DJECA – Uređuje: Katarina Čeliković

USKRSNO ZVONO

”Kad gledam križ pitam se, koliko je Bog bio lud od ljubavi” – sv. Augustin

Zašto volim Uskrs? Možda najviše zbog Velikoga tjedna. Ako proživljavamo s Isusom dane Velikoga četvrtka, Velikoga petka i Velike subote, zadnje dane njegova života kao čovjeka, Uskrs nam ispuni cijelo naše biće.

Kroz korizmu se pripremamo se za Veliki tjedan ili Tihi tjedan.

Veliki ili Tihi tjedan počinje Cvjetnicom, a onda dolaze osobito važni dani Velikoga tjedna.

Podsjetimo se značenja tih dana:

C V J E T N I C A – Nedjelja Muke Gospodnje

Spominjemo se Isusova ulaska u Jeruzalem, pa i mi s grančicama dolazimo u crkvu. Pjeva se Muka Gospodnja.

V E L I K I Č E T V R T A K – MISA VEČERE GOSPODNJE

Te večeri prisustvujemo ”obredu pranja nogu”, kako je to učinio Isus na posljednjoj večeri. Ovom gestom pokazao je bit kršćanskog postojanja: biti u službi drugih. Zvona prestaju zvoniti.

V E L I K I P E T A K MUKE GOSPODNJE

Ovo je posebno dirljiv i jedini dan kada nema svete mise, na koji se spominjemo Kristove muke. Nije čudo da je sv. Augustin gledajući Isusa na križu pomislio da je on lud od ljubavi prema nama. Pobožno se klanjamo Križu.

V E L I K A S U B O T A

VAZMENO BDJENJE U SVETOJ NOĆI

Od starine je ova noć na poseban način sveta, napose za one koji se krste nakon pripreme.

Nakon trodnevne tišine u crkvi, nakon što svećenik zapjeva SLAVA BOGU NA VISINI, u znak slavlja uskrsnuća Isusova, zazvone sva zvona u crkvi, zabruje orgulje i zapjeva se SLAVA BOGU NA VISINI, zapale se svijeće na oltaru...

Promatrajte i upijajte sve što se događa o Uskrsu! Sve to će biti jednog dana lijepe uspomene koje će postati vaš život i rado ćete ih pričati drugima, kad porastete.

Vaša Zvončica

CVJETIĆI SVETOG FRANJE

PRVI FRANJEVCI

Oni koji pripadaju redu Manje braće znaju što znači biti ponizan kao Krist i znaju da je sve ono što ljudi uzdižu i cijene odvratno Bogu. Oni su također naučili prezirati ovaj zemni život, želeći ga napustiti i biti s Kristom. Raspeti svijetu, na svojim tijelima i dušama oni nose biljege Gospodina Isusa. Živeći s Kristom, razumijevajući ga i noseći ga u srcu i u umu, oni traže samo one stvari koje su uzvišene, a ne stvari zemaljske. Razodjeveni, goli nose križ, slijedeći Krista i zaboravljajući na sve brige ovog svijeta. Kao stranci i hodočasnici služe Bogu u siromaštvu, ne vodeći brigu o tome što će biti sutra. Bez doma i skloništa, lišeni svih užitaka i zemnih zadovoljstava, oni ne stvaraju zalihe hrane ni drugih stvari. Zlato i srebro preziru kao da je otrov.

Izbjegavaju svaku vrstu rasprave i svađe, jer mir vlada među njima, a taj mir je onaj koji Bog daje. Provodeći život u kolibicama, daleko od drugih ljudi, posvećuju se molitvi i oplakivanju grijeha svijeta, izlijevajući svoje molbenice Bogu i moleći ga da ima milosti za sve grešnike. Odjeveni u najskromniju odjeću, ne posjedujući više od jedne haljine, bosonogi ili obuveni u lagane sandale, oni će s poniznošću prihvatiti samo onoliko koliko im je potrebno za jedan dan. Svoj skromni obrok zaradit će trudom svojih ruku ili pak isprositi. Ne primaju darove i nasljedstva, ne kupuju, ne prodaju, ne skupljaju blago, ne upuštaju se ni u kakve poslove, trgovine, proizvodnju i stjecanje dobiti.

