VJERNICI PITAJU – Odgovara: dr. Andrija Kopilović

Prvenstvo i ljubav

Ovih dana često čujemo evanđelje o Petrovoj ispovijesti ljubavi i o činjenici da je Isus tom zgodom Petru dao prvenstvo: biti pastirom njegova stada. Kako to tumačite?

N.N.

Dragi čitatelji, radostan sam što radi ovog pitanja s vama mogu podijeliti jedno lijepo razmišljanje o Isusovu susretu s učenicima na Genezaretskom jezeru, a na poseban način s apostolom Petrom. Bilo je jutro, prvi dan u tjednu, nedjelja – dan Gospodnji – kad se Isus susreo sa svojim učenicima. Ribarili su cijelu noć, nakon što je prošao subotnji počinak, dakle u nedjelju u ranu zoru. Nažalost, taj njihov ribolov nije bio uspješan, nisu ulovili ništa. Trudili su se, po tko zna koji puta, obaviti teški ribarski posao, ali uzalud. Taj posao, koje će ribe i koliko ih ući u mrežu ribara, ne ovisi samo o ribarskoj vještini, nego o mnogo čemu. Svitalo je, sunce se pojavilo, a na obali se pojavio čovjek obučen u bijelo. Vjerojatno je izgledao čudesno na izlasku sunca zagledan, očima punim ljubavi, u grupu u čamcu. Kada su se približili obali, zapitao ih je: dječice, jeste li što ulovili? Nismo – glasio je odgovor. Bacite mrežu na desnu stranu. U tom času, dvije su mreže bile tako pune da su ulovili sto pedeset tri velike ribe. Broj tih riba označava broj naroda koji je prema popisu stanovništva u ono vrijeme živio u širem području Palestine, dakle označava sve.

Taj Petar, svjestan da je zatajio Isusa, svjestan svojih slabosti, ali i svoje velike ljubavi, koristi svaku priliku dokazati i pokazati Isusu kako je zaboravio onaj svoj grijeh, ili ga želi zaboraviti, pa je koristio svaku zgodu uvjeriti Isusa koliko ga ljubi. Prvi je, dakle, dotrčao u susret Gospodinu vidjeti ga, susresti i pozdraviti ga. Nije smio očitovati tu svoju spoznaju, pa ni radost, u dovoljnoj mjeri, jer je osjećao strahopoštovanje i divljenje prema uskrslom Isusu. Došli su i ostali, a na žeravici je već stajala pečena riba. Isus traži da riba, koje su oni ulovili, dometnu još, pa da doručkuju. Zamišljam to divno Bogoslužje, kako na obali Genezaretskog jezera Isus predsjeda stolu ljubavi. Vjerojatno lomi kruh i pruža im ga, a onda za agape blaguju ribu, za što je tražio ne samo svoj dar, nego napose njihov doprinos – da od svoga ulova stave na žeravu i da blaguju zajedno. Kako je to druženje kod stola bilo divno, iskreno, sabrano, ushićeno, pobožno, radosno.

