DOGAĐANJA U SUBOTIČKOJ BISKUPIJI

Srebrni jubilej u Žedniku

Naši sumještani, Perica i Ljubica Fabijan, 30. prosinca 2006. proslavili su 25 godina zajedničkog života.

Pod svetom misom, koju su suslavili preč. Željko Šipek i vlč. Ivica Ivanković Radak, skupa sa svojim sinovima Darkom i Draganom, svojim mamama, Janjom i Matilkom, te mnogobrojnom rodbinom i prijateljima, ovaj par je zahvalio dragom Bogu za dar ljubavi, zajedništva i životnu snagu u proteklom razdoblju.

Vrlo lijepa propovijed, koju je izrekao vlč. Ivica, bila je puna poruka i poticaja. Ono što je nesvakidašnje za ovakve prigode, bio je dar koji je propovjednik uručio jubilarcima na kraju sv. Mise: slika s blagoslovom Svetog oca pape Benedikta XVI. Ponosni i svjesni slavljenici nisu krili zadovoljstvo uz komentar: ”Radujemo se zbog originalnosti dara i svjesni smo da takav dar obvezuje na još sadržajniji stil našeg vjerskog života.”

Kao vjerska zajednica poželimo im da poruku koju su shvatili, uspješno i ostvare u narednim godinama svog bračnog života.

Kata M.

KRUNICA PO OBITELJIMA

Dugi niz godina u subotičkoj župi Marija Majka Crkve obavlja se drevna ali draga pobožnost, da se u siječnju po obiteljima sastaju više njih i u večernjim satima mole krunicu Sedam radosti Majke Božje, koja je u puku od milja nazvana ”Zlatnom krunicom”. Tako se i ove godine na više od deset mjesta molila ta Zlatna krunica. Uvijek se završava u Crkvi uoči blagdana Svijećnice, tako je bilo i ove godine. Ono što bismo istaknuli kao posebnost je misao koja je vodila molitelje ove godine, a to je obnova naše obitelji i razmišljanje o otajstvima sedam radosti Majke Božje. Župnik mons. dr. Andrija Kopilović je na završnoj misi upravo istaknuo tu potrebu radosti kako bismo se znali jedni drugima radovati i druge obradovati. Jako je važno radost podijeliti s drugima, jer je radost neminovni doprinos da se u času krize i križa lakše sve može podnijeti.

Nakana ovih molitava bila je da se obitelji obogaćuju radostima da bi izdržali časove kušnje i napasti. /Zv/

KONCERT ZBORA COLLEGIUM MUSICUM CATHOLICUM

U velikoj vijećnici subotičke Gradske kuće, vokalno–instrumentalni ansambl Collegium Musicum Catholicum održao je 5. veljače cjelovečernji koncert u kojem su se predstavili kompozicijama bečkih klasičara ali i domaćih autora. Tako su na programu bila djela L. van Bethovena (Molitva po dzvijezdama, Turski marš), J. Haydna (Serenada, Salve Regina in Es), W. A. Mozarta (Laudate Dominum, Andante con variazioni G–dur KV 501), A. Vidakovića (Magnificat, Rajska kruno, Zdravo Djevo, Zdravo Majko Djevice) te Zdravo Djevice iz Cithare octochorde 1701. i Kraljice nebeska – Glagolska antifona s otoka Krka. U instrumentalnom sastavu nastupili su Kristina Molnar Vincer (flauta), Ildiko Kurai (flauta), Viktor Molnar (violončelo), na klaviru su svirali Julija Kunjova i Kornelije Vizin a solo dionicu pjevala je Nataša Kostadinović (mezzosopran).

Zborom i orkestrom ravnao je Miroslav Stantić.

U programu su nastupile i recitatorice Hrvatske čitaonice Nevena Mlinko i Ivana Rudić.

Zbor djeluje pri Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović” koji je i pokrovitelj njihovih nastupa.

