II. VATIKANSKI KONCIL – Piše: mr. Mato Miloš, OCD

BLAŽENA MARIJA DJEVICA BOGORODICA U OTAJSTVU KRISTA I CRKVE (LG VIII.)

Marija i obnova Crkve (1)

Na svetkovinu Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 1965. u bazilici sv. Petra u Rimu, svečanom misom kojoj je predsjedao papa Pavao VI., završen je II. vatikanski ekumenski koncil. O 40. godišnjici II. vatikanskog koncila mnogo se govorilo na crkvenim skupovima i pisalo u našim tiskovinama. Naš katolički časopis ZVONIK pisao je i pratio svu pokoncilsku obnovu Crkve. Želja je naše Subotičke biskupije, koja je dio sveopće katoličke Crkve, i našega Zvonika, da svjesnim proučavanjem i vjerničkom poučljivošću upoznajemo slovo i duh, izričite nauke i ključna usmjerenja II. vatikanskog koncila, i posvješćujemo zadaće koje Crkva, a u Crkvi i mi imamo prema suvremenom svijetu. Prošlih smo godina u Zvoniku obrađivali dogmatsku konstituciju o Crkvi ”Lumen Gentium” (”Svjetlo Naroda”), koju završavamo njezinim VIII. poglavljem što nosi naslov ”Blažena Marija Djevica Bogorodica u Otajstvu Krista i Crkve”. Naš hrvatski narod je diljem svijeta poznat po svome čašćenju presvete Bogorodice Marije, Isusove Majke, koju nazivamo ”Kraljicom Hrvata”. Marijin će se pobožnik osjetiti nadahnutim i oduševljenim da stekne koncilski mentalitet, da postane koncilski čovjek–vjernik.

Ponajprije se želimo izjasniti o trajnom značenju II. vatikanskog, ekumenskog koncila. Kao što Koncil nije sav sadržan u samim svojim dokumentima, tako se ni ne završuje njihovim provedbama koje su u godinama nakon Koncila poduzete. Potrebno nam je svima, svim marom promicati izvršavanje dekreta i smjerodavnih normi tog sveopćeg Sabora. U tome ćemo ponajprije nastojati oko snažnijeg koncilskog mentaliteta. Potrebno je prije svega da se duhovi usklade s Koncilom, da se razviju one vrednote što se u njemu još skrivaju. Potrebno je da se ono plodovito sjemenje što su ga Oci ekumenskog koncila, hraneći se Božjom riječi, u dobru zemlju posijali, dovede do pune vjerničke zrelosti. Koncil je otvorio novu eru produbljenja poznavanja čovjeka, njegovih radosti i nada, njegovih žalosti i tjeskoba, kako tvrde prve riječi pastoralne konstitutcije ”Gaudium et spes”, (”Radost i nada”). Crkva je svjesna svog velikog dostojanstva i veličanstvenog poziva u Kristu, stoga želi i hoće ići u susret čovjeku. ”Koncil je aktualan i naša je dužnost ne samo komemorirati ga, nego ga proučavati i provoditi” (kardinal Bozanić, Glas koncila 18. prosinca 2005.). Svi mi, od hijerarhije do svakog najmanjeg člana Božjega naroda, imamo zadaću ”probuditi žar koncilskih godina i generacija”, kako reče dr. Tenšek u istom broju Glasa Koncila.

