TU OKO NAS
SJETIM SE ANE
U nekim novinama, ne znam im ni ime ni broj broj, pročitao sam da
je ime ANA najraširenije u ženskoj populaciji u cijelome
svijetu. Nisam provjeravao, ali drago mi je. Volim ime Marija,
Lucija, Kata ... Ali, ANA je ipak na prvom mjestu.
Bio sam ponosan kada je moja nećakinja, kumče Aleksandra, rodila
djevojčicu i dala joj ime Ana. Radio sam kao profesor
vjeronauka u srednjoj poljoprivrednoj školi u Somboru.
Slušateljima sam rekao: ”Postao sam dida, dida stric.” Bili su
pomalo zbunjeni, ali radovali su se i oni i ja. Mogu Vam reći,
radost je opravdana. Ana raste i sve je ljepša i pametnija.
Mnoge Ane ostavile su trag na ploči mojega života. Ovo
razmišljanje bilo bi preopširno kada bi o svakoj trebao pisati.
Želim se sjetiti samo još jedne, jedne konkretne iz Male Bosne.
Bila je i jest ljubiteljica knjige, ljubiteljica dobroga štiva.
Upoznao sam ju u olujnim, teškim vremenima. Stariji se sjećaju.
Na granici prema Mađarskoj čekalo se i po petnaest sati. I ona
je sudjelovala i bila aktivna u tom poniženju.
Vraćala se s granice. I jednu i drugu carinu dobro je prošla.
Prošla je i Crveno selo. Bila je bliže kući, opuštena, sretna i
zadovoljna. A onda, zamalo je doživjela udes čime je sve moglo
otići u nepovrat. Hvala Bogu, hvala sv. Ani – izbjegla je
nesreću.
Pričala mi je tu životnu zgodu. Zapamtio sam je. Dugo je živjela
i živi u meni. Uvijek se sjetim te žene kada se umoran i klonuo
približavam svojemu prebivalištu (sada je to Đurđin). Sjetim se
Aninog iskustva.
I kada si blizu – ne žuri! Rade anđeli – ali i oni drugi nisu
besposleni.
Lazar Novaković
Prosni Dani
Cila nedilja prid Spasovo se zove Križevcka nedilja. Spasovo je
uvik četvrtkom. Prija Spasova tri dana su Prosni Dani.
Ponediljak, utorak i srida. U te dane se prosi od Boga milost
za svu litinu. Za žito, ječam, sino i za svu drugu ranu
ljudcku, a i za marvu.
Kadgoda prija, misa se držala u šesati ujtru. Potli mise se išlo
u procesije sa Križom i barjakima pod Raspeća u selu. Prvi dan
pod Brdo, pod Raspeće na Medanu. Drugi dan pod Raspeće kod
Svetoga Ivana, na kraj drugoga sokaka. Treći dan se išlo pod
Kozonjino raspeće isprid Kalvarije. Ciloga puta se molila
litanija Svima Svetima. Ta litanija se molila triput u godine.
Na Sisvete, Svršetak Stare i na Prosne Dane. Ka se dojde pod
Raspeće, župnik sveti i kadi tamljanom. Ko je tijo obilazijo je
sve klekečki oko Raspeća.
Posli mise su se radili skoro svi poslovi. Jedino, žene o
Križevcke nedilje nisu voljile prat. Oće se poderat, to što se
pere. Ako je vrime dozvolilo, najviše se išo kopat luk. Sa
malima motičicama. Motičicama za luk. Na tri ćoša. Još se išlo
po žitu riljom vadit boda, repica, jel kaki drugi korov. Rilj
je malo radilo ko forme lopatičica. Na vr je zaoštrita. Natakne
se na kako držalje i onda se sa njom lako vadijo korov. U to
doba se repa već pokopala ”krospolak”. Saje bilo na redu
raščupavanje repe. Razriđavanje. Još se naradi i naradi, makar
se išlo na misu. Još se brže i bolje naradilo a i dije noć ...
”Dani dugački a Bog do puno ručica pa mož poradit i nebo i
zemlju!” Ko oće radit!
Ruža Silađev
Ledeni Dani
Dvanajstoga, trinajstoga i četrnajstoga maja su Pankracije,
Servacije i Bonifacije. Ute dane zna jako zaladit. Tako zaladi
da čak i mraz udari. Zoto te dane narod zove Ledeni dani. Do ti
dana, iz zemlje ponikne ono što se posijalo. Onda sve što je
poniklo a i sađenik nasrada. Stari ljudi nisu ni vinograde
kopali do to doba. Bili su odgrniti dok je sama, suva loza.
Brez lišća. Do Ledeni dana loza istira lastare i ako se još i
okopa, oće se i vinograd smrznit. U tri dana može ti sve otit
upropast. Za vrime Ledeni dana.
Još jedamput u misecu maju se narod bido zbrog ladnoće.
Dvadesetpetoga, na Grgura. I onda je znalo jako zaladit i isto
mraz udarit. Već sve naraste i onda mraz sve sprži. Narod je
zoto poštivo Sv. Grgura i molijo njegov zagovor kod Oca
Svevičnjega. Pa su stari rado davali sinovima ime Grga. Grga
Žiškov, Grga Zevin, Grga Opacin...
Ruža Silađev
| 
