NAŠ KANDIDAT ZA SVECA – Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

Dječja vjera

Bogoslovne kreposti vjere, ufanja i ljubavi ”liječe tijelo i dušu”, zapisao je o. Gerard. Doznali smo, iz Katoličkog Katekizma da bogoslovne kreposti imaju ”moć liječenja” jer su one Božje snage ulivene u dušu kršćanina od dana krštenja.

Naš se sluga Božji ne zadržava samo na tome da nam priopći činjenicu da bogoslovne kreposti imaju ”moć liječenja”, nego nastavlja tumačiti pod kojim uvjetima ”moć liječenja” bogoslovnih kreposti razvija sav svoj dinamizam, svu svoju snagu i efikasnost, te zapisuje: ”Treba dječja vjera kako bi voljeli što Isus voli i na to paziti. Kako me mičeš da se tako mičem”(1).

Kako bi se pokrenuo duhovni život kršćanina putovima ”dječje vjere”, vrlo je važno imati pred očima ”ogledalo” a ono se očituje po upiranju pogleda ”na Isusa u štali, ili propetog na križu, Sunce nas grije a propeti Isus na junačku smrt jača. Ta smrt je život a bez takve smrti život je ljenčarenje”(2).

Podvlači važnost opredjeljenja, po ”dječjoj vjeri”: ”Tko za Bogom gladuje taj sigurno putuje. Tko sve izgubi taj se u Bogu zadubi, taj sigurno putuje. Sve nam zamagli duhovne oči što smeta Isusovim očima”(3).

Tko ”dječjom vjerom” ”liječi tijelo i dušu” postiže ”dječju radost” a radost je u tome što postiže smiraj u Bogu: ”Mali Isus postaje u njemu dječja radost, sadašnjost. Ne muči ga ni prošlost ni budućnost. Što vidi, jamačno u 'ogledalu', što je Isus, misli i uživa. To je mudrost sveta... Zlo drži za potrebno s kojim čisti i kiti dušu, da bude slična nebeskom društvu. Tko Malog Isusa štuje taj neka ne mudruje: Mali Isus u njemu stanuje ali čeka da ga hranim, jer tome se raduje. Njega hranim kad od nebeskog Oca sve primam”(4).

U konkretnosti naš sluga Božji ovako nastoji živjeti po bogoslovnim krepostima: ”Kad sam već krenuo putom ljubavi taj ću put nastaviti. Ti, lijepo cvijeće, miriši Isusu. Ti, slatka voćko, hrani Isusa. Ti, pčelice, pravi meda Isusu. Ti, ptičice, pjevaj lijepo Isusu. Vi, molitelji, budite mučenici. Zamočite u ljubav svako slovo i postanite prah i pepeo. Cijelo nebo neka gori i Isusa mjesto mene neka slavi. Vraćam se opet na sitnice jer su to uzdisaji moje dušice. Kad god dihnem neka od plamena sijevnem. Neka ovdje uvijek gorim dok Te u nebu ne zagrlim. Sipaj ružice ljubavi da vatra opet gori. Kad ne gorim neka se barem ne ugasim, da vatra opet gori. Upali u svijetu svako djelo, neka bude Tebi i svima milo. Daj ljubavi ogrijeva jer dosta je bilo grijeha. Koliko Tvoja Providnost dopušta, neka bude ova zemlja od grijeha pusta, čista. Neka moje srce bude žeravica i to neka njeguje tvoja Majka Djevica. Ja ću paziti na ovu vatru da se osvetim nemilome paklu. Kad vidimo lijepo osim Tebe zaboravimo misliti na sebe. Kad možemo gledati Vašu, nemojmo tražiti na sebi očišćenu odbačenu grdobu. Na Vas gledajmo da Vam slični budemo. Kad smo zlo mjesto ostavili, pametno, bez potrebe, na to se ne vraćajmo. Što je isplaćeno s tim brige nemajmo, osim da takvo što ne činimo. Dug ne ćemo činiti ako hoćemo od sele Bogu služiti, njemu meda praviti, pazeći na Njegovu želju. Dokle, pazim na ovu medenu zabavu. Kad mogu paziti na Vas, ne pazim što laje pas pakleni. Vi vazda govorite da budem kao dijete. Što me boli neka Vama kažem i sebe u vaše ruke polažem”(5).

Ovakav život Gerard želi živjeti nadahnjujući se na sv. Ivanu od Križa. Bilježi:”Pravi junak, koji od potučene vojske, (tj. ublaženja karmelskoga reda iz 15. stoljeća), zna junačku vojsku učiniti... (to jest obnovljeni Karmel u 16. stoljeću u kojem je bio prvi obnovljeni karmelićanin). Njegova mistika je nauk savršenosti: tako se ponašati u odnosu na zemaljske stvari kao da ih nema na svijetu, ali tako da kao da iz zrelog grožđa iscijedi iz njega svu vlagu i sve žeravom učini”(6).

Na temu o bogoslovnim krepostima i kada ona vodi k sjedinjenju duše s Bogom, k mistici, naš je sluga Božji napisao brojne stranice. Držim da već iz ovoga što je u ovom sažetom članku prikazano dovoljno govori da je ”DJEČJA VJERA” sluge Božjega zapravo mistika Ivana od Križa, da je o. Gerard Tomo Stantić mistik, da u svjetlu mistike Ivana od Križa treba vrednovati njegov lik. Da su se prevarili, doduše u ”dobroj vjeri bili”, koji su zastupali mišljenje da je on ”tebaitski svetac”! U sljedećem ćemo prikazu ”objasniti” zašto su se prevarili!

1. Milosrdnost, 004876

2. Blago duše, 008286

3. Ondje

4. Biser mišljenja, 004539

5. Blago duše, 008612

6. Ondje, 008636–37.

POETSKI KUTAK – Uređuje: Lazar Novaković

RUŽICA MARTINOVIĆ – VLAHOVIĆ

Rođena je 14. ožujka 1950. u Zagrebu. Kao dijete vraća se s roditeljima u Dalmaciju. U Kominu završava osnovnu školu, gimnaziju pohađa u Pločama i završava u Zagrebu. Medicinski fakultet završava 1974. u Zagrebu. Udajom se 1976. preseljava u Slavonski Brod. Aktivna je u pastoralnom radu Obiteljskog centra.

Pjesme piše od srednje škole. Neke su joj i uglazbljene. Objavljivala je u listu mladih Mi i u Kani. U Zagrebu joj je 1998. objavljena zbirka pjesama Tvoj duh me ovija.

MANA LJUBAVI

      Tvoja blizina daje svjetlo mojim očima
      U mojoj duši svjetiljka tvoja počiva

      Ključem ljubavi srce si mi otvorio
      Ulje dolijevaš, osvit je dozorio

      Snove mi češljaš, tijelu daješ počinak
      I pliniš brige u besanim noćima

      Sjajiš nadom korake plahe, umorne
      U radost okrećeš molitve naše sumorne

      Tvoj šapat blaži gorku riječ na usnama
      A stisnutoj šaci nježno dlan otvara

      Iz suhe stijene srca kamena
      Tvoj dodir plodni izvor otvara

      Jer manu ljubavi jutrom prosipaš

      Jelom života pustinju prekrivaš

      Mana ljubavi, kruh naš svagdanji
      Prostrta trpeza, dođite umorni

Ružica Martinović – Vlahović