DJECA – Uređuje: Katarina Čeliković
BLAGOSLOV
Mnogo je slavlja bilo ovih dana u mojoj blizini. Slavili smo,
dragi Zvončići, u povodu izlaska 150. broja Zvonika, slavili
smo 5 godina postojanja i rada Hrvatske čitaonice, u mnogim je
crkvama bilo slavlje Prve pričesti, djeca su s roditeljima
slavila što su zajedno na salašu i td.
Sva nabrojana slavlja bila su puna emocija i radosti, ponekad su
i suze zaiskrile u očima od radosti! Iako se ljudi žale da su
čudna vremena i da više nema prave i iskrene radosti, ovdje je
sve bilo iskreno. Otkuda ovdje toliko radosti? Kako su ljudi na
ovim slavljima toliko otvoreni i iskreni?
Iskrene i radosne ljude prati Božji blagoslov. Uz blagoslov
otvaraju se sva srca, čak i ona koja to ne bi htjela. Stoga,
što god činite tražite od Isusa da vas blagoslovi i bit ćete
sretni u svemu.
Još nešto jako važno: osim za sebe, tražite blagoslov za druge,
posebno one koji vam nisu naj... simpatičniji. Recite Bogu:
Blagoslovi ga...! I vaša će sreća biti potpuna.
Vaša Zvončica
SVETI FRANJO GAZI GLINU KAKO BI PONIZIO SAM SEBE
Ovo je dobro poznata priča iz Cvjetića o tome kako se brat
Juniper, shvativši da su mu Rimljani krenuli ususret kako bi ga
pozdravili i iskazali mu počasti, počeo igrati skrivača s
djecom ne bi li izbjegao ono što su mu ljudi namjerili učiniti.
U priči koja slijedi sveti Franjo i brat Maseo čine nešto vrlo
slično. Priča se može pronaći u rukopisu u Firenci, a Bugetti
ju je tiskao u Archivum Franciscanum Historicum, sv. XX, str.
108.
Jednom je sveti Franjo, dok je boravio u Svetoj Mariji Anđeoskoj,
pozvao brata Masea iz Merignana i rekao mu: ”Pođimo, brate,
propovijedati Riječ Božju.” A brat Maseo odvrati: ”Da, pođimo.”
I tako su njih dvojica krenula put Rima.
A kad se približiše nekomu gradu, mjesni biskup, čuvši da se
Franjo nalazi nedaleko od grada, obuče najsvečanije biskupsko
ruho, skupi svoje svećenstvo i u procesiji krenu Franji
ususret. Kad je Svetac vidio što se događa rekao je svome
drugu:
”O, brate Maseo, sada smo izgubljeni, sve je propalo!” ”Zašto?”
upita Maseo. ”O, sve je propalo”, zapomagao je Svetac. ”Shvaćaš
li ti da ovi ovdje ljudi dolaze da nama iskažu čast. Što ćemo
učiniti? Moli se Bogu, brate Maseo, da nas on spasi od takve
sramote.” Na to Maseo odvrati: ”Ta što možemo učiniti? Pobjeći
ne bi bilo časno. Moramo učiniti ono što je najbolje.” A tada,
kad su se biskupi i svećenici već bili približili, Franjo kraj
puta spazi gomilicu lončarske gline, podiže svoju tuniku,
zakorakne u glinu i poče po njoj gacati. Kad je biskup vidio
što Franjo radi, prezreo ga je misleći da je obična budala i
otišao kući. No, kada je, poslije svega, razmislio o onome što
je vidio, shvatio je da ga je Franjo zapravo poučio. Nešto
kasnije, Franjo dođe u grad, a taj isti biskup ga primi s
ljubavlju i poštovanjem, te mu bez oklijevanja dopusti da
propovijeda ljudima.
Djeco, sada se čuli šta je sve sv. Franjo učinio da izbjegne čast
ljudi, a sve na službu dragomu Bogu. Vidimo da je sv. Franjo
puno puta bio kao dijete, želio je sačuvati svoje čisto i
nevino lice pred Bogom, ovo i svima nama treba nešto
govoriti.
Mir i dobro
Priredio: S. Bašić
Izlet na salaš učenika I. razreda na hrvatskom
Važnost inicijativa roditelja
Vesela djeca, zadovoljni roditelji – tako bi mogao glasiti
novinski naslov s izleta koji su organizirali roditelji I. h
razreda OŠ ”Matko Vuković” u nedjelju, 6. svibnja na salašu
Grge i Gabrijele Tikvicki, čiji najmlađi sin Marin ide u ovaj
razred. Poticaj ovog nesvakidašnjeg događaja dao je Mićo
Skenderović, također roditelj, a na izlet su bile pozvane
cijele obitelji prvašića. Odaziv obitelji svih učenika – na
izletu je bilo oko 90 osoba – najbolja je potvrda potrebe za
ovakvim druženjima. U njima sudjeluju svi koji su uključeni u
odgojni i obrazovni proces – djeca, braća i sestre, roditelji i
učiteljica u obiteljskoj i razrednoj zajednici. Prilika je to
da se, uz djecu, i roditelji međusobno bolje upoznaju, da
razmijene svoja iskustva u odgoju, da porazgovaraju o
eventualnim problemima, da zajednički planiraju buduće
događaje... Riječju, da se prodube i prošire odnosi između
sviju koji su vezani uz učenika i da se među njima stvori jedno
novo zajedništvo. Na izletu roditelji su priredili i ručak –
neizbježni roštilj, a više nego dobar domaćin salaša osigurao
je posluženje. Dio hrane i kolače donio je svaki roditelj.
Na izletu je nazočna bila i obitelj učiteljice Ane Čavrgov,
mjesni župnik Julije Bašić, fra Ivan Holetić, obitelj
generalnog konzula Davora Vidiša. Bilo bi dobro kada bi se ova
praksa prenijela i na druga odjeljenja na hrvatskom jeziku. Jer
su na ovaj način svi na dobitku, a osobito djeca, budući da se
tako još snažnije osvjedočuju da o njima netko vodi stalno
računa. A ne staje mnogo – tek dobre volje nekoliko roditelja
da sve organiziraju. Dakle, roditelji da vas vidimo!
Jedan roditelj
|
