DOGAĐANJA U SUBOTIČKOJ BISKUPIJI

VIS ”Amos” proslavio prvi rođendan

Vokalno–instrumentalni sastav ”Amos” iz Sombora, 31. ožujka napunio je prvu godinu postojanja. U tu svrhu u nedjelju 1. travnja, na Cvjetnicu navečer u 20 sati, održan je i prvi samostalni koncert u mjesnoj crkvi sv. Križa u Somboru. U prepunoj crkvi, ovaj je glazbeni sastav otpjevao repertoar uglavnom tuđih pjesama (poput: Stvoreni za nebo, Znak pobjede, Velik si, Gospodin je Pastir moj i dr.), a na koncu koncerta posjetitelje je oduševila njihova autorska pjesma s prošlogodišnjeg Festivala hrvatskih duhovnih pjesama – HosanaFest, Moje misli k Nebu lete. Ovoga je puta otpjevana u remix izdanju, te je oduševljenje mlađe publike bilo još veće. Da je koncert uspio potvrđuju i brojni ”bisevi” na koje su mladi izvođači odgovorili pjesmom. Želja mladih ”Amosa” je nastaviti pjevati Gospodinu i potaknuti mlade, kao i sve druge koje vole pop–rock glazbu (bilo u Somboru, ili u drugim mjestima) da i sami slično slave Gospodar života.

M. S.

DREVNA DEVETNICA U ČAST SV. JOSIPU U SUBOTICI

U subotičkoj župi sv. Roka od 10. do 19. ožujka održana je drevna devetnica u čast sv. Josipu. Svaku večer brojni vjernici župe i grada okupljali su se u 17 sati na pobožnost križnoga puta, krunice ili molitvu Časoslova a u 17,30 sati je misa i prigodna propovijed. ”Temeljna načela socijalnog nauka Crkve” bila okvirna tema ovogodišnjih propovijedi a propovjednici su bili svećenici subotičke biskupije.

DAN BISKUPA LAJČE BUDANOVIĆA

U utorak, 16. ožujka, u okviru devetnice obilježena je obljetnica smrti velikana hrvatskog naroda i bunjevačkog roda biskupa Lajče Budanovića. Prije sv. mise župnik Andrija Anišić predvodio je Euharistijsko klanjanje koje je prikazano za duhovna zvanja. Na klanjanju je predmolio molitve iz Budanovićevog molitvenika ”Slava Božja” za papu, biskupe, svećenike, ispovjednike te za nova duhovna zvanja. Sv. misu je predvodio mons. Andrija Kopilović, predsjedavajući Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović” u zajedništvu s desetak svećenika. Uz zadanu temu ”Temeljna načela društvenog života” on je naglasio kako je i biskup Budanović bio veliki borac za ljudska prava i prava Crkve u teška komunistička vremena, zbog čega su ga htjeli likvidirati te su ga jednom prigodom, za vrijeme odlaska na krizmu u Sombor na putu sačekali i pretukli te vratili u Suboticu i bacili pred biskupski dom misleći da je mrtav, međutim on se oporavio i sutradan otišao na krizmu.

DAN TRUDNICA

U nedjelju, 18. ožujka, također u okviru devetnice sv. Josipu, proslavljen je Dan trudnica pod geslom ”Hvalospjev životu”. Na slavlje se okupilo petnaest bračnih parova koji očekuju dijete. Prije slavlja bila je molitva pod geslom ”Zaštitimo nerođene” koje su predvodili odrasli vjernici koji se u župi sv. Roka pripremaju za primanje sakramenata. Uz druge molitve za zaštitu nerođenih oni su predvodili i Križni put nerođenih. Slijedila je misa koju je predvodio župnik Andrija Anišić. U prigodnoj propovijedi on je predstavio brojnim vjernicima dio socijalnog nauka Crkve pod naslovom ”Obitelj svetište života”. Navodeći neke dijelove iz kompendijuma Socijalnog nauka Crkve koji su propovjednici obrađivali u svojim propovijedima tijekom čitave devetnice, on je ukazao na mnoge goruće probleme vezane uz suvremeni brak i obitelj. Dotaknuo je problem pobačaja i kontracepcije, zatim umjetne oplodnje i neplodnih brakova te problem rastavljenih. Osobito je dotaknuo izraženi problem koji izlazi

iz ordinacije za genetska ispitivanja subotičke bolnice, jer djelatnici te ordinacije isprepadaju mnoge trudnice govoreći im kako će roditi bolesnu djecu i potičući mnoge da pođu na pobačaj. Propovjednik je naglasio da se tom zlu treba odlučno oduprijeti i da u tom moraju prednjačiti same žene koje su to doživjele, jer nitko nema pravo postaviti se na Božje mjesto i odlučivati koje se dijete treba roditi a koje ne. I bolesno dijete ima pravo na život, kao što i inače svi bolesnici imaju pravo na liječenje i na život.

