ZAJEDNO NA LIATURGIJI – Piše: dr. Andrija Kopilović

15. 04. 2007.

DRUGA VAZMENA NEDJELJA – BIJELA NEDJELJA – NEDJELJA BOŽANSKOG MILOSRĐA

Dj 5,12–16; Ps 118,2–4.22–27; Otk 1,9–13.17–19; Iv 20,19–31

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar jer je vječna ljubav njegova!

Da, neka rekne dom Izraelov vječna je ljubav njegova. Ovako pjeva psalmist u Bogoslužju ove nedjelje kada Toma susreće Krista i pred njim, Uskrslim, ispovijeda najkraću formulu svoje vjere: Gospodin moj i Bog moj! U tom dobrom Bogu koji se objavljuje psalmist prepoznaje Ljubav. Objava kojom se Isus uskrsli objavljuje jest ljubav prema njegovima, a ta se ljubav odražava i kroz silnu povijest spasenja. Stoga psalmist poziva dom Izraelov, dom Aronov i sav dom Božjega naroda da neprestano kliče, zahvaljuje i hvali Gospodina. Hvaliti Gospodina ne znači samo moliti, nego razglašavati velika djela Gospodnja. Zato je taj pripjev ”vječna je ljubav njegova” nešto što treba odzvanjati našem dubokom uvjerenju da je istina i naše stvarno iskustvo da je vječna ljubav njegova. Ako to ispovijedamo, a na bit naše vjere spada da vjerujemo u ljubav Gospodnju koja je vječna jer je Bog vječan, onda je na nama kršćanima također i odgovornost da navijestimo tu Gospodnju ljubav. Ona se osobito očituje ovih dana kada slavimo Kristovu pobjedu. Ne dopustimo da i sami, kao što to psalmist spominje, poput graditelja odbacimo onaj kamen koji može postati zaglavnim kamenom. Stoga molimo: ”Gospodine, spasenje nam daj; Gospodine, sreću nam daj”, jer od toga ovisi naše spasenje, a to je Gospodin i Bog naš koji sve čini novo.

22. 04. 2007.

TREĆA VAZMENA NEDJELJA

Dj 5,27–32.40–41; Ps 30,2.4–6.11–13; Otk 5,11–14; Iv 21,1–19

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio!

Ove nedjelje u liturgiji pjevamo trideseti psalam u nekoliko dijelova i s psalmistom klikćemo pobjedniku Kristu Isusu: ”Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani”. Naime, iz Podzemlja je izveo Gospodin Isusa Krista, brata našega, Bogočovjeka, koji je uskrsnućem postao novi Adam i početak novog čovječanstva. Često se nalazimo u situaciji da smo tako izgubljeni, tako ostavljeni, da nam se čini kako se nad nama raduju dušmani, to jest da se nad nama raduje onaj koji nam zavidi, a napose onaj koji nam je neprijatelj. Nažalost, život nam je takav da je vrlo teško kroz njega proći, a da se na našem putu ne nađe netko tko je protiv nas i gleda nas ”zlim okom”. Tada i mi poput psalmiste molimo Gospodina i zahvaljujemo mu što je jedini sposoban izbaviti nas, jer ako sami sebe nadrastemo tako da se ne bavimo onim što o nama neprijatelji i dušmani sude, nego se podižemo onim što o nama zna Gospodin i Bog naš, tada postajemo jaki. Zato je psalam već u drugoj strofi raspjevan, ”pjevajte Gospodinu pobožnici njegovi”. Pobožan je dakle onaj koji je smogao snage od Boga izmoliti da može podnijeti napad i biti uistinu onaj koji prima novi život. Gospodin je milosrdan. On nas samo na kratko prepušta kušnji. Njegova pobjeda uvijek ostaje, zato ne možemo ne zahvaliti i veličati Gospodina, jer nam je učinio velika djela, obrisao suze i dao snage živjeti novim životom.

