CRKVA – MAJKA I UČITELJICA – Piše: mr. Mirko Štefković

BIBLIJA I KRISTOLOGIJA

– prikaz dokumenta –

Ne tako davno, čitava dva dana, mnogi svjetski mediji brujali su o dokumentarnom filmu Jamesa Camerona i Simche Jacobovicija ”The lost tomb of Jesus”, koji je do temelja trebao uzdrmati kršćanstvo. Teze filma pozivaju se na arheološko otkriće od prije 27 godina kada je u Jeruzalemu otkrivena grobnica s početka naše ere, za koju autori smatraju da pripada Isusovoj obitelji. Ovaj film o ”Izgubljenom Isusovom grobu” proizvoljno tumači spomenute arheološke nalaze na osnovu kojih želi opovrgnuti Isusovo uskrsnuće, pozivajući se na svoju znanstvenu utemeljenost. Međutim, odjek ovog filmskog dostignuća doživio je sudbinu tolikih opovrgavanja Kristova uskrsnuća iz bliže i dalje povijesti, da je već pao u zaborav.

Potaknut ovim svojevrsnim napadom na božanstvo Isusa Krista, odlučio sam, među dokumentima Svete Stolice, potražiti nešto iz područja nauka o Isusu Kristu i njegovoj utemeljenosti u Svetome pismu i Crkvenoj predaji. Izabrani dokument je plod rada Papinske biblijske komisije izdat 1984. godine.

Ovaj dokument konstatira sve veću prisutnost agnosticizma i nevjere u današnjem svijetu, ali ih ne povezuje nužno s nezainteresiranošću za osobu Isusa Krista. Ispravnost ove konstatacije potvrđuje spomenuti film i još uvijek aktualni kontraverzni Dan Brownov roman ”Da Vinčijev kod”. No, izgleda da se pitanje o Isusu pogrešno postavlja, te se u ovom dokumentu želi uputiti na važnost kristološkog istraživanja, ali i na rizike koje ono donosi. U ovom kratkom prikazu osvrnut ćemo se na drugi dio dokumenta, koji u glavnim crtama izlaže svjedočanstva Svetog pisma o iščekivanju spasitelja i Mesije. U tom dijelu evanđelje se smješta u kontekst koji mu prethodi, kako bi se potom pokazalo na koji način treba shvatiti ispunjenje tog iščekivanja i tih obećanja u Isusu Kristu.

Čitavo Sveto pismo svjedoči o Kristu. U Novom zavjetu to svjedočanstvo je izričito, a na ono starozavjetno, koje je često slikovito i posredno, poziva se i sam Isus. U Starom zavjetu Bog se očituje kao onaj koji osobno traži čovjeka, tj. izabrani narod, a ta njegova blizina i skrb, koji se na najuzvišeniji način očituju u sklopljenom savezu, tvore samu bit vjere Izraela. U svom obraćanju narodu Bog se služi različitim putovima posredovanja: kralj, svećenici, proroci, mudraci. Svi ti oblici posredovanja nisu bili u stanju stvoriti čvrsto zajedništvo čovjeka s Bogom, zato je On u svijesti svoga naroda probudio nadu u nove posrednike: Kralj Mesija, Sluga Gospodnji, Sin čovječji. Dok je konačno ostvarenje te nade bilo smatrano sigurnim, načini njenog ostvarenja i uspostavljanje Božjeg kraljevstva ostajali su neodređeni.

Ispunjenje obećanja spasenja, po svjedočanstvima evanđelja, dogodilo se u osobi Isusa Krista. U njegovoj osobi to je kraljevstvo sada prisutno i na djelu (usp. Lk 17,21), jer on je ustvari došao ispuniti zakon i proroke, a ne dokinuti ih (usp. Mt 5,17). Djelovanje Duha nije se ograničilo da zajamči samo vjerno prenošenje, nego je ono s vremenom učinilo da se predaja o Isusovim djelima izrekne na sve bogatiji način. Ta predaja nam svjedoči kako se iz Isusova bliskog odnosa prema Bogu u njemu ostvaruju naslovi, koje su Pisma pripisivala različitim posrednicima spasenja. Tako su svi naslovi, uloge i posredovanja spasenja koji se nalaze u Starom zavjetu preuzeti i objedinjeni u Isusovoj osobi. Međutim, bilo je potrebno da ih oni koji su povjerovali u njega interpretiraju na potpuno novi način. Isusovo uskrsnuće svjetlo je u kojem sve u njegovom životu i djelovanju dobiva svoje potpuno značenje. U tom uskrslom svjetlu postupno su skupljene i zapisane Evanđeoske predaje, koje nisu tek jednostavne zbirke svega onoga što je Isus činio i naučavao, nego u sebi donose i teološke interpretacije. Sva ta svjedočanstva treba prihvatiti u njihovoj cjelovitosti kako bi poznavanje Krista, ukorijenjeno u vjeri, moglo rasti među kršćanima vjernicima. I na taj način Krist ostaje sa svojima do konca svijeta (usp. Mt 28,20), a zadaća je Crkve da, pod vodstvom Duha Svetoga i radosnoj nadi iščekivanja njegovog slavnog dolaska, istražuje misterij Krista i razlaže ga ljudima. Crkva zato razlučuje i ispituje znakove vremena, kako bi u njima prepoznala Kristovu prisutnost i djelovanje, te po njima formirala svoje svjedočko djelovanje i naviještanje Evanđelja.

Zato je za ispravno razumijevanje i poznavanje osobe Isusa Krista neophodno zajedništvo vjere s cijelom tradicijom Crkve, u čemu osobitu pažnju zavređuje utemeljiteljska predaja apostolskog i postapostolskog vremena, kada se definitivno oformio i biblijski kanon. Jedinstvo Svetoga pisma i Crkvene predaje privilegirani su prostor u kojem je moguće istinski upoznati osobu Isusa Krista, protiv koje ne idu niti tolika povijesno–arheološka istraživanja, koja zbilja traže istinu, a ne senzacije publiciteta i dobre zarade.

Hrvatske katoličke internet stranice (60.)

Forumi

Internetski forumi postali su veoma popularni oblik virtualne komunikacije, od kada su se pojavili prije desetak godina. Kako su u biti tematski vezani za određene internet stranice, među njima je i više hrvatskih katoličkih foruma, koji se nalaze na različitim portalima. Među najpoznatijim hrvatskim katoličkim internet forumima su:

Forum ureda za mlade Hrvatske biskupske konferencije (HBK):

http://forummladi.hbk.hr/

Forum na portalu Katolici na internetu (KNI):

http://www.katolici.org/forumi.php

Forum Studentskog katoličkog centra (SKAC):

http://www.skac.hr/phpBB/

Forum internet stranice o kršćanskoj duhovnosti Tebe tražim:

http://www.tebe–trazim.com/forum

Forum na stranici Hrvatske salezijanske provincije:

http://www.donbosco.hr/forum/

Na svima njima posjetitelji, a najčešće su to mladi, mogu raspravljati najraznovrsnija vjerska pitanja, postavljati vjernička pitanja kompetentnim osobama itd. Na većini njih postoji i mogućnost chat–a, a ponegdje su na raspolaganju i blogovi. Osim ovih katoličkih foruma, postoje i drugi forumi na kojima se raspravlja i o vjerskim temama, pa tako i katoličkim, ali nerijetko znaju biti ispod razine osnovne komunikacije, elementarnoga poznavanja teme i sl.

s. b.