postati cvijeće po njegovu uzoru!

U Gerardovoj pisanoj riječi ima brojnih zapisa koji ističu ljepotu koju je čovječja duša dobila Isusovim Utjelovljenjem: kako bi postala cvijeće u Cvijeću. Slijedećih par navoda iz njegovih rukopisa to na poseban način ističu: ”Mali Isus je čovječju narav, po Utjelovljenu, neizmjerno odlikovao”(4). ”Bog nas nije mogao većma odlikovati, nego kad je čovjekom postao a ljubav bolje pokazati nego kad je kao Bogo–Čovjek za nas umro”(5).

Aludirajući jamačno na poslanicu sv. Petra ”Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni...”(6), dodaje: ”Svi smo sretni kraljevi postali po Isusovoj želji jer je čovječanstvo odlikovao kad je čovjekom postao. Geslo nam križ jer ovo Isus želi da vazda nosimo”(7).

Utjelovljeni Sin Božji čini sve kako bi duša postala ”cvijeće”, lijepa po milosti Božjoj, živjela snagom njegova Utjelovljenja, ali pod uvjetom da prihvati ”kalamljenje”, to jest da se ucijepi u dušu ”cvijeće milosti”: ”Ljubazni prijatelj pošalje kola za svog prijatelja da mu ga donesu u goste. Isus nam šalje svoj križ, kao zrakoplov, da se u njega smjestimo i u nebo Njemu putujemo”(8).

Kako bismo ”ušli u zrakoplov”, to jest prihvatili križ što Isus šalje, i stigli k njemu ”u goste”, ”po križu”, potrebna je naša suradnja, koja se bitno očituje predanjem u volju Božju: ”Predajem se u svemu da sličan budem Spasitelju, kojega je jelo što je nebeskom Ocu milo”. To znači: ”Najprije vjerovati i Božje planove izvršavati, sto postotno sve sasvim žrtvovati”(9). Posebno, u vršenju volje Božje, treba se uhvatiti u koštac sa sjetilima, jamačno ”sa gadom” u njima: ”Iz srca sebičnost iskopati”(10). Jer: ”Svoja volja je opasni otrov, trn uz srce, kojeg pokreće i najmanji vjetrić, koji bode i žalosti lice”(11). Vjera će postići svoj učinak ako je rasplamsava ljubav: ”Želim da mi srce ne bude srce nego riječ ispisana zlatnim slovima: ”ljubav”(12). Kako bi pak ljubav bila izbor, iskustvo duha a ne neki sentimentalizam, mora biti ”upaljena drvom križa”(13).

U konačnici rezultat ”oslobađanja od gada”, u strastima, otvaraju se putovi pravoj slobodi, susretu s Bogom, po Isusu Kristu, dakle ”cvijeće u Cvijeću”: ”Kad je svladana neuredna sloboda, svako djelo je puno slasti i ploda”(14). ”Sloboda od neuredne slobode”je isto što poniznost koja otvara putove rastu u milosti, rastu u iskustvu, u ”biti cvijeće u Cvijeću”: ”Rasti, radi ponizno, ali ostaj malo cvijeće, na prsima Malog Isusa... Srce ponizno, vazda ponizno, da pred Isusom ne bude strašilo”(15).

Lako je shvatiti aktualnost poruke koju sadrže ove Gerardove misli, u današnjem svijetu, koji je pun ”gada strasti”, egoizma, unatoč tako divnom napretku u znanosti, u tehnici, programima oko slobode i ljudskog dostojanstva! Bez Krista, bez nastojanja biti ”cvijeće u Cvijeću”, čovjek čovjeku postaje vuk!

––––

1. Biser mišljenja, 004231

2. Theologia pastoralis, 003280

3. Ondje, 003034

4. Ondje, 003220

5. Ondje, 003221

6. Petrova, I, 2, 9

7. Ondje, 003223

8. Th. past., 003138

9. Biser mišljenja, 103

10. Ondje

11. Biser mišljenja, 004263

12. Th. past., 003140

13. Ondje, 002901

14. Biser mišljenja, 004264

15. Th. past., 002755, 002757.

POETSKI KUTAK – Uređuje: Lazar Novaković

ZDENKA FEĐVER

Rođena je 2. ožujka 1950. u Vukovaru. U Somboru živi od 1955. godine. Završila je ekonomsku i poslovnu školu.

Pjesme piše od ranog djetinjstva. Objavljene su u raznim časopisima i u zborniku novosadske PČESE. Pjesme su joj prevođene na mađarski, albanski, turski i bugarski jezik. Dosad je objavila zbirke: U dvadesetpetom času, Oduzeto vrijeme, Vrijeme oduzeto i Odraz. Osim poezije piše i prozu.

Živi i radi u Somboru.

BEZ TVOJE RUKE

      Tebi sam prvoj
      sve mogla reći.

      Odavno odrasla,
      još krilo tražim.

      Nešto lijepo kad se desi,
      tebi kažem,
      radost da bude veća.

      Vrijeme sve briše, kažu,
      a meni sve je teže.

      Cvijeće u tvojoj bašti
      bez tvoje ruke.

      Samo ga tebi nosim,
      ako to nešto znači.

      A tebe,
      u meni,
      sve više.

Zdenka Feđver