II. VATIKANSKI KONCIL – Piše: mr. Mato Miloš, OCD

BLAŽENA DJEVICA I CRKVA (LG VIII)

Suradnja u otkupljenju (12)

”Blažena Djevica, odvijeka predodređena skupa s utjelovljenjem božanske Riječi za Božju majku, bila je po odluci božanske Providnosti ovdje na zemlji slavna Majka božanskog Otkupitelja, pred svim ostalim na poseban način velikodušna družica i ponizna Gospodinova službenica. Time što je Krista začela, rodila, hranila, Ocu ga u hramu prikazala, s njim kao svojim Sinom, dok je na križu umirao, supatila, poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavi je na posve osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu obnavljanja vrhunaravnog života duša. Zbog toga nam je Majka u redu milosti” (LG 61).

1. Temelj Marijina materinstva u redu milosti

U ovom (61. br.), Sabor želi izraziti temelj Marijina materinstva prema nama. Taj je temelj njezin odnos prema Spasitelju i njezino sudjelovanje u djelu otkupljenja: ”Marija je odvijeka predodređena Božja majka, Otkupiteljeva majka, njegova družica i Gospodinova službenica te je kao takva cijelim svojim životom sudjelovala u djelu otkupljenja”. Što je novo u ovom broju? Novo je to da je Marija ”na posve osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu”. Sabor se htio više teološkim načinom izraziti o Marijinu sudioništvu u Isusovu otkupiteljskom djelu. No nije htio ići do kraja o tome. Ništa Sabor ne govori o tome je li to Marijino sudjelovanje neposredno ili posredno, kako to običavaju teolozi razlikovati. Neki su se saborski oci trsili da se sudjelovanje konkretnije iskaže, ali njihovi interventi nisu bili prihvaćeni. Sabor nije htio ulaziti u teološke diskusije, ali čvrsto stoji za činjenicom Marijina sudjelovanja u objektivnom otkupljenju, i to ne samo time što je dala pristanak kod anđelova navještenja na utjelovljenje Sina Božjega, nego i nečim što je učinila pod križem. Je li Marija stojeći pod križem učinila nešto više za naše spasenje nego što je obnavljanje njezinog ”neka mi bude po riječi tvojoj”, što ga je izrekla kod anđelova navještenja, Sabor nije htio odgovoriti.

2. Narav Marijina materinstva prema nama

Marijino bogomaterinstvo Sabor promatra funkcionalno, komunitarno i eklezijalno. Kao što se Kristov vrhunaravni bitak ne završava u samome sebi, nego se saopćava cijelom Tijelu, koje je Crkva, tako se Marijino bogomaterinstvo ne dovršava s Isusom, nego se proširuje na sve nas. Marijino materinstvo prema nama jest produbljenje na nas njezina bogomaterinstva, kao što Isusovo rađanje nije ništa drugo nego produljenje Isusova bogosinovstva na ljude. Marija nije samo majka Glave, nego i udova. Majka nam je na razini Duha, ukoliko je u Glavi i u udovima snagom njezina bogomaterinstva isti Duh. To više nam je na razini Duha majka što su glava i udovi kao jedna otajstvena osoba, kao mnogi u Duhu i Duhom Svetim složeni u jedno Tijelo.

Kada je Marija rodila Isusa, rodila je također i nas, ali na razini Duha. Rođendan Glave, rođendan je Tijela. Kako nam Duh nije odmah dan s utjelovljenjem Isusovim, nego ga primamo tek iz uskrslog Krista, rađanjem iz Djevice stvarno smo, ali potencijalno rođeni. Do potpunog ostvarenja doći će smrću i uskrsnućem Gospodinovim. Marija je toj smrti pridružena svojom supatnjom. Njome upotpunjuje u odnosu prema nama što je začećem i Isusovim rođenjem započela. Surađujući s Isusom Otkupiteljem, Marija radi na omogućenju aktualnog priopćavanja Duha Svetoga na našem vrhunaravnom preporodu. ”Zato postade nam majkom u redu milosti”, kaže Sabor.

Marijino je dakle materinstvo prema ljudima stvarno, ne metaforičko i izvanjsko. Ono se ne svodi samo na zagovor niti samo na brižljivost, kojom nas Marija prati, već je ukorijenjeno dublje, ima vezu i proistječe iz samog čina Marijina rađanja Bogočovjeka, te se nastavlja i upotpunjuje na toj istoj crti, na suradnji u ostvarivanju ljudi Božjom djecom u Kristu. Kao svako materinstvo, i ono je također dinamičke naravi.

3. Marijin mnogostruk zagovor na nebu

”To Marijino materinstvo u poretku milosti traje neprekidno od pristanka koji je pri navještenju odano dala a pod križem nepokolebljivo održala, do vjekovječnog stanja svih izabranih. Nakon uznesenja, naime, nije se odrekla te spasonosne uloge na nebu, nego nam svojim mnogostrukim zagovorom i dalje pribavlja darove vječnoga spasenja. Svojom majčinskom ljubavi brine se za braću svoga Sina, koji su još na putu te se nalaze u pogiblima i tjeskobama, dok ih ne dovede u sretnu domovinu” (LG 62).

Kao što Kristovo zajedništvo s nama i njegovo posredništvo nije prestalo njegovim uskrsnućem i uzašašćem na nebo, tako ni Marijino zajedništvo s nama i njezina materinska uloga nije prestala s njezinim uznesenjem. Tek se uskrsli Krist pravo s nama povezao, šaljući nam Duha Svetoga iz svoga proslavljenog bića i izgrađujući na taj način svoje otajstveno Tijelo. Tako možemo reći da je i Marija tek svojim uskrsnućem i uznesenjem na nebo postigla ono pravo materinsko povezivanje s nama, utemeljeno jednom Duhu majke i djece u istom Kristovu Tijelu. Sabor potkrepljuje činjenicu Marijina zagovora na nebu crkvenim ocima, sv. Andrijom Kretskim, sv. Germanom Carigradskim i sv. Ivanom Damašćanskim, kojima je potvrdio Marijino uznesenje na nebo.

Sabor kaže da se Marija svojom majčinskom ljubavi brine za braću svoga Sina, jer oni koji su braća njezina Sina, njezina su djeca, njezini sinovi i kćeri. Narav Marijina materinstva prema nama jednaka je naravi Kristova bratstva prema nama. Po onom po čemu smo braća s Kristom djeca smo Marijina. Jedna smo braća s Kristom po milosti, po sudioništvu u istom Duhu. Po milosti smo i Marijina djeca. U milosti i Duhu Svetom, ukoliko je u nama, sadržan je naš odnos prema Mariji kao djece prema majci.