RIJEČ UREDNIKA – Piše: Andrija Anišić

ČISTOĆA POGLEDA, MISLI I ŽELJA

Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove... (usp. Izl 20,17).

Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu (Mt 5,28).

Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.

Devetom Božjom zapovijedi Bog želi pomoći čovjeku da usavršuju svoje ljudsko dostojanstvo čistoćom svoga pogleda, misli i želja. Ova zapovijedi na taj način i zaštićuje dostojanstvo druge osobe, jer da ne dopušta da ona bude predmet čovjekovih požudnih i prljavih misli. Ovom zapovijedi Bog želi također istaknuti da je cjelokupno čovjekovo ponašanje važno na njegovom putu do istinske sreće. Jednostavno rečeno, čovjekove misli, želje, govor, geste i djela moraju biti dobri. Svaki čovjekov postupak mora biti svet, pa i onaj koji je skriven očima javnosti.

Ova zapovijed, kako je to u podnaslovu naznačeno, ima svoj starozavjetni izričaj, zatim novozavjetno proširenje te katekizamsko ograničenje. Sva tri aspekta ću pokušati prikazati i pojasniti. O njoj Katekizam Katoličke Crkve govori opširno (vidi br. 2514 – 2533).

Požuda

Sveti Ivan razlikuje tri vrste pohota ili požuda: požuda tijela, požuda očiju i oholost života (1 Iv 2,16). Riječ ”požuda” može značiti svaki oblik žestoke čovjekove želje. Kršćansko bogoslovlje dalo joj je posebno značenje pokreta sjetilnosti koji se protivi ljudskom razumu. Apostol sveti Pavao poistovjećuje to s pobunom koju ”tijelo” vodi protiv ”duha” (Usp. Gal 5,16.17.24; Ef 2,3). Ona je posljedica neposluha prvoga grijeha (Pos6 3,1). Ona unosi nered u moralne čovjekove sposobnosti i, premda u samoj sebi nije grijeh, čovjeka čini sklonim grijehu.

Srce je središte moralne ličnosti: ”Iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke” (Mt 15,19). Borba protiv tjelesne požude prolazi kroz čišćenje srca i vježbanje umjerenosti.

Blago čistima srcem

Šesto blaženstvo naviješta: ”Blago čistima srcem: oni će Boga gledati” (Mt 5,8). ”Čisti srcem” su oni koji su svoj um i volju uskladili sa zahtjevima Božje svetosti, poglavito na tri područja: u ljubavi, čistoći ili spolnoj ispravnosti i u ljubavi prema istini i pravovjerju. ”Čistima srcem” obećano je da će gledati Boga licem u lice i da će mu biti slični. (Usp. 1 Kor 13,12; 1 Iv 3,2). Čistoća srca je preduvjet za gledanje. Već odsada daje nam da vidimo kako Bog vidi, da drugoga primamo kao ”bližnjega”; omogućuje nam da u ljudskom tijelu, svojem i bližnjega, vidimo hram Duha Svetoga, očitovanje božanske ljepote.

Krštenje daje onome koji ga prima milost očišćenja od svih grijeha. Ali krštenik mora nastaviti borbu protiv požude tijela i neurednih pohota. Po milosti Božjoj postiže čistoću srca: krepošću i darom čistoće; čistom nakanom; čistim pogledom, vanjskim i nutarnjim; stegom osjećaja i mašte; odbijanjem svake naslade u nečistim mislima koje idu za tim da odvrate od puta Božjih zapovijedi te molitvom: ”Nitko, kako je pisano, ne može biti uzdržljiv ako mu ti to ne dadneš. Dakako da bi mi bio dao, da sam skrušenim srcem kucao na uha tvoja i da sam čvrstom vjerom na Te prenio svoju brigu” (Augustin).

Preljub u srcu

Vjeronaučna formula ograničila je ovu zapovijed samo na ženu bližnjega svoga. Isus je govorio o tome: ”Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu” (Mt 5,28). Međutim, ova zapovijed je – kako je to vidljivo – puno šira i traži čistoću pogleda i želje u odnosu na svaku osobu.