K. Čeliković

PROVINCIJAL MISIONARA KRVI KRISTOVE U VOJVODINI

U pohodu Molitvenim zajednicama Krvi Kristove u Vojvodini od 5. do 7. veljače 2007. godine boravio je provincijal Misionara Krvi Kristove o. JAROSLAV JABLONSKI. On je u ponedjeljak, 6. veljače posjetio subotičkog biskupa mons. dr. Ivana P?nzesa a zatim se u župi sv. Roka susreo s Molitvenim zajednicama Krvi Kristove iz Subotice i Male Bosne. U vjeronaučnoj dvorani o. Provincijal je na slikovit način govorio o značenju Krvi Kristove za spasenje svijeta i otkupljenje čovjeka te o značaju štovanja Krvi Kristove. Nakon toga su mu se predstavili članovi Molitvenih zajednica iz subotičkih župa sv. Roka, Isusovog Uskrsnuća te iz franjevačke crkve kao i članovi te zajednice iz Male Bosne. Neki od nazočnih svjedočili su kakve je promjene i obogaćenje u njihov život i život njihovih obitelji unijelo štovanje Krvi Kristove i zajedništvo u Molitvenoj zajednici Krvi Kristove. Slijedila je sv. misa koju je predvodio o. Josip u zajedništvu s o. Provincijalom te vlč. Antunom Kopilovićem i vlč. Berislavom Petrovićem, koji su u ime svojih biskupija odgovorni za Molitvene zajednice Krvi Kristove u Vojvodini.

Istoga dana o. Provincijal susreo se s Molitvenim zajednicama u Futogu i Novom Slankamenu a sutradan u Šidu.

A. A.

PRAVO ”VELIKO PRELO”

Ovogodišnje Veliko prelo može se nazvati jednim od najvećih po rekordnom broju sudionika jer se ove godine u Dvorani sportova okupilo 1200 ljudi! Ova tradicionalna zabava bačkih Hrvata i ove je godine održana u subotu pred Marin (Svijećnicu), što je također dio tradicije, a ove je godine to bilo 27. siječnja.

Nakon izvođenja prve preljske pisme ”Kolo igra, tamburica svira”, u ime organizatora, Hrvatskoga kulturnog centra ”Bunjevačko kolo”, goste su pozdravili Josip Horvat i Mirko Ostrogonac.

I ove je godine stručni žiri izabrao najbolje ”preljske pisme”. Prvonagrađena je pjesma ”Povratak na prelo” Bore Karadže iz Subotice, druga je ”Iđe niko, nosi ništa” Antuna Kovača iz Sombora, a treća ”Tišine zvon” Josipa Dumendžića Meštra iz Bođana. Autori su nagrađeni lijepim knjigama.

Publika je i ove godine izabrala ”najlipču prelju” među 17 kandidatkinja, a ove je godine najviše glasova dobila Verica Kujundžić iz Đurđina. Prva pratilja je Marija Prćić, a druga Karolina Stantić, obje iz Subotice.

Za dobro raspoloženje pobrinuli su folkloraši HKC ”Bunjevačko kolo” uz pratnju Glazbenog odjela Centra pod vodstvom prof. Mire Temunović, tamburaški ansambl ”Ravnica” i ”Najbolji hrvatski tamburaši”.

Da su zabavljači uspjeli animirati goste svjedoči podatak da je zabava trajala do kasnih (može i ranih) jutarnjih sati. A prelu je nazočio velik broj uglednih gostiju iz svijeta diplomacije, politike i kulture. /K. Č./

RADIO MARIJA SRBIJE I MAĐARSKE

U prostorijama župnog ureda Marija Majka Crkve u Subotici, 5. veljače održali su sastanak direktori Radio Marije Srbije i Mađarske. Dr. o. Tadej Vojnović, OFM, preč. dr. K roly Szederk?nyi te mons. dr. Andrija Kopilović razgovarali su o mogućnostima i poboljšanju regionalne suradnje, osobito glede razmjene emisija na mađarskom jeziku. Bili su prisutni i suradnici, kako laici, tako i svećenici, a susret je prošao u prijateljskoj atmosferi i s konkretnim rezultatima.

Podsjećamo da Radio Marija u Srbiji radi sa šest odašiljača: Novi Sad, Subotica, Sombor, Vrdnik, Pančevo i Niš, a planira se postavljanje još dva u Srbiji, kao i dva odašiljača koji će emitirati program na mađarskom jeziku 24 sata dnevno.

Koristimo i ovu priliku pozvati slušatelje na suradnju i pomoć, kako molitvenu, tako i u volonterskom radu i materijalnoj pomoći. /Č. K./

PRVO ŽUPNO PRELO U SOMBORU

Vjernici župa sv. Križa iz Sombora i sv. Nikole Tavelića sa Bezdanskog puta su u nedjelju 11. veljače sa svojim župnikom Marinkom Stantićem u maloj dvorani Hrvatskog doma organizirali Prvo župno prelo. Na prelu se okupio velik broj župljana koji su se sami pobrinuli oko ”ića i pića”. Prisutne je pozdravio župnik Marinko, koji je na početku prisutnima govorio o povijesti prela i preljske pisme, te je sve pozvao da sudjeluju i na Bunjevačko–šokačkom prelu koje će se održati 17. veljače u Hrvatskom domu. Za dobro raspoloženje se pobrinuo orguljaš župe sv. Križa Ivica Šomođvarac, koji je pjevao i na klavijaturama svirao lijepe zabavne i narodne melodije. Birala se i ”najlipča prelja”, a za razliku od ostalih prela ovdje su u natjecateljskom dijelu mogle sudjelovati prelje svih dobi.

