ZAJEDNO NA LITURGIJI – Piše: dr. Andrija Kopilović

18. 03. 2007. – ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

Jš 5,9–12; Ps 34,2–3,4–5.6–7; 2 Kor 5,17–21;

Lk 15,1–3.11–32

Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!

Bogoslužje ove nedjelje pruža nam iskustvo susreta s Bogom i to u jednoj osobitoj okolnosti, na gozbi. Stoga Crkva danas slavi Boga psalmom 34. koji nas podsjeća na blagoslivljanje i slavljenje Boga radi velikih djela njegovih, ali djela koja smo iskusili. Čovjek vjeruje i vjera ga opravdava, ali Bog na putu vjere daje i milost da iskusimo njegovu dobrotu, njegovu blizinu i stoga uvijek i u svakoj okolnosti treba blagoslivljati Boga, osobito onda kada nam podari iskustvo iz kojega srce kliče i duša ga veliča. Zato psalmist i poziva: ”Neka se Gospodinom duša moja hvali, neka čuju svi”, jer hvaliti i slaviti je naše poslanje, dapače to je poziv drugima da se pridruže našem doživljaju, našem hvaljenju i našoj zahvali jer se dogodilo nešto što je našu vjeru učvrstilo, što je našu vjeru produbilo kako bismo ga mogli slaviti kao oni koji imaju iskustvo da su jadnici, grešnici, ali također da je poniznost urodila plodom. Psalmist kaže: ”Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba.” Tako zapravo pohvala i slavljenje Boga bivaju istovremeno i molitva koja je uvijek uslišana jer je najjača molitva hvalbena, a ona nas i oslobađa i izbavlja iz svih tjeskoba.

25. 03. 2007. – PETA KORIZMENA NEDJELJA

Iz 43,16–21; Ps 126,1–6; Fil 3,8–14;

Iv 8,1–11

Velika nam djela učini Gospodin: opet smo radosni

Približavamo se otajstvu Kristove muke. No, prije nego je Isus ušao u Jeruzalem u svojoj slavi, on još poučava ali ovaj puta njegovo učenje pomalo i ljuti njegove protivnike. U psalmu koji danas Crkva moli je u stvari jedan veliki obrat – spoznaja o velikim djelima koja nam učini Gospodin i stoga je razlogom da budemo zahvalni i radosni. Naime, grijeh je stanje progonstva, a progonstvo je u starom zavjetu bilo uvijek radi toga što je to bila kazna i upozorenje zbog grijeha. Isus je došao da nas upravo od tog progonstva, izgnanstva i grijeha oslobodi. Izabrani narod je išao u progonstvo plačući. Već je bio pokajnički raspoložen kada ga je zadesila tjeskoba što je Bog svoju prijetnju održao kao i svaki puta što održi svoju riječ. Zato je povratak iz ropstva i oslobođenje najdublji razlog radosti. Jednostavno ljudi koji promatraju to oslobođenje i tu radost, sami priznaju: ”Silna im djela učini Gospodin” i ”Velika nam dijela učini Gospodin” – ponavljaju Izraelci i stoga su radosni. Radost je i molitva da Gospodin vrati i ostale, zalutale, one koji su ostali i dalje u verigama ropstva, kao žena koju Isus oslobađa krivice. Tako i mi u psalmu molimo za sve, a napose za obraćenje: ”Vrati Gospodine sužnjeve naše k'o potoke negepske, jer oni koji siju u suzama žanju u pjesmi.” Želimo stoga moliti da bismo želi u pjesmi.

1. 04. 2007. – CVJETNICA

Iz 50,4–7; Ps 22,8–9.17–20.23–24; Fil 2,6–11;

Lk 22,8–9.17–18a.19–20.23–24

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Nedjelja je muke. Isus je u ovom današnjem bogoslužju onaj koji je jednak u navještaju i jednak u žrtvi. To je jedina nedjelja kada se navještaj riječi o muci i smrti ponavlja i u činu prikazanja u euharistiji. Nedjelja muke pred nas stavlja Isusa, a vrlo davno, već u psalmu 22., zapisana je proročka riječ u detaljima o njegovoj muci što ga Crkva danas u liturgiji moli. U 22. psalmu osjeća se tjeskoba razapetog Mesije, ne onakvoga kakvog su ga očekivali, nego onakvog kako mu je Bog darovao da kroz muku i smrt uđe u svoju slavu. Oko njega je po riječima psalmiste mnoštvo koje mu se ruga: ”Uzdao se u Gospodina, neka ga izbavi, neka ga spasi ako mu je omilio” – citiraju taj psalam i ne znajući da je ono proroštvo koje spašava. Dok se Isus obraća Ocu upitom ”Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio”, nije njegova vjera malaksala, niti pouzdanje splasnulo, nego je pokazao svima nama, da je Bog s nama i onda kada ga ne osjećamo, jer Bog nas ne može napustiti, mada se čini kao da ga nema: ”Jer ga opkolio čopor pasa, rulja ga zločinačka okružuje, probodoše mu ruke i noge, razdijeliše haljine njegove.” Tako je današnji psalam potresan. I na koncu, poruka psalma: ”A ja ću braći svojoj navješćivati ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.” Dakle, vapimo i slavimo Boga s psalmistom i u napuštenosti jer Bog je samo prividno odsutan.

8. 04. 2007. – USKRS

Dj 10,34.37–43; Ps 118,1–2.16–17.22–23 Kol 3,1–4; 1 Kor 5,6–8;

Iv 20,1–9

Aleluja! Aleluja! Aleluja!

Uskrs je! Nakon što smo u Korizmi izostavljali poklik s pjesmom ”Aleluja”, koja je najpoznatiji poklik Bogu u čast u Starom zavjetu, ona se najedanput u noćnom bdijenju ponavlja tri puta. Pjevajući, kličući i zahvaljujući. Aleluja znači hvalite Gospodina, a nakon toga slijedi najpoznatiji hvalbeni psalam 118. koji je upravo uskrsni radi toga što sažima svu povijest spasenja, kako Staroga tako i Novog zavjeta. Kulminira u zahvali Bogu za njegova velika djela. Najveće djelo nakon stvaranja je novo stvaranje, a to je uskrsnuće Isusa Krista, a po njemu – ”uskrsloj glavi” – i naše uskrsnuće. Stoga pjevamo ”Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar – vječna je ljubav njegova”. Bila je vječna uvijek jer je Bog vječan, ali je u uskrslom Isusu Kristu ta vječna ljubav postala ”vrata vječnosti” za sve. Zato se ponavlja ”Gospodin je onaj koji je uzdigao Isusa Krista desnicom svojom, a u njemu smo i mi uzdignuti. Najveća proslava Boga je upravo očitovana u stvaranju novog Adama koje je uskrsnućem dovršeno. Uskrs za nas jest dan preobraženja, dan i temelj nade vječnoga života, ali i poziv na posebno poslanje: kazivati djela Gospodnja. Stoga s naših usana neka nikada ne prestane poklik ”Aleluja, hvalite Gospodina!” jer se stalno očituju djela njegova koja smo mi dužni razglašavati. A pobjeda se očituje u činjenici: ”Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni”, to je Božje djelo koje se dogodilo pred očima našim.