RIJEČ UREDNIKA – Piše: Andrija Anišić

ISUSE, HVALA ZA LJUBAV!

Krajnje je vrijeme da napišem uvodnik. Iz Uredništva me telefonom par puta pitaju kako stojim s uvodnikom. Odgovaram: ”Još nisam počeo pisati. Tu su mi zaručnici.” Prvi put sam rekao da ću brzo s njima završiti pa ću početi pisati. Nakon sat i pol, još su bili tu zaručnici... I nakon dva sata. Evo, sad sam ih ispratio. Posebni su. Volim razgovarati sa zaručnicima. Volim zaručničke tečajeve, jer u susretu sa zaručnicima osjetim miomiris ljubavi. Kažem im to. Vidim da im je drago to čuti...

I eto, pišem ovaj poseban uvodnik. Posljednji kao glavni i odgovorni urednik ”Zvonika”. Poseban je i zato što ga pišem za 150. broj dragog mi ”Zvonika”. Još neki dan sam znao što će biti naslov uvodnika, a ovaj susret sa zaručnicima mi pomaže da ga napišem. Ljubav postoji. Ljubav je lijepa. Ljubav je moguća. Kako je to moguće?!

Pogled na Isusov križ sve govori. To je ljubav. Iz Isusovog probodenog boka potekli su krv i voda – ”znak otajstava Crkve” – kako kličemo u liturgiji. Da nije bilo te ljubavi, ne bi bilo ni zaručničke ljubavi, ni bračne ljubavi, ni ljubavi prema bližnjima, ni ljubavi prema neprijateljima... I zato želim reći ovim uvodnikom: Isuse, hvala za ljubav!

U svojoj velikosvećeničkoj molitvi Isus je klicao Ocu: ”Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta” (Iv 17,24). I mi smo od Boga ljubljeni vječnom ljubavlju. Po proroku Jeremiji poručio je Bog Izraelu – i svima nama: ”Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost” (Jr 31,3). A u Isusu Kristu smo od Boga ljubljeni i izabrani prije postanka svijeta: ”Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti...” (Ef 1,4–7). Nisam mogao odoljeti a da ne prenesem ovaj duži navod iz poslanice Efežanima jer sv. Pavao tako jasno govori o toj vječnoj ljubavi, koja je plod ”dobrohotnosti Božje volje” i Isusove poslušnosti i prolivene krvi. ”Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3,16). A Isus se nije ”kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ”oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu” (Fil 2,6–8).

Isuse, hvala Ti za ljubav. Hvala Ti za tu i takvu ljubav. Hvala što si iz vječnosti donio na zemlju svoju vječnu ljubav. Prepoznajemo je u Tvojim jaslicama. Prepoznajemo je u tvom hodu ovom zemljom. Prepoznajemo je u svakom Tvom pogledu, u svakoj Tvojoj riječi, u svakoj gesti, u svakom činu, u svakom čudu. Prepoznajemo tu vječnu ljubav koja se toliko prizemljila da je na Posljednjoj večeri očitovana u pranju nogu, u utemeljenju Euharistije – sakramenta ljubavi, u osnivanju svećeništva! Ista ta ljubav bila je i na Maslinskoj gori, u Getsemanskom vrtu i kad si Judi koji te je poljupcem izdao rekao: ”Prijatelju, zašto ti ovdje!” (Mt 26,50). Ta ljubav osjećala se u znoju i u mirisu tvoje krvi koja se slijevala s tvoga tijela dok su te bičevali i kad su ti stavili trnovu krunu. Silina ljudske zloće nije mogla ugasiti Tvoju ljubav ni dok su te udarali i pljuvali; ni kad je svjetina vikala: ”Rasni ga”, ni kad te je Pilat predao da te razapnu (usp. Mk 15,14). Veličinu svoje ljubavi očitovao si na čitavom Križnom putu a napose kad si već bio ”raspeta ljubav”, u riječima: ”Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” (Lk 23,34). Isuse, Hvala Ti za ljubav!

Oni koji su te razapeli mislili su da Te se mogu riješiti tako što će Te ubiti. Zaboravili su da ljubav nitko ne može ubiti. Tvoja smrt je pobjeda ljubavi. Tvoja najveća pobjeda. Pobjeda koja traje. Sam si rekao: ”A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi” (Iv 12,32). Isuse, hvala za ljubav koja privlači i pobjeđuje. Plodovi pobjede ljubavi i ljubavi koja privlači očitovali su se već na Kalvariji. Jedan razbojnik ”zaradio” je raj (usp. Lk 23,43). A satnik se obratio i povjerovao u Tebe (usp. Mt 27,54). A kad si slavno uskrsno, kad je iz tamne grobne noći na novi život ”uskrsnula ljubav”, započeo je procvat ljubavi! Isuse, hvala Ti za Uskrs. Hvala Ti za pobjedu. Hvala Ti za ljubav!

A slatki plodovi Tvoje ljubavi počeli stizati nakon silaska Duha Ljubavi! Ti plodovi su tako prepoznatljivi u prvoj kršćanskoj zajednici: ”U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost... Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko... Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike” (Dj 4,32–35; 2,42–47). Isuse, hvala Ti za pobjedu. Hvala za Duha ljubavi!

I tako, mogli bismo nabrajati i razglašivati ”veličanstvena djela Božja” koja su se očitovala u povijesti Crkve i po svim sljedbenicima Krista raspetoga i uskrsnuloga, sve do naših dana. Ja ću na koncu ovog uvodnika zahvaliti mu samo za jedno.

Isuse, hvala za ZVONIK. Hvala za nadahnuće da ga osnujemo. Hvala za ljubav svećenika koji su ga osnovali i dali novac da možemo započeti izdavati ga. Isuse, hvala Ti za ljubav svakog člana Uredničkog vijeća. Hvala ti za ljubav svakog rubrikanta. Hvala i za ljubav svakog dopisnika i svakog suradnika. Hvala za ljubav svakog dobročinitelja. Hvala Ti i za ljubav svakog čitatelja! Hvala Ti napose za žrtvu ljubavi Mirka Štefkovića, novoga urednika!

Hvala svima na ljubavi prema meni kao uredniku. Hvala na svakoj pomoći, podršci, pohvali, dobronamjernoj kritici. I molim oproštenje od svih koje sam možda povrijedio na bilo koji način uređujući proteklih 150 brojeva!

Isuse – Ljubavi! Hvala Ti što je ”Zvonik” jedna od Tvojih veličanstvenih pobjeda. Usavrši svima ljubav da ”Zvonik” u budućnosti bude još bolji, još ljepši i da još snažnije ”zvoni” slaveći i hvaleći Tebe i navješćujući Tvoju Radosnu vijest.

SRETAN USKRS SVIMA! VOLI VAS SVE JAKO I MOLI ZA VAS STALNO, vaš bivši urednik!