Gospodin slavni, uskrsli, koji im se očitovao, predsjedao je zajednici i u kruhu im se darovao. Uslijedilo je nešto neobično. Takozvani Petrov popravni ispit pred apostolskim zborom. Isus odvaja Petra i pita ga korak dva dalje od ostalih koji promatraju i slušaju dijalog: Petre, ljubiš li me više nego ovi? Ne znam kako su to ovi doživjeli, ali je Petar sigurno ovaj čas doživio kao čas izabranja, pa je, bez da povrijedi braću, hrabro odgovorio na ovo Isusovo pitanje: Da, Gospodine, Ti znaš da te ljubim! Nakon Petrova odgovora slijedi zadatak i poslanje: pasi ovce moje, pasi jaganjce moje. Sjetila se mala četa da je Isus za sebe govorio kako je on pastir dobri, da poznaje ovce svoje i one poznaju njega. Sada, najedanput, to svoje stado Dobri Pastir, koji je sve zalutale janjce izveo, ne više na svojim ramenima, nego na drvetu križa u novi život, povjerava Petru. Pasi janjce moje, pasi ovce moje – hrani ih naukom, pašnjacima divnim, hranom božanskom, pasi stado moje. Petar je shvatio i prihvatio. Slijedio je Isusov dublji pogled, još potresnije pitanje: Petre, ljubiš li me više nego ovi? Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim? Nakon drugog potvrdnog odgovora drama dolazi do vrhunca, kada je Isus i treći put zapitao Petra: Voliš li me više nego ovi? Tada se Petar sjetio da je zapravo to pitanje direktno povezano s njegovom zatajom. Ovaj ga čovjek poznaje i on je njegov. Petar se tada sjetio svoje trostruke zataje, sjetio se svoje nedostojnosti i grijeha. Nije zapisano u knjizi je li Petar pao na koljena, ali pretpostavljam da jeste i da je tako odgovorio: Tebi je sve poznato, ti sve znaš. Petar zna da je vjera njegove ljubavi prema Isusu nažalost bila izdajnička. Bila je to ljubav koja je pokleknula, posustala, koja je zatajila, ali ta ljubav je pokajnička jer ljubi, jer osjeća da ne može bez Isusa.

Poznato nam je kako je ovaj dijalog završio, da je Petru rečeno: Dok si bio mlad, išao si kuda hoćeš, a kada ostariš, vodit će te kuda nećeš. Zato je važno da zapamtimo, kaže apostol Ivan, da je u tom izričaju Isus naznačio i Petrovu smrt, to jest da će život dati za njega.

U tom susretu Isusa s Petrom dogodilo se zapravo davanje prvenstva Petru kao stijeni. Podsjetimo se da je Isus Petru obećao prvenstvo (Mt 16,16) kad je rekao: Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, tebi ću dati ključeve od Kraljevstva nebeskog. Cijelo evanđelje govori da je Crkva sagrađena na Petru–stijeni, a ne na Petru bezgrešnom, ne na Petru koji bi bio nadčovjek. Izgrađena je na Petru koji je čovjek, ali kojega Krist ispravlja i oprašta mu, kojemu Krist daje šansu da doživi svoju malenost i veličinu odgovornosti. Zato je Crkva Kristova zajednica koja je svjesna da je zajednica grešnih i slabih ljudi, ali da je zajednica otkupljenih, koji su upravo poput Petra morali proći životni ispit. To znači da su bili kušani. Mnogi su pokleknuli, mnogi posrnuli, mnogi čak i pali, ali nisu otpisani. Isus daje novi život i novu snagu u ispovijedi. Taj sakrament je utemeljen upravo na ljubavi. Prema tome, ljubav je ono što treba imati vjernik u času pokajanja, obraćenja i vraćanja u zajedništvo Crkve. Zato se Crkva temelji na Petrovoj ispovijesti ljubavi, na njegovom takozvanom popravnom ispitu.

Taj popravni ispit je postao temeljem Isusovog naloga: Pasi ovce moje, pasi jaganjce moje. Za to je na Vatikanskom brijegu Petar podnio mučeništvo križa za ime Isusovo. Petar je dao svoj život za ideal. Ako čovjek nema ideala, nije čovjek. Čovjek koji ima samo idole, ne postaje čovjek. Nama Petar nije ideal. Nama je Bog ideal, a Petar nam je sjajan primjer kako se žrtvom pokajanja dolazi do ostvarenja ideala, do prave ljubavi: ljubiti Gospodina unatoč svih pogrešaka. To je Petrova veličina i zato je njemu povjereno da bude temelj Crkve, da bude prvak apostolskog zbora, da predvodi Crkvu u zajedništvu ljubavi i da predsjeda zajednici u ljubavi.