Za ”najlipču prelju” izabrana je učenica 1. razreda OŠ ”Ivo Lola Ribar” u Somboru Valentina Radoš, ujedno i najmlađa na ovom prelu. /M. S./

LJEPOTA RIJEČI ZA RADOST U SRCU

Vjeronaučna dvorana župnoga doma u Sonti u nedjelju, 11. veljače, bila je oaza lijepe riječi, lijepe slike, a iznad svega, oaza susreta prijatelja koji su se vidjeli prvi, ali ne i posljednji put, prijatelja koje je povezala ljubav usmjerena ka knjizi, ljubav usmjerena k tradiciji i iznad svega, ljubav usmjerena k Čovjeku. Gosti iz Subotice – žena koja će pustiti suzu, najčešće radosnicu, izravno iz dubine duše, agilna voditeljica Hrvatske čitaonice Katarina Čeliković, stari prijatelj Sonćana, predsjednik HAD–a Dujo Runje, žena koja je putem pjesmica naše djece nerijetko prisutna u našim domovima i srcima, pjesnikinja i slikarica Nedjeljka Šarčević, ”tehnička podrška” sviju akcija i projekata Hrvatske čitaonice mr. Ervin Čeliković, nagrađivani maestro celuloidne vrpce, filmski redatelj Rajko Ljubič i skupa s njima, čovjek mali rastom, ali čovjek s dušom velikom poput panonske ravnice o kojoj tako osjećajno pjeva, div među pjesnicima Šokadije Bačke, Bođanac Josip Dumendžić Meštar, te su večeri u Sonti bili domaćini, a Sonćani njihovi gosti, ili možda obrnuto, najmanje je bitno. Najljepše je to, što je od prvoga momenta druženja zavladalo prisno, gotovo obiteljsko ozračje. Goste je pozdravio, kako je i red, predsjednik domaćina, Kulturno prosvjetne zajednice Hrvata ”Šokadija” prof. Zvonko Tadijan, ne sa papira, nego izravno iz duše, one duše – stare, šokačke, duše u kojoj su te večeri bile sve emocije pradjedova. I zdravicom i dobrodošlicom u stihovima iz dubine duše goste je pozdravila Ruža Silađev. S druge strane, riječi i stihovi gostiju padale su na duše prisutnih poput ljetne kiše na žednu zemlju. Kako Čelikovićeva reče, šećer na kraju – projekcija filma ”Jeka mog ditinjstva” uz komentar redatelja Rajka Ljubiča. Sve riječi ovoga svijeta ne mogu opisati poglede prisutnih nakon paljenja svjetla po svršenoj projekciji. Žal za salašima, žal za prošlošću, žal za tradicijom? Ove večeri rečeno je sve, rečeno je koliko riječima, toliko i dušama. Gosti i d omaćini su se savršeno razumjeli, a na koncu, Katarina Čeliković je uručila Zvonku Tadijanu dar HMI iz Zagreba i Hrvatske čitaonice iz Subotice – knjige, za koje je izrazila očekivanje da će biti temelj buduće ”Šokadijine” knjižnice. Večer je završena malim domjenkom i svirkom tamburaškoga orkestra ”Tandora” iz Sonte.

Ivan Andrašić

Ljubav sve pobjeđuje

”Sve se može uz Božju pomoć”, ponovila je nekoliko puta osamdesetšestogodišnja Ruža Dizdar (rođ. Jurkić) kada ju je pred Božić pohodio velečasni Jen? Varga. Baka Ruža od 1967. godine živi u Vrbasu, gdje se s obitelji doselila iz jednog malog mjesta kod Banja Luke. Život je nije štedio. Uvijek je bilo poteškoća, ali ona je sve hrabro prebrodila, kako kaže ”uz Kristovu ljubav”.

