ZAJEDNO NA LITURGIJI – Piše: dr. Andrija Kopilović

13. 05. 2007. – ŠESTA VAZMENA NEDJELJA

Dj 15,1–2.22–29; Ps 67,2–3.5–6.8; Otk 21, 10–14.22–23;

Iv 14,23–29

Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!

Razmišljamo o psalmu današnjeg bogoslužja, na temu slavljenja Boga. Osnovni smisao našega života na zemlji jest proslaviti Boga. Bog je ostavio trag svoga stvaranja u našem licu, a Krist trag svoga otkupljenja u našoj osobi. Stoga je naše jedino poslanje svoj zemaljski život tako živjeti da on bude proslava Boga. No, veliko je pitanje kakvu sliku o Bogu dajemo mi ako ne slavimo milosrdnoga, dobroga i blagoga Boga, koji se smilovao i blagoslovio nas. Stoga je nemoguće svjedočanstvo proslave Boga ako ono nije radost i pohvala. To svjedočanstvo se ne izriče samo riječima i pjesmom, nego se životom slavi. Zato psalmist poziva: Neka te slave narodi Bože, svi narodi neka te slave! Temelj te slave je dostojanstvo Božje osobe, naš kršćanski život i kršćansko svjedočenje, jer smo se uvjerili u njegovo milosrđe, dobrotu i svetost. Uvjereni smo u ulogu njegovog života u našim životima, jer je čovjek odraz slave Božje.

20.05.2007. – SEDMA VAZMENA NEDJELJA

Dj 7,55–60; Ps 97,1–2.6–7.9; Otk 22,12–14.16–17.20;

Iv 17,20–26

Gospodin kraljuje, Svevišnji nad svom zemljom

U današnjem psalmu razmišljamo o principima na kojima se temelji Božje kraljevstvo na zemlji. Gospodin kraljuje, on je kralj naših savjesti, našega života i smisla našega življenja. Jednom riječju, kralj znači onaj kojem pripada sva čast, dostojanstvo i slava, ali jednako tako i briga za onog s kim i nad kim kraljuje. Pravda i pravo temelj su prijestolja njegova. Stoga je čovjek u stavu poniznosti i u stavu ispružene ruke pred svojim Bogom, jer pravdu i pravo u punini posjeduje jedino Bog. Zato se mi kao ljudi utječemo Božjoj dobroti i milosrđu, da bi onaj koji nadvisuje pravdu i pravo bio izvorom našega spasenja. Slaviti Boga jedina je pravda i pravo. To jest naša dužnost, naša sigurnost i temelj naše nade, jer znamo da ćemo kod Boga postići svu pravdu i zato narodi gledaju slavu u kojoj se Bog proslavlja. Poklonite mu se svi, pa čak i božanstva koje su ovozemaljske vrednote i koje često puta krivo obožavamo. Svi padaju u prah pred onim koji je pravda i pravo, a to je Bog naš. Ti si Gospodine svevišnji nad svom zemljom. Visoko, visoko – kako kaže psalmist – nad bozima svim. Bog je temelj naše radosti i nade, on je pravda i pravo naše.

27. 05. 2007. – DUHOVI – PEDESETNICA

Dj 2,1–14; Ps 104,1–2.24.29–30.31.34; Rim 8,8–17;

Iv 14,15–16.23–26

Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!

Duhovi su svetkovina punine. Molimo i pjevamo psalam 104. kojim nadahnuti pisac blagoslivlja Boga, Gospodina i Gospodara svega, jer su se ponovno i ponovno očitovala silna djela Njegova. Neizbrojiva su ta djela kojima Gospodin napunja zemlju i sve što je stvoreno. Zaustavimo se na riječima: ako dah im oduzmeš ugibaju i opet se u prah vraćaju, ali pošalješ li dah svoj, opet nastaju i tako obnavljaš lice zemlje. Danas je rođendan Crkve, začete u času kada je Duh Sveti sišao. Sjetimo se da je čovjek postao živa duša onog časa kad je Bog udahnuo svoj dah u Adamovo tijelo. Sve na zemlji biva živo i odiše tim Božjim Duhom. Čovjek je biće koje diše u ritmu Božjeg srca. Naime, Bog – Duh Sveti, treća Božanska osoba – jest ljubav. On je udahnut u dušu našu. On nam je darovan na dan Pedesetnice. On je Duh koji oživljava stoga danas s psalmistom zavapimo: Pošalji Duha svog da ponovo sve nastane i obnovi lice zemlje. Neka dovijeka traje takva slava Duha u nama.

