OBITELJ – Uređuje: obitelj Huska

KORIZMA U BRAKU

Dragi čitatelji! Posebno je lijepo čuti Vaš glas, bilo da je kritika ili pohvala, a drago nam je i kad od vas čujemo: ”Još uvijek prvo pročitamo Obiteljsku stranicu u ZVONIKU!” Jedino bolje od toga je kada pošaljete svoj prilog za OBITELJ, jer je ova stranica dobra kada je zajednička, puna ljubavi i obiteljskog ozračja, a znate da u obitelji svi daju svoj dio... Također, sretni smo kad primijetite da je ova stranica ”naša” – nju ne pišemo samo mi, bračni par Huska: živimo je s vama, zato je ”naša”. Radimo zajednički: jedno za računalom, drugo za sudoperom, djeca strpljivo čekaju da dobiju vrijeme za svoje igrice – svi ”radimo” ZVONIK. Za Josipovo imamo još jednu priliku promišljati očinstvo, ali i konkretno živjeti ljubav OTAC–DIJETE. Za Oce naše očeve možda častimo, ali blagdan sv. Josipa je također prilika za posebno lijep ”kutak i trenutak” za tate i njihovu milu dječicu...

vh

sasvim praktično – ispitna pitanja za ”onaj dan”

U onaj dan... Bog te neće pitati koji si model automobila koristio, već kolikima si ponudio prijevoz. Bog te neće pitati za kvadratne metre tvoje kuće, nego koliko si ljudi ugostio. Bog te neće pitati koju si marku odjeće imao u svom ormaru, već kolikima si pomogao da se obuku. Bog te neće pitati koliko je velika bila tvoja plaća, nego jesi li prodao svoju savjest kako bi ju zadržao. Bog te neće pitati za što si bio kvalificiran, već jesi li u svoj posao dao maksimum svojih mogućnosti. Bog te neće pitati koliko si prijatelja imao, nego koliko te ljudi smatralo svojim prijateljem. Bog te neće pitati u kojoj si četvrti živio, već kako si se odnosio prema svojim susjedima. Bog neće pitati za boju tvoje kože, pitat će koliko ti je čista duša. Bog te neće pitati zašto si oklijevao s traženjem spasenja – s ljubavlju će te odvesti u tvoj dom na Nebu, a ne na Vrata Paklena. Bog neće pitati kolikima si poslao ovu poruku, nego jesi li se sramio to učiniti. Bog te ne osuđuje: samo od tebe traži svjedočiti primjerom. Želim ti svako dobro!

Sigurno ste bar jednom primili neki e–mail sa ”slajdom” s dobrim porukama i lijepim slikama, nekad čak i vrlo bogatog duhovnog sadržaja. Ti slajdovi ljudima katkad uljepšaju dan, vjerojatno su i počeli kružiti kada su kompjutorski obučeni ljudi željeli svojim kolegama na početku dana ponuditi nešto da ih ohrabri, da lakše prođu kroz dan pun stresa... Najčešće tako i djeluju, do posljednje slike. U tomu smeta, kada je sadržaj dobar i vrijedan, samo jedno – i najljepše poruke (nekada ih dobijamo i preko SMS–a) završavaju praznovjernom ”ucjenom”: ”Proslijedi dalje prijateljima, onima koje voliš i cijeniš, na deset adresa, danas, odmah... jer... ako to učiniš dogodit će ti se nešto lijepo... jer ako ne..”

RIJEČ SVEĆENIKA: ”Nikada na proslijedim nikome kad piše da Treba proslijediti. Valjda svatko zna da li je ono što će nekome poslati vrijedno da mu pošalje. ”MORAŠ PROSLIJEDITI” ili ”ČEKA TE NESREĆA”. To su magijske kategorije. Za kršćane nema sudbine. Sve se događa s Božjim znanjem. Kršćani znaju što trebaju činiti i onda kad im je teško i kad im se nesreće događaju. Tako da bolje ne pišete nikad MORAŠ ili DOGODIT ĆE TI SE... Pozdrav i Božji blagoslov u svemu, vlč. Andrija Anišić”

Pozivam i potičem svu dragu braću kršćane (naravno, one koji to umiju, a nije teško:)) da učine ono što i ja činim kad imam vremena proslijediti pokoji ”slide show”: izbrišite te prijetnje (u ”Power Pointu”, npr.) i tako proslijedite e–mail – iskoristit ćete ono dobro, a odbaciti loše (tako, uostalom, kršćanin u suvremenom svijetu neprestano mora činiti i to u svemu!!!). Ili, ako nemate vrijeme ili znanje potrebno za te ispravke, ogradite se komentarom ”Čitajte sve, ali zanemarite posljednju stranu!”. Mi kršćani smijemo koristiti Internet i sve mas–medije, ali na naš, kršćanski način – onako kako bi to činio Isus (sigurna sam da bi ga koristio, jer danas nema višljeg krova s kojeg možemo propovijedati nego što su – Internet i televizija, ti naši neizbježni pratioci...). Ako što pogriješimo i nekog uvrijedimo, prelijepo je ispričati se i reći – OPROSTI!!!

