RIJEČ UREDNIKA – Piše: Andrija Anišić
X. Božja zapovijed – GDJE TI JE BLAGO ONDJE ĆE TI BITI I SRCE
Ne poželi (...) ništa što pripada bližnjemu tvome (Izl 20,17).
Ne hlepi za kućom bližnjega svoga, njivom njegovom, slugom
njegovim, sluškinjom njegovom, volom njegovim, magarcem
njegovim, ni za čim što je bližnjega tvoga (Pnz 5,21).
Ne poželi nikakve tuđe stvari.
Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce (Mt 6,21).
U prikazu Božjih zapovijedi u uvodnicima Zvonika stigao sam
do posljednje, X. Božje zapovijedi. Deseta zapovijed razvija i
upotpunjuje devetu, koja govori o požudi puti. Deseta
zabranjuje pohlepu za tuđim dobrom, koja je korijen krađe,
grabeža i prijevare, što ih zabranjuje sedma zapovijed. ”Požuda
očiju” (1 Iv 2,16) vodi nasilju i nepravdi zabranjenima petom
zapovijedi. Požudi, kao i bludu, podrijetlo je u
idolopoklonstvu zabranjenom trima prvim zapovijedima Zakona
(usp. Mudr 14,12). Deseta zapovijed cilja na nakanu srca;
zajedno s devetom, sažimlje sve zapovijedi Zakona.
Sjetilnost nas navodi da želimo ugodne stvari kojih nemamo. Tako
željeti jesti kad smo gladni, ili ugrijati se kad nam je
hladno. Te su želje same u sebi dobre; ali često ne ostaju u
granicama razuma; gone nas da nepravedno žudimo za onim što nam
ne pripada, nego pripada ili se duguje drugomu.
Škrtac se nikad neće nasititi novcem
Deseta zapovijed zabranjuje pohlepu i želju za bezmjernim
prisvajanjem zemaljskih dobara; zabranjuje neurednu
gramzljivost što nastaje iz neumjerene čežnje za
bogatstvom i njegovom moći. Zabranjuje i želju da se počini
nepravda kojom bi se naškodilo bližnjemu u njegovim zemaljskim
dobrima.
Rimski katekizam uči da kad Zakon kaže ”Ne poželi”, drugim
riječima želi reći da udaljimo svoje želje od svega što nam ne
pripada. Jer žeđ za dobrom bližnjega neizmjerna je, beskrajna i
nikad zasićena. U tom smislu Propovjednik tvrdi: ”Škrtac se
nikad neće nasititi novcem” (Prop 5,9).
Nije povreda ove zapovijedi ako netko samo želi imati stvari koje
drugi imaju i ako želi do njih stići pravednim sredstvima.
Međutim, prema navedenom Rimskom katekizmu u velikoj opasnosti
da prekrše ovu zapovijed jesu na primjer trgovci koji žele
nestašicu ili skupoću robe, koji sa žalošću vide da nisu sami u
kupnji i prodaji, što bi im omogućilo da prodaju skuplje i da
kupuju po nižoj cijeni; oni koji žele da njihovi bližnji budu u
bijedi, kako bi oni ostvarili dobit, bilo prodajući im, bilo
kupujući od njih. Liječnici koji žele bolesnike; ljudi od
zakona koji ištu važne i brojne sporove i parnice.
U skladu s ovim načelima trebali bi svoju savjest dobro
preispitati svi oni koji su gore spomenuti kako bi u svoj posao
unijeli više poštenja i ljubavi prema bližnjima.
Zavist je đavolski grijeh
Deseta zapovijed zahtijeva da se iz ljudskog srca izagna zavist.
Po zavisti đavlovoj u svijet je ušla smrt, zato je zavist jedan
od glavnih grijeha. Ona označuje tugu koju netko osjeća pred
dobrom drugoga i neumjerenu želju da to dobro prisvoji, makar i
nepravedno. Kad želi teško zlo bližnjemu, zavist je smrtni
grijeh. Radovati se uspjehu i sreći bližnjega velika je i
lijepa krepost. Lijepo je to izrazio sv. Ivan Zlatousti:
”Htjeli biste vidjeti da je Bog proslavljen po vama? Pa dobro,
radujte se napretku svoga brata, i eto Bog će biti proslavljen
po vama. Budi Bog hvaljen, reći će se, zato što je njegov sluga
znao pobijediti zavist nalazeći svoju radost u zaslugama
drugih.”