3.06.2007. – PRESVETO TROJSTVO

Izr 8,22–31; Ps 8,4–5.6–7.8–9; Rim 5,1–5;

Iv 16,12–15

Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji!

Danas je dan najvećega otajstva – Presvetog Trojstva. Nikakvo čudo što psalam osmi, koji se danas pjeva i moli, govori o velikim božanskim tajnama. O tome kako čovjek promatra nebo – djelo prstiju Tvojih – i sve ono što ga nadilazi. Čovjek se divi stvaranju, ali ponajviše sebi: pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji da ga pohađaš? Promatrajući stvoreni svijet, možemo doći do spoznaje da Bog postoji. To su još stari Grci znali. Nama se, međutim, sam Bog objavio. Objavio se kao Tro–jedini Bog. Zato psalmist, dok se divi prirodi, divi se i čovjeku, divi se onom što je u njemu: učinio si ga malo manjim od anđela, slavom si ga i čašću okrunio i vlast mu dao. Rekli bismo: na kraju mu se posve darovao i objavio. Zato je čovjek središte ove zemlje i središte spasenjskog Božjega plana, središte objave. Stoga danas od nas Crkva, napose dobri Bog, očekuje da se kao vjernici znamo diviti, zahvaljivati, radovati se i slaviti Boga, koji nam se daruje. Tako nas je velikima učinio da u Tro–jedinom Bogu možemo prepoznati svoju sliku i sličnost s Njime.

10.06.2007. – DESETA NEDJELJA KROZ GODINU

1 Kr 17,7–24; Ps 30,2.4–6.11–13; Gal 1,11–19;

Lk 7,11–17

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio!

Često nam se smrt čini nekom vrstom osvete i kazne. Današnje bogoslužje pred nas stavlja po jedan događaj Staroga i Novoga zavjeta, kada Bog čovjeku vraća život. To je vraćanje iz ovozemaljske smrti u ovozemaljski život i radi toga trideseti psalam, kojim danas u liturgiji molimo Veličam te, Jahve, jer si me izbavio. Nije dao da se raduje nad nama pobjednica nad životom: smrt. Mi, kao kršćani–vjernici, znamo da je smrt vrlo teško iskustvo. Ali, znamo da smrt nema zadnju riječ. To nam Isus poručuje i zato je naša molitva psalam nade: izveo si nas iz podzemlja, dušu spasio iz groba i oživio nas. Čovjek je, kako god je smrtan u tijelu, besmrtan u duši. Pozvan je na trajnu nadu, na stalno održavanje svetoga ognja u svojoj duši, a to su nada i sigurnost da je smrt pobijeđena Kristovim uskrsnućem. Ovozemaljskim životom odlazimo u smrt, ali ostaje nam onaj drugi i zato naša pjesma, pobožnost, zahvala i ljubav nadmašuju granice ovog života. Večer donosi suze, a jutro klicanje. Za nas vjernike prag smrti je samo prag po kome se ulazi iz večeri u vječni dan. Stoga u psalmu molimo: Slušaj, Gospodine i smiluj se meni, Gospodine budi mi na pomoći i onda kada mi sumnje dušu obuzmu, kada me smrti strah obuzme, jer nada koju si nam Ti u Kristu dao pobjeđuje i plač se pretvara u igranje. Gospodine Bože, neka te dovijeka hvali duša moja!