Koncilski papa Pavao VI. nakon proglašenja dogmatske konstitucije ”Lumen Gentium” (”Svjetlo naroda”) 21. studenoga 1964. godine, u svečanoj propovijedi mise, u bazilici sv. Petra, ovako progovara o Mariji Majci Crkve: ”Ne možemo a da se iskrene i zahvalne duše, kako to dolikuje sinovima, ne obratimo i blaženoj Djevici Mariji. U njoj rado gledamo zaštitnicu ovog Koncila, svjedokinju svojih poslova i ljubaznu savjetnicu.” Papa Pavao VI. zatim izlaže svoju misao o značenju VIII. poglavlja o Mariji u otajstvu Krista i Crkve u konstituciji (LG): ”Crkva se naime ne iscrpljuje samo u hijerarhijskom poretku, svetoj liturgiji, sakramentima, ustrojstvu svojih institucija. Njezina najdublja snaga i oznaka te osobito vrelo njezine djelotvornosti kojom ljude posvećuje nalazi se u njezinoj otajstvenoj povezanosti s Kristom. A tu povezanost ne možemo odmisliti od One koja je Majka Utjelovljene Riječi i koju je Krist sebi najtješnje pridružio za ostvarenje našega spasenja. Stoga je spoznaja istinske katoličke nauke o blaženoj Djevici Mariji uvijek djelotvorna pomoć da se pravo shvati i živi, misterij Krista i Crkve.” Isti papa proglašava Mariju Majkom Crkve, sa željom da se tim naslovom izričito naglasi ”majčinska uloga koju Djevica Marija vrši u kršćanskom narodu (...) Ona koja nam je jednoć darovala Isusa, vrelo nebeske milosti, ne može a da svojom majčinskom pomoću ne bude uz Crkvu, osobito sada kada Crkva, Zaručnica Kristova, probuđenim i založenijim nastojanjem želi ispunjati svoju spasiteljsku zadaću”. Marija svoje majčinstvo komunicira samoj Crkvi, Crkvi koja je majka. Crkva treba Majku. Sama Crkva jest Majka, koju u drevnom marijanskom himnu ”Zdravo Zvijezdo mora” Crkva moli: ”Majkom se pokaži!” To je temeljni zakon i Marije i Crkve prema svijetu, prema čovječanstvu, prema svim ljudima i svakom pojedinom čovjeku. Marijina prisutnost u otajstvu Krista i Crkve, u prvom redu je majčinska prisutnost. Majčinstvo je bitna oznaka svega pastoralnog djelovanja Crkve u samoj sebi, Crkve prema svijetu i Crkve prema

svakom čovjeku i cijelom čovječanstvu.

Papa Pavao VI. godine 1975. izdaje svoju encikliku ”Marialis cultus”, o ”Marijanskom štovanju” uvodnim riječima: ”Otkad smo uzdignuti na Petrovu stolicu, neprestano smo se trudili oko produbljivanja marijanskog štovanja, ne samo da odgovorimo osjećanju Crkve i svome vlastitom nagnuću, nego i zato što to štovanje, kako je poznato, ima veoma važno mjesto u okviru svetog bogoslužja; a u bogoslužju se stječu u jedno vrhunac mudrosti i vrh religioznosti, te je ono, prema tome, prvotna zadaća Naroda Božjega.” Istu koncilsku nit, slijede pape nakon smrti Pavla VI. Papa Ivan Pavao I. u svoja samo 33 dana papinstva nije ni mogao učiniti više, jer ga je nenadano zatekla sestrica smrt. Papa Ivan Pavao II. nastavlja provedbom koncilskih dekreta. Vizija pape Ivana Pavla II. snažno je obilježena marijanskim pečatom, marijanskim oznakama. U svome papinskom grbu ističe se plava boja s križem i velikim slovom ”M”: ”Totus tuus”, ”Sav Tvoj”! Marijansku misao pape Ivana Pavla II. promatramo u cjelokupnosti njegove čvrsto zasnovane i proživljene vizije u kojoj posve istaknuto i jedinstveno mjesto zauzimlje Krist Isus, Gospodin i Gospodar Crkve. Papa u Mariji vjeruje i doživljava, propovijeda i naučava misterij Krista i Crkve, što se odražava u njegovim izrazito marijanskim enciklikama: ”Redemptoris Mater” (”Otkupiteljeva Majka”) 1987.; ”Rosarium Virginis Mariae” (”Krunica Djevice Marije”) 2003.; ”Ecclesia de Eucharistia” (”Crkva o Euharistiji”) 2003. I u drugim svojim enciklikama papa Ivan Pavao II. govori ili pak samo dodiruje koncilsko naučavanje o štovanju Isusove Majke presvete Bogorodice Marije. Papa Benedikt XVI. nastavlja također u marijanskom duhu svoj pontifikat slijedeći svoje predčasnike pape, jednom zanimljivom izjavom, koju je otprilike ovako izrekao: Neću pisati enciklike. Upućujem vas na proučavanje koncilskih dokumenata i već postojećih enciklika mojih predčasnika. Papa želi da prijeđeni put nakon 40 godina koncilske obnove, još dublje zaživi u svijesti svakog kršćanskog vjernika i u njegovoj vjerničkoj praksi. Mi ćemo nastojati u narednim brojevima Zvonika proučavati koncilski nauk VIII. poglavlja konstitucije o Crkvi (LG): Blažena Marija Djevica Bogorodica u Otajstvu Krista i Crkve.