Zavist predstavlja jedan od oblika tuge i prema tome odbijanje
ljubavi; kršten čovjek borit će se protiv nje dobrohotnošću.
Zavist često dolazi od oholosti; kršten čovjek trudit će se da
živi u poniznosti. Kristovi vjernici ”razapeše tijelo sa
strastima i požudama” (Gal 5,24); Duhom vođeni su i slijede
njegove želje.
Prednost siromaštva – opasnost bogatstva
Isus je od svojih učenika tražio potpunu nenavezanost na
materijalna dobra. Tražio je da njega i njegovo evanđelje stave
na prvo mjesto i predložio im da se ”odreknu svega što
posjeduju” (Lk 14,33). Pred svoju muku ispričao im je poznati
događaj o siromašnoj udovici koja je, iako je ubacila najmanje,
u Božjim očima ubacila najviše, jer je dala srcem, jer je dala
sav svoj žitak (usp. Lk 21,4). Zapovijed nenavezanosti na
bogatstvo obvezatna je za ulazak u Kraljevstvo nebesko.
Tako uči i II. vatikanski sabor u svojoj Dogmatskoj konstituciji
o Crkvi: Svi Kristovi vjernici treba da ”ispravno ravnaju
svojim osjećajima, da ih ne bi upotreba stvari ovoga svijeta i
privezanost uz bogatstvo nasuprot duha evanđeoskog siromaštva
odvratila od nastojanja oko savršene ljubavi”. (Svjetlo naroda,
LG, br. 42).
Isus u govoru na gori blaženima naziva siromahe duhom (Mt 5,3).
Isus uznosi radost siromaha, kojima već pripada Kraljevstvo
Božje (Lk 6,29). Isusova Blaženstva otkrivaju poredak sreće i
milosti, ljepote i mira. Isus, koji je radi ljudi postao
siromašnim (usp. 2 Kor 8,9), dao je svojim životom najljepši
primjer prave poniznosti i življenja u duhu blaženstava.
Prepuštanje Providnosti Oca nebeskoga oslobađa čovjeka od brige
za sutra (Mt 6,25–34). Pouzdanje u Boga priprema mu blaženstvo
siromaha. Oni će Boga gledati.
Želja za pravom srećom
Želja za pravom srećom oslobađa čovjeka neumjerene privrženosti
dobrima ovoga svijeta, da bi se ispunila u gledanju i
blaženstvu Božjemu. ”Obećanje da ćemo Boga vidjeti nadilazi
svako blaženstvo. U Svetom pismu, vidjeti znači posjedovati.
Tko vidi Boga polučio je sva dobra što se mogu zamisliti”, uči
sv. Grgur Nisenski.
Bog je već sve za nas učinio. Nama preostaje jedino da se, uz
milost odozgor, borimo za postignuće dobara koja Bog obećaje.
Da bi posjedovali i promatrali Boga, Kristovi vjernici mrtve
svoje požude svladavajući, s milošću Božjom, zavodljivost
naslade i moći.
Potpuna sreća i ispunjenje čovjeka čeka tek u vječnosti, u
savršenom zajedništvu s Bogom. Sv. Augustin govori o vječnosti
kao o pravoj slavi u kojoj će biti ispunjenje pravde. Ondje će
sve doći na svoje mjesto. Nitko ondje neće biti hvaljen
pogrešno ili iz laskanja; prave počasti neće biti ni uskraćene
onima koji ih zaslužuju ni dane nedostojnima... Ondje će Bog
biti sve u svemu (usp. 1 Kor 15,28). On sam bit će svrha naših
želja, on kojega ćemo promatrati bez kraja, ljubiti bez
zasićenosti, hvaliti bez umora. I taj dar, ta ljubav, ta
obuzetost bit će sigurno, kao život vječni, zajednički svima.
Korizmeno vrijeme uz post, molitvu i djela ljubavi te uz češće
sudjelovanje u misi i pobožnostima, lijepa je prigoda da
stanemo pred ogledalo Deset Božjih zapovijedi i provjerimo još
jednom koliko je naš život doista u skladu s njima. Deset
Božjih zapovijedi su deset putokaza do sreće. Volim to često
isticati. Bit će mi veoma drago ako nekom od čitatelja
Zvonika ovo opširno tumačenje svih Božjih zapovijedi
pomogne postići istinsku sreću a to od srca svima želim.
| 