Umrli ovome svijetu, oni žive samo za Krista. Radeći vlastitim rukama, pošteno i marljivo, pokušavaju nasljedovati apostole. A onda, kad kao nagradu za rad, koji su obavili, dobiju manje od onoga što im je potrebno toga dana, budući da im nije dopušteno primati novca, moraju se okrenuti ”stolu Gospodnjem” proseći koricu kruha od vrata do vrata, na slavu Božju i za dobro onih koji im milostinju daju. Muke siromaštva za njih su istinsko bogatsvo, sramota prosjačenja postaje najveća čast onda kad to čine u ime Isusovo.

Djeco, sada se čuli vrlo lijep opis prvih franjevaca, da li biste i vi željeli vidjeti franjevačku Manju braću? Ako da, zamolite svoje roditelje da vas odvedu u Franjevačku crkvu.

Mir i dobro

Priredio: S. Bašić

KRIŽNI PUT ZA DJECU NA KALVARIJI

Na subotičkoj Kalvariji u nedjelju, 18. ožujka održan je prvi u nizu Križnih putova. Na ovaj Križni put su se okupila djeca subotičkih župa ali i mnogi odrasli vjernici. Križni put je predvodio župnik župe Isusova Uskrsnuća kojoj Kalvarija pripada, mons. Bela Stantić. Prigodnu propovijed za djecu na Kraju križnoga puta održao je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić. /A. A./

Marko je pravi umjetnik

Na uskrsnoj izložbi u Hrvatskom kulturnom centru ”Bunjevačko kolo” jedan je stolbio ukrašen lijepim jajima i vjenčićima. Pomislili biste da je to izradila neka ženska ruka. A vijenčić je rad mladog Marka Križanovića, umjetnika ne samo rukotvorina već i mladog glazbenika. Marko, naime svira tamburu i lijepo recitira, a kako je i Markova mama umjetnica, vjerujemo da ćemo o njemu još čuti i pisati.

Katarina Č.

Uskrsu kreni

      Uvik čujem
      ditinjstva zvon.
      U proliće mlado
      Uskrsa zov.

      Pa se siti
      sneno srce moje,
      od života
      što već umorno je.

      Ranji šljiva
      šorom rascvateni,
      i u gnjizde
      jajica šareni.

      Tarka bila,
      košarice spremne,
      kad se krene
      ujtru na svetenje.

      A mater mi
      nosi ekleraje,
      ocu oko
      u čudu zastaje.

      Na astalu
      kolača i vina,
      da nas siti
      na Božjega sina.

      Kreni, sine,
      uskršnjem svetenju,
      pa ostavi
      spomen pokoljenju!

Ruža Silađev

Zašto JAJE, zašto ZEC?

Simboli su Uskrsa uskršnji zec i jaje. Jaje je oduvijek bilo simbol početka, mogućnost da se stvori nešto novo. Jaja se pronalaze u pretkršćanskim grobovima. Novi život koji probija tvrdu ljusku moguć je zato jer svako jaje nosi u sebi skriveno sunce, ima žumance u središtu. Tako jaje nije samo simbol početka svijeta već i novi početak stvaranja koji može nastati u svakom čovjeku kroz Kristovo uskrsnuće.

Uskrsne običaje prate i motivi zečića i pilića. Možemo ih, dakako, povezati s buđenjem prirode, pahuljasto žuto pile izravan je ”nastavak” priče o jajetu, a zečić?

Zec je u hrvatskim uskrsnim običajima noviji motiv. ”Preuzeli” smo ga iz nekih europskih zemalja, gdje je poznat kao pratilac staronjemačke boginje plodnosti.