Sa suprugom Stipanom, koji je preminuo prije nekoliko godina, proslavila je zlatni pir. Iako su bili siromašni, sa svojih jedanaestoro djece – sinovima: Markom, Lukom, Nikolom, Ivom, Josipom i Vladom; kćerkama: Katom, Mandom, Ankom, Marom i Verom – živjeli su i još žive u slozi i ljubavi. Baka Ruža kaže da ju je Bog uvijek pomagao u najtežim trenucima, a ona se molila i molila. Nedjeljnu svetu misu rijetko je propustila, a i djecu je odgajala u skladu s deset Božjih zapovijedi. Djeca kažu da je bila stroga majka, ali su joj sada zahvalni za to, jer im je pomogla da svi završe školu, da se zaposle i stanu na svoje noge. Ni teške bolesti nisu je zaobišle. Za vrijeme rata je dobila tifus, ali se hrabro borila s bolešću.

Baka Ruža sada živi s jednom kćerkom i sinom, a svi ostali imaju svoje obitelji i kad god mogu dolaze joj u posjet. Sin Nikola je u dalekoj Australiji, Manda, Vladimir i Anka žive u Rijeci, najstarija kći Kata u Beču, a svi ostali u Vrbasu. Kćer Vera kaže da je njihova majka bila toliko vrijedna da je mogla othraniti dvadesetčetvero djece, a ne jedanaest. Radost baka Ruže su njezini unuci: Đuro, Ljulja, Karolina, Dragan, Milena, Goran, Matija i Tereza, kao i praunuci: Stefan, Predrag, Marko, Ivana, Marina i Sara.

Baka Ruža zrači ljubavlju, čime ju je Bog obdario. Tu ljubav ne zadržava ljubomorno za sebe već je dijeli svima oko sebe. Danas, kad više ne može otići na svetu misu, prati je preko malog ekrana, a Isus dolazi k njoj po velečasnom Jen? Vargi, koji joj donosi svete sakramente.

Marija Vujković

Osvijetljena crkva sv. Marka u Žedniku

Niste li primijetili kada, u večernjim satima, od Subotice dolazite u Stari Žednik, kao da dolazite negdje gdje put prestaje pred crkvom? Tako se doima ulazak u Žednik već par kilometara prije ulaska u selo, prizor koji pruža lijepo osvijetljena žednička crkva. U godini kada je naša crkva slavila 95. obljetnicu, dobila je lijepo, elegantno osvjetljenje.

Naravno, kada se tako nešto lijepo ostvari, sredina je zadovoljna te počinju nagađanja tko li je zaslužan za to? Nije rijetka pojava da mnogi sebeljupci svuda i na svakom mjestu naglašavaju svoju veliku zaslugu.

No, treba reći istinu: zaslužni su svi stanovnici mjesne zajednice Stari Žednik. Pitate se kako? Pa jednostavno. Svi mi smo bili i jesmo, dugi niz godina, poreski obveznici. Pogledajte obračunsku listu svoje plaće, ako je hvala Bogu imate, pa ćete vidjeti koliko je porez koji ide državi. Zato su za osvjetljenje zaslužni svi od najmanjeg do najvećeg posjeda, kao i djelatnici od radnice do doktora.

Ipak, nameće se pitanje: ako je crkva osvijetljena tek sada, nešto tu ne štima. Desetljećima Starožedničani putem poreza pune kasu državnog proračuna, a crkva je 95 godina bila u mraku i to je točno. Nešto što se želi mora se osmisliti i žarko željeti, te prepustiti sve to Božjoj providnosti.

Upravo tako je učinio naš župnik, preč. Željko Šipek. Uvrstio je osvjetljenje crkve u svoju petogodišnju aktivnost u Žedniku i, evo, plan je ostvario!

Ideja, želja, molitva Božje djelovanje preko nekih ljudi i eto prizora koji vas fascinira kada dolazite u Stari Žednik.

Kata M.

IMA JEDNA RIJEKA MALA

/Najbolja preljska pisma

Velikoga prela 2007./

      Ima jedna rijeka mala
      malo niže od Mostara
      kratko živi, ima kletvu
      brzo ode u Neretvu.

      Kad s Veleža vjetar dune
      sa Neretve i sa Bune
      stani vjetre pa nam reci
      odatle su naši preci.

      Nek nas silne želje minu
      da pričamo svome sinu
      da je iz tog kraja prelo
      pristiglo u naše selo.

      Bunjevci se diče njime
      skupljaju se svake zime
      biraju se lijepe prelje
      sve uz pjesmu i veselje.

      Spominju se i salaši
      neizbježni tamburaši
      u prekrasnoj svili snaše
      vina rujnog pune čaše.

      Nemoj da te život kune
      otiđi na izvor Bune
      pomoli se, umij lice
      čut ćeš žice tamburice.

      Ima jedna rijeka mala
      malo niže od Mostara
      bistra vodo svima reci
      odatle su naši preci.

Boro Karadža