DJECA – Uređuje: Katarina Čeliković
KAKAV JE TVOJ KRIŽ?
Lančić oko vrata a na njemu križić. Vjerujem da ga svatko od vas
ima. Rijetko tko nije na krštenju od krsnog kuma ili kume dobio
zlatni lančić s križićem. Ima ih raznih veličina i boja, neki
ih nose izvana, da se vide, a muškarci ih najčešće stavljaju
ispod košulja ili majica.
Je li to nošenje križa tek moda, običaj ili kršćanska odluka da
će križ biti uvijek s nama? Često se ljudi žale da im je težak
životni križ i da ga teško nose. Ponekad nam se čini da je baš
križ onoga pokraj nas lakši i ljepši i pitamo se zašto mi imamo
takav kakav nam ne odgovara. Ova priča o križu, vama Zvončići i
Zvončice, vjerojatno zvuči čudno. No, sigurno ste čuli kako
ljudi kažu da im je već dosta križeva u životu.
U korizmi idemo na pobožnost Križnoga puta. Slušamo kako su
osudili Isusa i dali mu nositi križ. Tri je puta pao pod
križem! Često sam se pitala što bi bilo s nama da je on odustao
– ipak, križ je bio težak, teške su bile muke koje je trpio a
on čovjek! Mogu li ja ljubiti poput Isusa? Mogu li ja nositi
križ bez mrmljanja? Koliko puta se bunimo protiv svojih
roditelja, braće, obveza...
A onda se dogodi neka tuga, bolest, i vidimo da je nama bliskim
ljudima teško te pomislimo kako nama i nije baš tako jako
teško. Ne bismo voljeli biti u njihovoj koži. Zapravo je nama
baš ovako dobro, naš križ je sasvim normalan i navikli smo na
njega, ne daj, Bože, drugačijeg! S našim križem, dragi
čitatelji, najlakše ćemo doći do Uskrsa ako ga poljubimo i uz
pomoć molitve ustrajno nosimo.
Vaša
Zvončica
Cvitnica: ”Cica–Maca”
Rascvate se vrba za Cvitnicu. ”Cica–Maca”. Po dunovcki poloja,
oko kojikaki bara i barica. Oko kanala. Rasla je samo jednu
godinu. I već se podiči lipotom. Taku žene najviše volju ponet
na misu. Na Cvitnu nedilju. Već unaprid desetak dana, muški
budu uputiti na mista di ima”Cica–Mace”. Da nasiku naramak, da
se ne bi omalili. Jel da ne bi trefijo snig zavijat, jel kaka
jaka kiša stala padat. Pa se onda do njoje nemože dojt.
Donese se doma. A žene doma narižu šarene vune, svakake fele.
Malecke komatiće. Te komatićke vune svežu izmeđ cvitova na
vrbinomu prutiću. Tako ”Cica–Maca” bude pošarana skoro ko
kriškringli na Božić. Svi pošarani prutići se svežu zajedno u
puket. Svako žencko čeljade, a oće i muški, latu puketić pa na
misu. ”Cica–Maca” se dično i posvečano nosi. Na mise je župnik
blagosiva. Ako kojim slučajom na vrbe ne bude ”Cica–Mace”, onda
se nasiku samo grančice vrbe i to se nosi na blagosov. Zameriše
crkva na vrbe i na proliće. Pa se spomenemo na slavni Isusov
ulazak u Jeruzalem.
”Cica–Macu”, već otkad znamo za se, poslipodne nosimo na groblje.
Na svaki grob se zabode po jedan prutić. Isto tako ponese se na
njivu i u vinograd. Zatakne se u zemlju. Da bude blagosovena.
Da se cila zemlja i živi i mrtvi spomenu da uzdizan do nebesa
danas, sutra već možeš bit popljuvan. Ko što je bijo Isus.
Ruža Silađev
CVJETIĆI SVETOG FRANJE
FRANJO I TAU
Za sv. Franju je križ bio znak Isusove ljubavi i otkupljenja
osjećao je snagu njegove ljubavi na vlastitom tijelu. Zbog toga
je volio moliti se pred križem. Mnogo je puta jednostavno uzeo
dvije grane i napravio križ od njih i pred tim znamenjem je
sklopio ruke u molitvu. Od različitih oblika križa sv. Franjo
je najviše volio znak TAU.
Franjo je na taj simbol naišao prvi put kada se brinuo za gubavce
zajedno s redovnicima sv. Antuna, opata. Ovi su Kristov križ u
liku grčkoga Tau upotrebljavali kao zaštitu protiv gube i
drugih kožnih bolesti; Franjo je taj simbol usvojio, i tako je
Tau postao njegov znak i njegov potpis. Za njega je
predstavljao stalnu vjernost Kristovoj muci, obvezu da
poslužuje posljednje, gubave i odbačenike svoga vremena.
Franjo je ovaj znak prihvatio tako jako da se i sam preobličio u
Onoga kojega je preko tog znaka meditirao, dok ga je s
ljubavlju ispisivao i crtao, primajući na sebe posebne znakove
Kristove ljubavi – stigme. Tau je dakle za Franju znak osobite
pobožnosti, ali i zadatak i obveza u nasljedovanju Krista.
Sveti Franjo nas uči da nas Tau mora podsjećati na jednu veliku
istinu vjere, a to je da: naš život, otkupljen snagom raspetoga
Krista, mora svakoga dana sve više postajati novi život, život
koji se daruje iz ljubavi.
TAU U SVETOM PISMU
O ovome znaku Tau nam govori knjiga proroka Ezekijela: I pozva
čovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor,
te mu reče: ”Prođi gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi
čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnusoba što se u njemu
čine!” (9,3b–4). Druga važna mjesta u Svetom Pismu koja
spominju znak Tau su knjiga Otkrivenja i Poslanica Efežanima.
Tau je znak otkupljenja. To je izvanjski znak novosti kršćanskog
života koja je u nas utisnuta iznutra po sakramentu krštenja, a
još dublje je označen pečatom Duha Svetoga (Ef 1,13).
Priredio: S. Bašić
MOLBA
Ove tamne noći neki tihi nemir tišti dušu moju,
Kao da zvijezde, a i cijeli svemir u grudima čuva neku tajnu
svoju.
Osjećam, Isuse ljubljeni, da to tvoje srce nas grešnike moli
Da naučimo kako se nada, prašta i voli.
Povedi me putem svojim presvetim
Do moje maslinske gore
Da milost i moć molitve i ja osjetim
A usne moje samo istinu i slavu tebi zbore.
O, daj da okupam dušu svoju
Znojem s lica tvoga što prolio si za me
Da njome previjem svaku ranu tvoju
I zauvijek, baš kao Ti svjetlom njenim izađem iz tame.
Danijela Lukinović, Zemun
| 