Potičući bračne parove da se u svemu glede bračnog i obiteljskog života pridržavaju Božjih i Crkvenih zapovijedi, naglasio je kako upravo takav život najviše zaštićuje i njihovo zdravlje i unapređuje njihovo ljudsko dostojanstvo. Okupljene bračne parove koji očekuju dijete nazvao je budućnošću grada Subotice jer oni koji vole život na najbolji način doprinose budućnosti naroda i Crkve. Zahvalio im je što svojom nazočnošću svjedoče da vole život i daju doprinos u borbi protiv kulture smrti. Na misi su trudnice čitale Božju riječ i predmolile molitve vjernika. U živoj slici na kraju mise posvjedočili su: ”Mi volimo djecu”.

U ovo slavlje dah života unijeli su i mladi koji su predvodili pjevanje uz pratnju instrumenata.

ZAVRŠETAK DEVENTICE

Svečanim Euharistijskim slavljem koje je predvodio subotički biskup dr. Ivan P?nzes u subotičkoj župi sv. Roka završila je devetnica u čast sv. Josipu. Uz biskupa su Euharistiju suslavili generalni vikar, mons. Slavko Večerin te još desetak svećenika.

U prigodnoj propovijedi biskup se osvrnuo na kreposti svetoga Josipa ističući kako bi njihovo prakticiranje u suvremenim obiteljima moglo riješiti duboku krizu te najstarije institucije čovječanstva.

Na misi je bio prisutan i predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Branko Horvat s još nekolicinom vijećnika budući da je blagdan sv. Josipa prihvaćen od vlade R. Srbije kao jedan od blagdana hrvatske nacionalne manjine u toj republici.

Na slavlju završetka devetnice pjevali su združeni zborovi župa sv. Roka i Marije Majke Crkve te zbora mladih Collegium musicum catholicum. Zborom su ravnali s. Silvana Milan i Miroslav Stantić uz orguljašku pratnju mr. Ervina Čelikovića i mr. Kornelija Vizina.

Na početku mise recitatorica Hrvatske čitaonice Nevena Mlinko, prigodnom je recitacijom pozdravila sv. Josipa, zaštitnika hrvatskog naroda i hrvatske domovine.

Euharistijskom slavlju prethodila je pobožnost Križnoga puta kojega su predvodili jedan otac i jedna majka te njihova djeca. Križni put su prikazali za obitelji i za slogu u hrvatskoj zajednici. /A.A./

Kršćanska tribina grada Subotice

O SPASONOSNOJ PATNJI

Gost Kršćanske tribine grada Subotice, 29. ožujka 2007. godine bio je mons. Stjepan Beretić, katedralni župnik. Pred osamdesetak okupljenih vjernika on je održao predavanje na temu ”Može li patnja biti spasonosna”. U izvrsno pripremljenom predavanju, on je najprije istaknuo kako je iskustvo boli sveopće iskustvo svih naraštaja potkrepljujući tu istinu navodima Svetoga pisma i iz vlastitoga iskustva. No, iako je patnja sveopće iskustvo, Bog nas ni u takvom iskustvu ne ostavlja bez sreće. Papa Grgur je tumačio patnje Pravednoga Joba: ”Velika je utjeha u nevolji kad podnoseći protivštine u pamet dozivamo darove kojima nas je obdario naš Stvoritelj. Tada nas neće slomiti ono što s bolju dolazi, ako brzo u pamet dozovemo ono što nas kao dar olakšava. U dane sreće ne zaboravi nevolje, a u danima nevolje ne zaboravi sreću.” Zatim je ukazao na mnoge vjernike koji su junački podnosili patnje i nevolje u svome životu, da bi se na koncu zaustavio na promatranju Isusove patnje koja je ”nadasve spasonosna”. ”Velika je dakle i dragocjena stvar križ” jer je patnja i pobjednički znak jer je na križu smrtno ranjen đavao i s njime nadvladana smrt. Vrata su pakla satrvena: križ je postao opće spasenje čitavoga svijeta”, naglasio je predavač, navodeći misli sv. Andrije Kretskoga. U nastavku je govorio o mističnom iskustvu križa koje su imali sv. Ivan od Križa i sv. Terezija od Isusa. Za nju je križ ”prihvatiti sve ono bolno i neshvatljivo, što Bog u našoj svakidašnjici pripušta. Za Tereziju je križ i dragovoljno prihvaćanje poteškoća i borbi, kad to služi Božjoj stvari. Po Kristovu križu čak i beznačajne muke čovjeka vjernika dobivaju otkupiteljsku snagu, kad se podnose iz ljubavi. Na Terezijinu putu do Boga ljestvica od tame do svjetlosti je zapravo ljestvica: patnja – ljubav.

