MISIJE – Uređuje i piše: s. Blaženka Rudić

ULOGA LAIKA I POSVEĆENIH OSOBA U MISIJSKOM DJELOVANJU

Crkva nije potpuno utemeljena ako skupa s hijerarhijom ne djeluju i vjernici laici * Služba katehista je dragocjena u misijskom djelovanju * Buđenje i rast domaćih redovničkih zvanja zalog je rasta Crkve * Svi trebaju biti prikladno osposobljeni za svoje poslanje

”Crkva nije pravo utemeljena, ne živi punim životom niti je savršeni znak Krista među ljudima, ako s hijerarhijom ne postoji i ne djeluje laikat u pravom smislu. Bez djelatne prisutnosti laika Evanđelje se ne može duboko utisnuti u duh, život i rad nekog naroda. Zato treba već kod utemeljenja Crkve brižno paziti na to da se podigne zreo kršćanski laikat.” (AG 21)

Vjernici laici su istovremeno članovi Božjeg naroda i građanskog društva. Dobro poznaju dušu naroda u kojem su rođeni, kulturne i socijalne prilike. U tom narodu obavljaju svoja zanimanja trudeći se svojim zalaganjem pospješiti napredak i rješavati poteškoće. Oni ujedno pripadaju Kristu po krštenju i znak su njegove prisutnosti među ljudima. Oni svojom nazočnošću svjedoče za Krista u obitelji i društvu. Njihovo svjedočenje riječju i životom često je jedini put kojim Evanđelje može doprijeti do ljudi. Stoga su pozvani svojim životom očitovati novog čovjeka koji je stvoren po Bogu u istinskoj svetosti i pravednosti (usp. Ef 2,24) i preobražavati Evanđeljem svakodnevni život, kulturu, znanost, politiku i gospodarstvo. Oni proglašavaju nove odnose solidarnosti i Kristove ljubavi među ljudima. (usp. AG 21)

Katehisti

U ostvarivanju misijskog poslanja Crkve služba katehista je od neprocjenjive važnosti. Oni ”prožeti apostolskim duhom, uz velike napore doprinose izvanrednu i u svakom pogledu potrebnu pomoć za širenje vjere i Crkve.” (usp. AG 17)

Njihova pomoć je prijeko potrebna kada nema dovoljan broj klerika koji bi navješćivali Evanđelje i vršili pastoralnu službu. Mjesna crkvena vlast se treba pobrinuti za njihovo teološko, liturgijsko i pastoralno osposobljavanje u vidu školovanja, a kasnije putem raznih tečajeva i sastanaka. Potrebno je da njihova služba bude kanonski potvrđena pred zajednicom vjernika kako bi s većim autoritetom mogli služiti. Onima koji se posve posvećuju tom radu treba pravednom plaćom osigurati doličan životni položaj.

Redovnici i redovnice

”Redovničke zajednice, koje surađuju kod zasađivanja Crkve, posvema prožete mističnim bogatstvima kojima se odlikuje redovnička predaja Crkve, neka nastoje da ta bogatstva pokažu i predaju prema naravi i sposobnosti svakog pojedinog naroda. Neka pažljivo razmotre kako bi se u kršćanski redovnički život asketske i kontemplativne predaje, kojih je klice Bog gdjekada usadio u drevne kulture već prije propovijedanja Evanđelja.” (AG 18)

Mnoge redovničke zajednice diljem svijeta šalju pojedine svoje članove u misije. Njihove male zajednice postaju oaze molitve i ljubavi koja se očituje u najraznovrsnijim oblicima konkretne pomoći ljudima. No, cilj je toga djelovanja probuditi domaća redovnička zvanja koja će, izrasla iz naroda, još bolje moći služiti u širenju Kristove radosne poruke. Prisutnost posvećenih osoba nije značajna samo zbog pomoći koju one daju u misijskom radu, nego i njihov kontemplativni način života svjedoči o prisutnosti Boga kojem pripada prvenstvo naše ljubavi.

U svom redovitom nagovoru vjernicima na Trgu Svetog Petra nedjeljom Papa je 25. ožujka između ostalog podsjetio na mnoge koji i danas žrtvuju svoj život za Evanđelje. To je Papa rekao osvrćući se na Svjetski dan posta i molitve za misionare mučenike, koji Crkva obilježava 24. ožujka na dan ubojstva nadbiskupa San Salvadora Oscara Romera. Stotine biskupa, svećenika, redovnika, redovnica, a i laika ubijeno je vršeći svoje poslanje u naviještanju evanđelja i promicanju ljudskog dostojanstva. Svi su oni – kako kaže geslo ovogodišnjega svjetskog dana – ”nada svijeta”, jer je svjedočanstvo Kristove ljubavi jače od nasilja i mržnje, objasnio je Benedikt XVI., primijetivši kako oni nisu tražili mučeništvo, ali su bili spremni žrtvovati vlastiti život zbog vjernosti Evanđelju. Kršćansko se mučeništvo opravdava samo kao najviši čin ljubavi prema Bogu i braći.

Oscar Romero: Učitelj duhovnosti

Kršćanska sadašnjost iz Zagreba izdala je prošle godine knjigu Martina Maiera pod naslovom ”Oscar Romero – Učitelj duhovnosti” kao 32. knjigu u nizu u biblioteci Likovi. Autor u knjizi govori o Romerovu životnom putu te posebnu pozornost posvećuje njegovu razvitku, promjeni i obraćenju, slijedi razvoj njegovih stajališta i unutarnjega raspoloženja. U drugom dijelu knjige pokušao je pronaći korijene Romerove duhovnosti u čije središnje elemente ubraja molitvu, zapažanje i tumačenje znakova vremena te opredjeljenje za siromašne. U trećem dijelu progovara o Romerovoj iznenađujućoj aktualnosti kako u El Salvadoru tako i u cijelom svijetu. Romero naime sve do danas inspirira mnoge unutar Crkve i izvan nje, u njihovu zauzimanju za pravedniji svijet. Nadbiskup Oscar Romero ustrijeljen je 24. ožujka 1990. godine na oltaru, za vrijeme sv. mise. Za njega je Ignacio Ellacuria jednom izjavio kako je ”u razdoblju od tri godine prešao put od bezimenosti i beznačajnosti do općepoznatosti i velike društvene djelotvornosti”. (Željka Zelić)