MEDITACIJA – Piše: Stjepan Lice

Na tvojem putu

Ponovno polaziš na put poniženja i osramoćenja.

Na put obilježen križem i grobom.

Križem koji poznaje sva bespuća i sve svjetiljke.

Grobom koji više ne umije odijeliti ni najudaljenije obale.

Ponovno polaziš na put kojim si već prošao.

Do kraja.

Koji si propatio čitavim bićem.

Na kojem ti nijedna patnja nije promakla.

Ismijan i izrugan.

Neshvaćen i napušten.

Ruglo svijeta.

Polaziš na taj put radi svakoga od nas.

U svakome od nas ga prolaziš.

Uvijek iznova.

Nitko te ne umije izbaviti od tvoje ljubavi.

Nju nitko ne može razuvjeriti.

Odvratiti od njezina nauma.

U svakome od nas ti moraš dopasti i izdaje i zatajenja i križa i groba i nevjere, kako bi nam do sebe prokrčio put.

Sve što možemo učiniti za tebe jest da idemo s tobom dijeleći ono što se ne može dijeliti

Da ne odustanemo od sebe.

Polaziš na put povjerenja.

Da duboko ukopaš temelje našem uskrsnuću.

U sve što jesmo da ga ukopaš.

Da uskrsnemo kao što u tebi već odavno živimo uskrslim životom.

Polaziš na put.

Na put koji nam valja postati.