U završnom dijelu predavanja postavio je upit: ”Može li se bez patnje do spasenja?” U odgovoru je naglasio: Za kršćanina drvo spasa predstavlja Isusov križ.

Tvoj Spasitelj je za tebe nosio križ. Tvoj križ će tebe donijeti u nebo. U Kristovu kraljevstvu križ je najveća nagrada. Jedan gram križa prevagne milijun molitvenika. Strpljivo podnošenje nesavladivih patnji više vrijedi nego molitva iz molitvenika. Ostati kraj teškoga bolesnika, i ne otići na svetu misu – nije grijeh. Ublažiti patnju i strah čovjeku prvo je bogoslužje. Strpljivo podnesena patnja, bol, tuga, nesreća jesu križ koji nas može odvesti u nebo. A ona ljepota i radost što nas čeka u nebu je tako velika da sve teškoće kroz koje prolazimo nisu ništa. Sve teškoće su mi igrarija u usporedbi s dobrima koja očekujem! Patnja može biti spasonosna. Križ vodi u život. Pod križem je bio i Isus. Na križu je umro. Otkad je Isus umro na križu, ne postoji niti jedan križ bez Isusa. To je naša utjeha. I pod mojim križem je Isus i na mome križu je Isus. Patnja može biti kazna za grijeh i Božje karanje, ali patnja može biti znak Božji i Božji poziv. Isus je ispio svoj kalež patnje do kraja. I mi imamo kalež patnje. Primimo ga. Neka naše patnje budu zadovoljština za naše grijehe, zadovoljština za grijehe drugih ljudi. Patnja nam može biti spasonosna i kao pokora i kao dragovoljno prihvaćena žrtva za blagoslov – našim bližnjima i cijelom svijetu. Plod je pak, patnje radost. Patnja vodi u uskrsnuće, zaključio je mons. Beretić. /A.A./

BAJMOČKA ZVONA NEĆE ZVONITI ZA USKRS!

Cvjetna nedjelja u župnoj crkvi sv. apostola Petra i Pavla u Bajmoku okupila je veliki broj vjernika. Svečana procesija krenula je iz župnog dvorišta s blagolsovljenim, tradicionalnim cvijećem – cica macama, uz pjesmu, ali nešto je ipak nedostajalo. Zvona bajmočke crkve ostala su nijema.

Bajmočka crkva imala je jedno staro zvono teško 1300 kg koje su austrougarski vojnici prije svršetka I. svjetskog rata 1916. godine polupali i odnijeli. Sada crkva ima četiri zvona: veliko, posvećeno sv. Grguru teško 1080 kg, liveno u radionici Ferum Subotica 1923. godine, dar je Patačić Grgura, bajmočkog kneza; drugo je zvono posvećeno sv. Pavlu teško 540 kg, liveno u istoj radionici i istovremeno je dar bajmočkih vjernika; treće je posvećeno sv. Josipu teško 275 kg, rađeno godinu dana kasnije, dar Zetli Franca i Ane; četvrto je Dušno zvono posvećeno sv. Ani, teško 34 kg, nepoznatog majstora, dar Steinstock Josefha. Bajmok ima još jedno zvono u kapeli sv. Roka u Centralnom groblju, teško 137 kg, dar bajmočkih vjernika. Posveta svih zvona bila je oko 1923.–24., ne zna se pouzdano tko ih je posvetio.

Sve ove godine bajmočka zvona, osim što su pozivala vjernike na misno slavlje, uključivala su se prigodom ispraćaja pokojnika, ali i kada bi se gradonosni oblaci nadvili nad Bajmokom i okolinom i nebrojeno puta su spasili ljetinu bajmočkog atara. Na žalost, od Nove godine zvona bajmočke crkve šute. Razlog je udar groma koji je izazvao kratak spoj i uništio kontrolne kutije. No, nije to jedini razlog, u crkvenom tornju oštećena je noseća osovina zvona. Za popravak ovoga potrebna su velika sredstva.

