NAŠ KANDIDAT ZA SVECA – Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

Liječenje tijela i duše...

1. ”Biti u Cvijeću cvijeće” slika je kojom se naš sluga Božji služi kako bi, u konkretnosti, opisao stvarnost duhovnog kršćanskog života koju biblijskim govorom nazivamo ”suobličenje Isusu Kristu”. O tome je bilo govora u prethodnom prikazu.

Pošto je takvom slikom predstavio suobličenje kršćanina Kristu Isusu, o. Gerard obraća pažnju suradnji kršćanina s milošću i ukazuje na učinke, koji se stječu u nastojanju oko suobličenja Kristu, biti u ”Cvijeću cvijeće”.

Suradnju kršćanina predstavlja opet u slikama. Cijeli proces suradnje, suobličavanja Kristu naziva ”liječenje tijela i duše”. Znači, duhovni kršćanski život liječi cijeloga čovjeka: u tijelu i u duši. ”Liječenje, naime obuhvaća liječenje očiju i jezika. Liječenje od sedam glavnih grijeha”(1).

”Liječenje očiju, ušiju” koje se odnosi, po svoj prilici, posebno na ”liječenje tijela”, treba slijediti ”liječenje” duhovnih moći: ”pamćenja, razuma i volje”(2).

Oba ”liječenja” se ostvaruju suradnjom kršćanina s milošću koja se očituje ”življenjem po vjeri, ufanju i ljubavi”(3).

Učinak pak ”liječenja” putovima bogoslovnih kreposti, vjere, ufanja i ljubavi, je rast u moralnim krepostima koje pripadaju stožernim ili ćudorednim krepostima, kako se to može razabrati iz Gerardovog navoda pojedinačnih kreposti koje nabraja: ”Usavršava se, ističe sluga Božji, poniznost, krotkost, pravednost, mudrost, umjerenost, srčanost”. Redovnici se pak istim putovima ”liječenja” usavršuju u svojim zavjetima: ”u čistoći, poslušnosti, siromaštvu, molitvi, redovničkom opsluživanju, i šutnji”(4).

2. Dinamizam ”liječenja” putom bogoslovnih kreposti Gerard opisuje brojnim zapisima, između kojih izdvajam sljedeće: ”Tri zvijezde neka ima svaki na čelu i u duši, pa ga ništa neće gušiti, jer sigurno ugodno živi: to su vjera, ufanje i ljubav”(5). ”Živa vjera, pobjeda sigurna, (ona) upravlja djela”(6). ”Što veću vjeru ima duša većma je s Bogom sjedinjena”(7). ”Tko živi od vjere taj ne mozga nego samo Boga gleda”(8). ”Vjera je raj zemaljski... gdje cvjeta najljepše cvijeće kreposti”(9). ”Treba nam dječja vjera”(10). ”Živa vjera nema mira dok prisutnome Bogu ne žrtvuje svoju volju”(11). ”Ufanje: sretno trgovanje zemaljskog za nebesko”(12). ”Ljubav ne oklijeva slobodnog vremena nema”(13). ”Tko Te voli do rana se bori”(14). ”Samo nas ljubav može Bogu milima učiniti”(15). ”Ljubav udisati, ljubav izdisati”(16).

3. Kada u svjetlu učenja Katoličke Crkve, što nam je priopćeno u ”Katekizmu”, o bogoslovnim krepostima, vjeri, ufanju i ljubavi, pokušavamo doznati zašto one imaju ”moć liječenja”, o kojoj govori naš sluga Božji, doznajemo da je to zato ”jer one oživljavaju sve moralne kreposti. Bog ih ulijeva u duše vjernika da ih osposobi da djeluju kao njegova djeca i zasluže vječni život. One su zalog prisutnosti i djelovanja Duha Svetoga u moćima ljudskoga bića”(17).

Vrednujući Gerardovu predodžbu ”liječenja tijela i duše” po bogoslovnim krepostima, s ovim stavovima učiteljske Crkve, uočavamo da Gerard zapravo pokazuje, u svojim zapisima, kako ostvariti to učenje Crkve u konkretnoj životnoj praksi, i koji su duhovni plodovi što bogoslovne kreposti ostvaruju u dušama koji se odaju življenju po bogoslovnim krepostima.

Praksa bogoslovnih kreposti stvara u duši sposobnost odlučnosti, opredjeljenja, ustrajnosti, u onome što je dobro: Bog sam, sjedinjenje s Njim! Značajno je zato primijetiti kako Gerard primjenjuje svoje stavove ”o liječenju”, na sakramentalni život kršćanina, kada piše, primjerice, o sakramentu pomirenja kako on ne bi bio samo obred. Ispovijed treba prožeti snagama bogoslovnih kreposti kako bi osposobila dušu da bude odlučna u borbi, ”u liječenju” tijela i duše! ”Nije dosta dušu po ispovijedi očistiti, piše on, nego moramo se na borbu odlučiti. Inače će sotona pakleni sedam duhova od sebe još gorih upotrijebiti”(18). Jamačno, želi reći, nećemo biti ”izliječeni” od tjelesnih i duhovnih strasti, od ”požude očiju, ušiju... od sedam glavnih grijeha, niti se opredijeliti za Boga ako ne ćemo dati mjesta bogoslovnim krepostima i onome što one znače!

––––––

1. Bilješke hrvatskim jezikom, 006630

2. Ondje

3. Ondje

4. Ondje

5. Thelogia pastoralis, 003329

6. Ondje, 002835

7. Th. past., 003329

8. Ondje, 002835

9. Ondje, 002965

10. Milosrdnost, 004876

11. Th. past., 002870

12. Ondje, 002736

13. Ondje, 003381

14. Ondje, 002879

15. Ondje, 003324

16. Ondje, 003256

17. Katekizam Katoličke Crkve, str. 474, br. 1866

18. Biser mišljenja, 004269.

POETSKI KUTAK – Uređuje: Lazar Novaković

MARIJA MATARIĆ

Rođena je 1933. u Somboru u obitelji Andrije i Katice Srilić. Gimnaziju završava u rodnom gradu a diplomira na Ekonomskom fakultetu u Subotici.

Pjesme piše u zrelim godinama. Objavljuje u Subotičkoj Danici, Hrvatskoj riječi i Zvoniku. Zastupljena je u više zbirki Lira naiva. Živi u Somboru.

GECEMANIJA

      Neću zvati, neću doći
      Zovi, piši,
      Spisak.
      Hrpa, gomila riči
      poruka, odluka
      odzvanja u
      vrisak.

      Vrisak tišine, usamljenosti
      bolesti, iznemoglosti
      jači od glasa
      u koncertnoj dvorani
      ali se ne čuje, sabijen
      u nutrinu ljudsku, glas
      Gecemanije.

      Isuse Kriste u ove
      dane posta
      Korizme i Raspeća
      neka ljudska gecemanija
      uzrodi milošću
      iskrenog pokajanja za
      Dan Tvoga Uskrsnuća

Marija Matarić