Stidljivost – čednost – diskretnost

Čistoća zahtijeva stidljivost. Ona je sastavni dio umjerenosti. Stidljivost čuva intimnost osobe. Ona odbija otkrivati ono što mora ostati skriveno. Upravljena je k čistoći, i izraz je njezine finoće. Ravna pogledima i gestama u skladu s dostojanstvom osoba i njihova združivanja.

Stidljivost štiti otajstvo osoba i njihove ljubavi. Svjetuje strpljivost i umjerenost u ljubavnom odnosu; i traži da se poštuju uvjeti dara i konačnog međusobnog predanja muža i žene. Stidljivost je čednost. Ona nadahnjuje izbor odjeće. Ona čuva šutnju ili suzdržanost ondje gdje se javlja rizik nezdrave znatiželje. Tu stidljivost biva diskretnost.

Stidljivost tijela

Postoji stidljivost ne samo osjećaja nego i tijela. Tako, na primjer, ustaje protiv ”radovidnih” istraživanja ljudskog tijela za određene reklame ili protiv nastojanja nekih medija da idu predaleko u prikazivanju intimnih odnosa. Stidljivost nadahnjuje način življenja koji omogućuje oduprijeti se navaljivanju mode i pritiscima vladajućih ideologija.

Oblici što ih stidljivost poprima različiti su u raznim kulturama. Ipak, posvuda se ona očituje kao predosjećaj duhovnog dostojanstva vlastita čovjeku. Ona se rađa buđenjem savjesti osobe. Učiti djecu i mlade stidljivosti znači buditi u njima poštivanje ljudske osobe.

Čišćenje društvene sredine

Kršćanska čistoća zahtijeva čišćenje društvene sredine. Od sredstava društvenog priopćivanja ona zahtijeva izvješćivanje koje pazi na poštivanje i umjerenost. Čistoća srca oslobađa od raširenog erotizma i odvraća od predstava koje potiču bolećivu znatiželju i opsjenu.

Ono što se naziva ćudoredna popustljivost počiva na krivu poimanju ljudske slobode; da bi se izgradila, ljudska sloboda treba da se prethodno dade odgojiti moralnim zakonom. Treba tražiti od odgovornih za odgoj da mladima omoguće pouku koja će poštovati istinu, vrline srca i čovjekovo moralno i duhovno dostojanstvo. U R. Hrvatskoj je trenutno vrlo aktualna pa i žestoka rasprava oko načina spolnog odgoja u školi. Možete nešto o tome pročitati na Obiteljskoj stranici ovoga broja ”Zvonika”.

”Kristova blagovijest stalno obnavlja život i kulturu palog čovjeka; ona suzbija i uklanja zablude i zla koja proizlaze iz trajno prijeteće zavodljivosti grijeha. Neprestano pročišćava i uzdiže ćudorednost naroda. Vrhunaravnim darovima iznutra oplođuje, učvršćuje, usavršava i u Kristu obnavlja duhovne vrline i talente svakoga naroda i vremena.” /II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 58/.

Korizmeno vrijeme koje je pred nama prigoda je da se vježbamo i u ovoj značajnoj kreposti. Često volim isticati da moramo hodati ovim svijetom otvorenim očima i ušima da ne propustimo vidjeti i čuti sve ono što je lijepo i dobro. Isto tako moramo hodati ovim svijetom otvorenim srcem da ne propustimo diviti se svim veličnastvenim Božjim djelima i stvorenjima a napose diviti se ljepoti čovjekovog djela i uzvišenosti njegova uma. Moramo vršiti ovu devetu Božju zapovijed da nikada svojim požudnim pogledom ili grješnim maštanjem i željama ne uprljamo ono što je Bog tako divno i čudesno stvorio.

Blagoslovljena vam bila Korizma 2007. u čistoći srca, misli i želja!