Na sreću, dobra suradnja sa sestrinskom Pravoslavnom crkvom rezultirala je time da poziv na misno slavlje vjernicima katolicima upućuju zvona zvonika Pravoslavne crkve.

S. Kopilović

ISKUSTVO SA ŠKOLE ANIMATORA U BEČEJU

U Bečeju je od 23. do 25. 03. 2007. održan četvrti susret mladih – Škola animatora u organizaciji vlč. Dominika i Kristine Ralbovski. Bilo je oko 45 mladih iz Bečeja, Selenče, Zemuna, Beograda, Sombora, Kule, R. Krstura, Bača, Vajske i B. Palanke. A i ovoga puta su s mladima bili gosti iz iz Đakova i Zagreba. Tema susreta je bila prispododoba o izgubljenom sinu: ”Ustat ću, poći ću svome Ocu” (Lk 15,18).

Susret je započeo u petak navečer. ”Kakav kišni dan, a mi moramo poći na put u Bečej” – svatko od mladih je to pomislio. Ipak, okupili smo se i bili smo radosni što se susrećemo po četvrti put. Nakon upoznavanja slijedio je raznovrstan program koji se sastojao od molitve, predavanja, razgovora mladih o svojim poteškoćama. Zatim je bio rad po radionicama. Mladi iz Kule i R. Krstura su priredili dirljiv ”savremeni Križni put” – uvježbali su ih s. Arsenija i s. Georgina. A s. Andrijana iz Beograda predstavila je svoju redovničku zajednicu...

Naši gosti na ovom susretu bili su djelatnici Centra za Duhovnu pomoć iz župe sv. Vida iz Petruševca kod Zagreba, a prigodna predavanja održala je Katarina Ralbovsky.

Upečatljivo mi je bilo predavanje o povezanosti čovjeka s Bogom. Znamo da nas je Bog stvorio različitima. Volim reći: svi smo mi originali ali smo i svi povezani u Bogu, samo to trebamo otkriti. Bog nam je temelj života. On je ljubav! Na početku predavanja dok je govorila kako se ne trebamo plašiti Boga pomislila sam: ”Kako da se ne bojim Boga i života kad smo svakodnevno izloženi napasti. Kako ostati dobar i pošten kad nas sve vuče u suprotnom pravcu. Kako preživjeti napade?Nisam ni morala glasno tražiti odgovore. Odgovori su sami došli kroz predavanje.Sve je u Isusu. On je prijatelj koji nas voli, koji nam prašta grijehe i uči nas kako biti moralan čovjek i voljeti sebe i druge. On je štit života našega. Moramo biti hrabri, ne sažaljevati sebe, izliječiti dušu molitvom i bekrajnom nadom i vjerom u Boga. To je naš divni BOG!

Na kraju samo mogu reći HVALA TI ISUSE što me voliš, čuvaj me i nadalje. To je SVE!

Zoja Gojani

ISKUSTVA SUDIONIKA

– Dragi Isuse, hvala ti što postojim. Hvala ti i za ova tri dana u Bečeju. Isuse, volim te! (Denis – Kula)

– Srce mi je sada puno! Hvala, Isuse, što si i ovoga puta bio s nama” (Marcel – B. Palanka)

– Dragi Isuse, prvi put sam na ovom susretu. Za ova tri dana koliko sam boravila ovdje, bilo mi je jako lijepo. Predavanja su bila super. Igrokazi su također bili jako dobri, pogotovo mladi iz R. Krstura i Kule. Susret s Tobom me je duboko dotakao i potaknuo na duboka razmišljanja o mom životu. Nadam se da ću doći sljedeći put i da ću opet doživjeti nešto lijepo. Upoznala sam dosta dobrih ljudi... Isuse, volim te!!! (Kristina – Bač)

– Ovaj susret ostavio je u meni duboke tragove. Pojačao želju da budem bliža Bogu, da se trudim svoj duhovni život produbiti. Hvala ti, Isuse, što me ljubiš i što mi svakog dana pružaš novu šansu. Tvoja Marija (Vajska)

– Ovaj put mi je najveće otkriće to da mogu Isusa ”proučavati” odnosno s njim učiti, jer ja baš imam takav problem sad. I kolege i kolegice su svi zauzeti pa nema s kim učiti. Ako učim sam onda nemam taj osjećaj obveze. Sada ću probati učiti sa 2 stolice. (Daniel – Bečej)

