II. VATIKANSKI KONCIL – Piše: mr. Mato Miloš, OCD

BLAŽENA DJEVICA MARIJA I CRKVA (LG VIII)

Marijina pomoćnička i spasiteljska uloga (13)

Zato Blaženu Djevicu u Crkvi u zazivima naslovljujemo odvjetnicom, pomoćnicom, pomagačicom, posrednicom. To ipak shvaćamo tako da tim ništa ne oduzimamo niti dodajemo dostojanstvu i moći Krista, jedinog posrednika. Nijedan, naime, stvor ne možemo nikad zbrajati s Utjelovljenom Riječi i Otkupiteljem, nego, kao što službenici i vjerni narod na različite načine imaju udjela u Kristovu svećeništvu i kao što se jedna Božja dobrota na razne načine stvarno razlijeva u stvorovima, tako i jedno posredništvo Otkupitelja ne isključuje, nego kod stvorova budi različitu suradnju, koja zahvaća iz jednog izvora (LG 62).

1. Marija odvjetnica, pomoćnica, pomagačica, posrednica

U ovom broju, Sabor nam predstavlja Mariju kao onu koja nas u nebu na mnogostuk način zagovara. Mnogi su koncilski oci bili oprezni oko Marijina naziva posrednica, da se ne bi zasjenilo ime jedinog Posrednika između Boga i ljudi, Spasitelja Isusa Krista. No, bilo je i koncilskih otaca koji se toga nisu bojali, poput kardinala Suenensa, koji je iznio svoje stanovište u pogledu naziva Marije posrednice. Njegove su misli ove. Marija nije majka nekog čovjeka, koji je slučajno postao svećenik, otkupitelj i spasitelj svijeta. Marija nije majka nekog vojskovođe, koja nipošto nije tijesno združena s pobjedama svoga sina. Marija je, po slobodnoj Božjoj volji, na svoj podređen način potpuno združena otajstvu koje se nastavlja u Crkvi, sudjelovala u otkupljenju i u sadašnjem primjenjivanju onog otkupljenja koje je Sin savršeno obavio. Marija nije isntrument koji je bio odbačen pošto je izvršila dužnost rađanja. Njezino fizičko materinstvo prerasta u duhovno. Marija vrši novi utjecaj, pobudno i trajno djeluje u Kristovu otajstvenu tijelu.

Naziv odvjetnica dolazi od sv. Ireneja, koji kaže da je Marija bila Evina odvjetnica, što se kod njega više puta ponavlja. Naziv pomoćnica i pomagačica u nazivima je istočne i zapadne Crkve. Na Zapadu je prošireno štovanje Marije Pomoćnice, ili Marije dobre pomoći ili, kako ju u najnovije doba nazivamo, Gospa od brze pomoći. Svi ti naslovi označuju Marijinu pomoć u našim duhovnim potrebama. Izraz posrednica seže u 8. stoljeće kršćanstva, a tako ju je naslovljavao i sv. Bernardo iz Clervouxa. Sv. Andrija Kretski pozdravlja Mariju na blagdan njezina rođenja: posrednica zakona milosti. Sv. German Carigradski ju naziva uistinu milosrdna posrednica svih grešnika. Marija je prema njemu bedem svijeta, daska za brodolomce nošene valovima, lađica za one koje valja voditi za ruku, odvjetnica grešnika te, konačno, ljestve po kojima se smrtnici mogu popeti na nebo. Sv. Ivan damašćanski pozdravlja Mariju riječima: Ti si začela Krista, spas svijeta, koji potopi grijeh i ublaži oluju... Tako si ti ispunila ulogu naše posrednice. Ti si postala ljestvama, po kojima je Bog sišao do nas da uzme našu bijednu narav, da se s njome sjedini i s njome veže... Ti si otkupila sve spašenike.

Pape s konca 19. stoljeća i prve polovice 20. stoljeća, s papom Lavom XIII., Piom X., Piom XI., i Piom XII. nazivaju Mariju našom posrednicom. Papa Lav XIII., naziva Mariju našom posrednicom, koja obnavlja krug zemaljski i dijeli nam Božje darove. Da je Marija djeliteljica Božjih darova, papa Lav nalazi kod istočnih otaca i kod sv. Bernarda iz Clervouxa. Papa Pio X. brine se da nam Mariju što bolje teološki predstavi kao posrednicu, upozoravajući da je Isus jedini izvor svih milosti. Pio XI., uz riječ posrednica veže riječ službenica, želeći posrednicu prema nama staviti u odnos prema Posredniku, kojemu je Marija službenica i tek kao takva posrednica. Papa Pio XII., u radio–poruci hodočasnicima u Fatimu, naziva Mariju kraljica i posrednica Kristovih milosti.

2. Ponovno o jednom Posredniku

Na riječ posrednica, Sabor nadovezuje: To ipak shvaćamo tako da time ništa ne oduzimamo niti dodajemo dostojanstvu i moći Krista, jedinog Posrednika. To znači da se s Kristom, koji je Božji Sin, nitko ne može mjeriti. Svi smo mi, pa i Marija također, čisti stvorovi. Jedini je on Bog i čovjek. Iako tu nema mjere i usporedbe, ipak ima nešto što iznenađuje. U Markovu evanđelju (10,18) čitamo kako je Isus rekao bogatom mladiću da je samo Bog dobar. Htio je time reći da je samo Bog neizmjerno dobar i da je samo on izvor dobrote. Stvorovi su dobri samo ukoliko imaju i primaju dobrotu od Boga, kao što je mjesec utoliko topao i svijetao ukoliko prima svjetlo i toplinu od sunca. Zašto uz Krista, koji je jedini posrednik, ne bi netko drugi mogao biti i stvarno se zvati posrednikom u tom analognom smislu? U teologiji, u liturgiji i pastoralu dobro je korištena misao da smo po krštenju kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod Bogu stečeni, iako je samo jedan svećenik Isus Krist. Isus Krist kao svećenik cijelo svoje otajstveno Tijelo čini svećeničkim Tijelom. Zašto na sličan način ne možemo za sve udove njega kao posrednika, a u prvom redu za Mariju reći da je posrednica? Ova usporedba posve osvjetljuje Marijino posredništvo. Marija je posrednica ukoliko je ud otajstvenog Kristova posredničkog tijela. I budući da je ud toga tijela, ne bilo kako, nego kao majka njegove Glave, posrednica je u odnosu prema nama svima, iako smo i mi udovi tog posredničkog Tijela. Ona je dakle posrednica u Kristu, s Kristom i po Kristu. Skupa s njom i s Kristom imamo samo jednog posrednika.

Stoga Sabor svečano izjavljuje: Crkva bez kolebanja priznaje, neprestano doživljuje i preporučuje srcu vjernika ulogu Marijina podređenog posredništva. Marijino je posredništvo u Crkvi više doživljaj nego teoretsko vjerovanje, više izlaz iz dubina Crkve nego što bi se crkvenim autoritetom isticao ili teologijom osvjetljavao.