29. 04. 2007.

ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA – DOBRI PASTIR

Dj 13,14.43–52; Ps 100,2.3.5; Otk 7,9.14–17; Iv 10,27–30

Njegov smo narod i ovce paše njegove

Četvrta vazmena nedjelja je nedjelja Dobroga pastira. Kličite Gospodinu i zahvaljujte! Danas, naime, psalmist u zahvalnosti pjeva Bogu, a s njime i mi, jer nam se Isus Krist očitovao kao pastir. Biblijska slika dobrog pastira govori o onome koji se brine za svoje stado, čuva ga i pomaže mu. Zato psalmist poziva da Gospodinu kličemo i da mu služimo u veselju. Kako reče apostol, služiti Bogu znači biti pred njegovim licem, biti radostan, jer Gospodin Bog, budući da smo njegov narod i ovce paše njegove, daje nam da se kod njega osjećamo ”kod kuće”. Biti u tom Božjem ”stadu” znači biti čovjek i vjernik, biti siguran da se za mene ne stara makar tko, nego sam Bog. Isus Krist je Dobri pastir, a ja kao član njegova naroda jesam u toj zajednici kojoj je on pastir. Zato uživam dobrotu koja se očitovala u toj zajednici, jer je njegova ljubav vječna i kao vjernik priznajem je takvom. Gospodin je uistinu dobar i dovijeka traje ljubav njegova, jer Bog je vječan. No, da li ta ljubav i kod nas traje od koljena do koljena, to ovisi o nama samima, o našim obiteljima i o tome koliko se često u razgovoru i molitvi spominjemo da je Bog naš Otac i Krist naš Spasitelj, te kako s koljena na koljeno prenosimo tu zahvalu Bogu za njegova djela. Jesmo li stvarno zahvalni što Bog čuva našu kuću, našu Crkvu i našu obitelj, kao što Dobri pastir čuva stado svoje?

6. 05. 2007.

PETA VAZMENA NEDJELJA

Dj 14,21–27; Ps 145,8–13; Otk 21,1–5; Iv 13,31–35

Blagoslivljat ću dovijeka ime tvoje, Bože, kralju moj!

Bogoslužje ove nedjelje nam na usne stavlja dio 145. psalma, koji veliča Božje milosrđe i poziva na njegovu proslavu. Što znači ”neka te slave Gospodine sva djela tvoja”? Zar Boga ne slave sva njegova djela? Da, sva djela Božja, koja su na svijetu, odraz su Božje ljepote, dobrote i svemoći. Zato sva ona slave Boga, svako na svoj način. Ako nema čovjeka koji primjećuje sva ta čudesna Božja stvorenja, sva ta čudesna Božja djela, onda ona zapravo nemaju ”usta” koja bi dala slavu Bogu. Čovjek je zato na svijetu da primjećujući sva ta Božja djela zahvaljuje i slavi Boga. Psalmist potiče: ”blagoslivljaj” – a blagoslivljati u biblijskom smislu znači izreći najveću zahvalu za ono što je oko nas, za ono što vidimo i čemu se divimo. Na to nas obvezuju naša vjera i sama ljudska narav, po kojoj smo razumska bića i po kojoj spoznajemo tu slavu koja se očituje u stvorenom svijetu. Sve je Božje, ali Bog od svega stvorenoga ne postaje bogatiji. Dakle, On nema dobiti i interesa, nego po našem hvalospjevu i blagoslivljanju mi sami postajemo bogatiji, jer u sebi objedinjujemo sva stvorena djela. Tako zapravo čovjek svojom molitvom, hvalom i divljenjem ”dodiruje” Boga. Jednom riječju, on biva odsjaj slave Božje na zemlji. Istodobno pred Bogom čovjek postaje odsjaj svega stvorenog, a time i sav stvoreni svijet poprima svoju ljepotu po dijalogu između Boga i čovjeka.