– Isuse, znaš, bilo mi je lijepo ovdje i baš mi je drago što nisam ostala kod kuće, jer ovo što sam ovdje doživjela, kod kuće ili u centru to ne bih doživjela... 100%! Hvala ti! Molim te da moja vjera ojača i da vjerujem u tebe istinski, bez sumnje! Stvarno je bilo dobro družiti se s mladima koji me gledaju s ljubavlju a ne očima prezira i mržnje... Predavanje mi se svidjelo – baš je bilo originalno. (Bernadeta – Selenča)

– Isuse, hvala što si mi pružio šansu da dođem u Bečej i još bolje te upoznam. Ovaj susret mi je bilo nešto najbolje što mi se dogodilo posljednjih dana. Zahvaljujem ti što me voliš ovakvu kakva sam. Hvala! (Lidija – R. Krstur)

– Isuse, hvala ti za ova tri dana, za sve nove prijatelje i hvala ti što si baš mene pozvao i što si mi dao snage odgovoriti na tvoj poziv. (Mateja – Beogad)

– Ova suza je moje srce, kako su suze rasle, tako se moje srce punilo, kako su suze klizile niz moje lice, tako se moje srce čistilo, suza se spustila, srce je zatitralo, suze su nestale, srce je ostalo – obnovljeno, očišćeno, napunjeno! Gospodine, zahvaljujem ti na ovom daru. (Mirela – Đakovo)

– I došli smo – i jeli i pili – i Bogu se molili... Ima bića koja nitko ne može zamijeniti, obično tako kažu! Sada konačno vidim da je svako biće jedinstveno i nemoguće ga je zamijeniti! (Marina – Zagreb)

Dan starih i bolesnih u župi sv. Roka

U župi sv. Roka proslavljen je u petak, 30. ožujka Dan starih i bolesnih. Od 8 do 15 sati bilo je Euharistijsko klanjanje u kapeli Bl. Marije Petković. Zajednička nakana klanjanja je bila ”Za obraćenje grješnika”. Od 15 sati bio je Križni put koji su okupljeni vjernici sjedeći ili čekajući u redu za ispovijed slušali preko razglasa. U 16 sati je sv. misu predvodio župnik Andrija Anišić. U prigodnoj propovijedi pozvao je okupljene stare, bolesne i nemoćne osobe da svjesno žive svoju bolest, starost i nemoć: ”Ne mrmljaj ni na jednu svoju bol. Svaka je dragocjena! Ne dopusti da Ti ijedna suza padne na zemlju uzalud. Sve pretvori u ljubav i prikaži kao žrtvu za pokoru svojih grijeha i za obraćenje nevjernika i grješnika. Tako ćeš sudjelovati u Isusovoj spasiteljskoj i otkupiteljskoj žrtvi za spasenje čovječanstva”, poručio je župnik u propovijedi. On je njihov status u župi nazvao povlašćenim. Stoga im je zahvalio nazvavši ih svojim ”anđelima” i ”anđelima” župne zajednice jer oni na krilima svojih boli nose i njegov rad i mnoge velike potrebe župe.

Poslije propovijedi osamdesetak vjernika primilo je sakrament bolesničkog pomazanja, koji su im uz župnika dijelili mons. Andrija Kopilović i mons. Marko Forgić. Poslije mise bio je agape u vjeronaučnoj dvorani. /Zv/

Uskršnja izložba u HKC ”Bunjevačko kolo”

Četrnaesta po redu Uskršnja izložba koju organiziraju Likovno–slamarski odjel HKPD ”Matija Gubec” iz Tavankuta i Likovni odjel HKC ”Bunjevačko kolo” iz Subotice, otvorena je 27. ožujka u velikoj dvorani Centra. Izložbu, na kojoj je svoje radove predstavilo tridesetak autora, otvorio je član Upravnog odbora Hrvatskog akademskog društva, dr. Slaven Bačić. Nazočne je u ime Likovnog odjela pozdravio predsjednik Josip Horvat, te voditeljica Likovno–slamarskog odjela Jozefina Skenderović. U programu je nastupio i jedan od najboljih recitatora Hrvatske čitanice Ivan Kovač, učenik petoga razreda OŠ ”Matko Vuković”. Na izložbi su prikazane unikatne rukotvorine, kao što su uskršnja jaja (pisanice), darovi, čestitke i dr. /Zv/