vh

riječ–dvije o

KRŠĆANSKI BRAK

(”Malo je reć' da se prelija pjat kad se vonj od nevoje u zraku ćuti. Ja ne idem leć' da ne osjetim led sa tvoje strane posteje di mučiš – di svako drži svoju stranu i ponosa i gluposti... Moglo bi bit' da je lakše umrit' nego judima reć oprosti ... Ja te ne mogu nać' takvu kakvu te znam i to što hoćeš od mene ja ne razumin! I ovo ovdje nisi ti ni ovo ovdje nisan ja – to su neki furesti, bisni judi! O, Bože! Da mi te prominit ili tebe ili sebe, isto je! Moglo bi bit' da je lak”e umrit' nego judima reć' oprosti...” (Gibonni)

”Lipa dalmatinska ikavica” nam je dovoljno poznata da razumijemo tekst, a kad i ne bismo razumjeli jezik, prepoznali bi taj gorki okus bračne svađe, nesporazuma, ranjene ljubavi koja u bračnoj ”posteji” umjesto nježne i strasne topline otkriva ledeni bijes supružnika, koji je postao nepoznat, dalek, na svojoj strani ”ponosa i gluposti”... Zbilja, krize postoje, neke supružnike rastavljaju, a neke – nakon borbe – čine još bližima, jačima, još više ”jednim tijelom”.

O tim krizama želimo govoriti u nastavcima, s obzirom koliko je brak uopće danas u krizi. Naš govor o braku nije traktat, već samo želi ukazati da sve probleme – kako kaže i dogma o Bogu, Ocu svemogućem, koji štiti svoje i ono što sam blagoslivlja – Bog može riješiti, u suradnji s čovjekom, a kršćanski brak osobito, jer ga je on stvorio i zapovjedio.

Čujemo nekad kako jedno (ili oboje) od supružnika kažu: ”To je moj novac”, ”Tvoj problem!”, ”Smiri svoju djecu!” Sakramentom braka TI i JA postajemo MI. Brak je NAŠ, zato su i problemi, krize i proces rješavanja – naši, zajednički.

vl

ZA ŽIVOT – Uređuje: Vesna Huska

za život: POMOZIMO BLIŽNJIMA I SEBI

MOŽDANI UDAR: Žrtva moždanog napada (udar, napad ili š l o g ), može imati ozbiljna oštećenja mozga, ako osobe, koje su u blizini, ne prepoznaju simptome ovakvog napada, a to je ponekad vrlo teško. Da prepoznamo ovakav napad, potrebno je učiniti 4 jednostavna koraka provjere – zamolite osobu, za koju sumnjate da ima udar:

– da se nasmije (oduzetost),

– da kaže sasvim jednostavnu rečenicu, kao npr. ”Danas je veoma lijepo vrijeme” (gubitak govora ili sposobnosti razumijevanja govora),

– da podigne obje ruke iznad glave (nagli gubitak snage, ravnoteže i koordinacije pokreta),

– da pokaže jezik (ako jezik stoji nakrivo ili ”visi” – znak ”šloga”).

Ako osoba ima probleme s bilo čim gore spomenutim, pozovite odmah hitnu pomoć i opišite simptome koje osoba ima. Neurolozi kažu kako je jako važno brzo prepoznati moždani napad, postaviti dijagnozu i pacijentu u roku od 3 sata pružiti stručnu medicinsku pomoć, kako ne bi došlo do ozbiljnih oštećenja mozga. Glavni čimbenici rizika za moždani udar koji se mogu držati pod nadzorom su visoki krvni tlak, visoke razine kolesterola (posebno vrst LDL), nedovoljno kretanje, gojaznost, zloporaba stimulirajućih lijekova (poput amfetamina), pušenje, uporaba kontracepcijskih pilula i stres. (Veliki obiteljski savjetnik o zdravlju)

SRČANI UDAR: ”Određena” bol u prsima, koja se počinje širiti dolje prema ruci i gore prema vilici znak je srčanog udara. Kad srce počinje kucati nesrazmjerno uz osjećaj gubitka svijesti, osoba ima svega još 10 sekundi vremena do pada u nesvijest. Ne paniči, već odmah počni vrlo snažno i neprestano kašljati. Treba duboko udahnuti prije svakog zakašljaja, kašalj mora biti dubok i produžen i izvođen duboko iz prsnog koša. Udah i kašalj moraju se smjenjivati svake 2 sekunde bez prekida dok pomoć ne stigne ili dok srce ponovo ne počne normalno kucati. Duboki udah dovodi kisik u srce, a ”kašalj” pokreti stisnu srce i održavaju cirkulaciju krvi. Stiskanje srca također pomaže u obnovi normalnog ritma. Na taj način, žrtve srčanog udara mogu stići do bolnice i dobiti liječničku pomoć. (JOURNAL OF GENERAL HOSPITAL ROCHESTER)

protiv života: GRIJEH EUTANAZIJE

”Od predstavnika iz Švicarske čuli smo za strahote eutanazije. Kod njih se za jednu ustanovu koja provodi eutanaziju, u javnosti saznalo tek onda kada su stanari iz te zgrade počeli zamjećivati smrad, a u liftovima su nailazili na leševe u najlonskim vrećama. Nisu im pomogle pritužbe policiji, pa protiv toga mogu tek protestirati u novinama.”

(dr. med. Antun Lisec, iz izvješća sa Svjetskog molitvenog kongresa za život u Fatimi)