POVIJESNI KUTAK – Piše: Stjepan Beretić

Bački župnici I.

Župnik Franjo Ksaverski Gašljević (1781–1799)

Prvi, samostalan bački župnik je bio bivši isusovac s četiri zavjeta, Franjo Ksaverski Gašljević. U Baču je župnikovao 18 godina, od 1781. do svoje smrti, 1799. godine. Gašljević je rođen u Požegi, u Hrvatskoj 1730. godine. On je 1765. godine još položio četvrti zavjet kao isusovac. U Petrovaradinu je djelovao kao pučki misionar i kao upravitelj župe. Nakon raspuštanja Družbe Isusove 1773. godine, prešao je u Kalačko–Bačku nadbiskupiju, gdje je 1774. godine bio župnik u Plavni, a u Bač je za župnika došao kao 51–godišnjak 1781. godine. Godine 1782. bio je odlikovan naslovom začasnog kanonika. U Baču je najprije bio tajnik dekanata, a od 1789. do 1791. godine obnašao je i dužnost dekana Donjobačkog dekanata. Bio je i začasni kanonik.

U vrijeme župnika Gašljevića nadbiskup J?zsef Batthy ny je nastavio gradnju župne crkve, koju je počeo graditi 11. srpnja 1773. godine. Gašljević je dočekao i 1780. godinu kad je novi nadbiskup, barun Adam Patačić dovršio današnju bačku župnu crkvu.

Nadbiskup Adam Patačić je 1793. godine podigao i bački župni dom, u koji se kao prvi od župnika uselio župnik Gašljević.

Godine 1794. nadbiskup L szl? Kollonitz je u blizini župnog doma, od izvjesnog Kampela otkupio malenu kućicu, u kojoj je dao urediti školu. Franjo Ksaverski Gašljević je na čelu župe ostao sve do 28. ožujka 1799. godine, kad je u dobi od 69 godina umro u Baču. U vrijeme župnika Gašljevića Bač je brojao nešto više od 2000 vjernika.

Župnik Josip Potegić (1799–1802)

Josip Potegić je rođen u Bođanima 1746. godine. U kalačko bogoslovno sjemenište je stupio 1768. Po završetku studija, 1773. godine, bio je kapelan u Lemešu (danas Svetozar Miletić), 1773. u Subotici, 1774. u Senti, 1775. u Čavolju i Aljmašu (danas B csalm s u južnoj Mađarskoj). Godine 1776. postaje upravitelj župe, a od 1777. do 1785. i župnik u Bikiću (danas B csbokod). Od 1786. do 1799. godine je bio župnik u Beregu (danas Bački Breg). Obnašao je kroz godinu dana i službu dekana donjokalačkog dekanata. Godine 1799. postaje bački župnik. Umro je u Baču 6. prosinca 1802. godine, te je sahranjen u župnoj crkvi, kod nekadašnjeg oltara Blažene Djevice Marije. Župnik Stjepan Beretić mu je dao podići nadgrobnu ploču. Za vrijeme župnika Potegića župa Bač je brojala oko 2100 duša.

Pavao Bednanić

Župnik Pavao Bednanić, župnik i dekan (1804–1813) je rođen 1758. godine, teologiju je studirao u Egeru u Mađarskoj. Godine 1789. je bio kapelan u Somboru, pa u Baji (1790), a 1790. bio je kalački kapelan. Župnik u Dušnoku postao je 1791. godine, gdje je ostao do 1803. Od 1799. do 1803. godine bio je i upravitelj tada jedine subotičke župe (danas je to župa svete Terezije). On je 1804., u dobi od 46 godina, postao župnik i dekan (od 1804. do 1813) u Baču.

Za vrijeme dok je Bednanić upravljao bačkom župom, nadbiskup L szl? Kollonitz je lijepoj novoj župnoj crkvi 29. svibnja 1804. godine darovao zvono teško 530 funti (preko 260 kg). Godine 1811. Bač je prestao biti sjedište županije, ali je ostao sjedište donjeg okruga, pa je u Baču stalno stolovao jedan županijski službenik. Osim toga, poslije Mađarske revolucije, Bač je postao sjedište okružnoga suda, a u mjestu je bila i žandarmerijska postaja kao i postaja financijske policije. Nadbiskup Kollonitz je kao veliki bački župan otkupio zgradu županije, te je u njoj dao urediti stan za službenika županijske vlasti. Osim toga, 1812. godine je nadbiskup dao proširiti školu iz 1794. godine.

Za vrijeme župnika Bednanića u bačkoj župi je živjelo nešto više od 2400 vjernika. Iz Bača je župnik Pavao Bednanić u dobi od 56 godina premješten za katedralnog župnika u Kalaču, te je postao i član prvostolnoga kaptola kao stariji kanonik magistar. U Kalači je župnikovao od 1814. do 1817. godine.

Valentin Polereczky

Župnik, dekan i prepozit Valentin Polereczky (1815–1850) je rođen 2. veljače 1781. godine u slovačkom gradu Prievidza, u okrugu Nitra. Od 1807. do 1809. obnašao je službu tajnika generalnoga vikara u Kalači. Godine 1806. je bio kapelan u središnjoj bajskoj župi. Od 1811. do 1814. godine je bio župnik u Titelu, odakle je 1815. godine premješten za bačkog župnika. Spočetka je bio tajnikom dekanata, a od 1816. do 1842. godine je obnašao službu dekana Bačkog dekanata. Godine 1835. je odlikovan naslovom prepozita Blažene Djevice Marije od Adonya. Adony je u srednjem vijeku (od 1294. do 1516. godine) bio premonstratska prepozitura, a nalazi se u biskupiji Nagyv rad u zapadnoj Rumunjskoj. Pokraj toga nekadašnjeg samostana nalazi se danas mjesto koje nosi ime Adoni, a mađarski ?radony na rijeci ?r, sjeverno od Velikog Varadina. Mađarski kralj je naslov adonjskog prepozita podijeljivao zaslužnim svećenicima od 1719. godine.

Za vrijeme Polereczkovog župnikovanja u lijepoj je uspomeni u Baču ostao i nadbiskup Petar Klobušicky, koji je izgradnjom kanala u deronjskom i u bačkom ataru obavio melioraciju rijeke Mostonge. Taj je kanal još krajem 19. stoljeća nosio ime po nadbiskupu koji ga je dao sagraditi. Kad je u rujnu 1824. godine, nadbiskup Klobušicky došao u kanonski pohod župi Bač, župna blagajna je bila tako siromašna, da nije bilo novaca za vječno svjetlo. Od tada je nadbiskup svake godine darovao novac za potrebno ulje. Dao je i veliku jednokratnu pomoć (3905,5 forinti) za uređenje crkve, kao i dar od 765 forinti za kalvariju, a proširio je i kantorski stan.