SVETAC MJESECA – Piše: Stjepan Beretić

16. svibnja – Blaženi Ivan Ziatyk

(*26. prosinca 1899. + 17. svibnja 1952.)

* seljačko dijete * darovit i pobožan dječak * izvrstan bogoslov * sjemenišni poglavar * profesor – kateheta * poglavar samostana * sa subraćom u zatvoru bez grijanja * generalni vikar u tamnici * optužen s prozelitizma

Škola

Ivan Ziatyk je rođen 26. prosinca 1899. u mjestu Dorg Odrekhova dvadesetak kilometara jugozapadno od grada Sanok u današnjom Poljskoj. Bio je sin siromašnih seljaka. Kad je Ivanu bilo 14 godina, umro mu je otac. O njemu se tada starala njegova majka i stariji brat Mihailo. Ivan je bio tih i poslušan sin, a u školi vrlo darovito dijete. Bio je pobožan dječak. U Sanoku je 1919. izvrsnim uspjehom završio gimnaziju. Bio je mladić lijepo odgojen. Odmah je stupio u ukrajinsko katoličko bogoslovno sjemenište gdje je 30. lipnja 1923. godine s izvrsnim uspjehom završio studij, te zaređen za svećenika.

Profesor, duhovnik i kateheta

Od 1925. do 1935. bio je P. Ziatyk prefekt ukrajinskoga katoličkog sjemeništa u Przemyslu. Tu se nije posvetio samo duhovnom vodstvu bogoslova, već je bio i profesor katehetike i dogmatike. Bio je duhovnik i kateheta na ukrajinskoj ženskoj gimnaziji u Przemyslu. Ivan Ziatyk je uživao ugled dragog i vedrog čovjeka. Bio je duboko duhovan.

Redovnik redemptorist

U sebi je dugo nosio želju za redovničkim životom, ali nije dobio suglasnost poglavara. Želja mu se ispunila 15. srpnja 1935. godine kada je stupio u Kongregaciju redemptorista. Poslije novicijata u mjestu Holosko kod Lavova, bio je 1936. godine u samostanu Gospe od brze pomoći u Stanislavivu (Ivano–Frankivsk). U jesen 1937. godine P. Ziatyk je premješten u Lavov u samostan u ulici Ivana Franka 1956.–58. Tamo je obavljao dužnost ekonoma i vikara kućnog poglavara P. De Vochta. U bogosloviji redemptorista predavao je biblijsku i domatsku teologiju. Od 1941. do 1944. obavljao je dužnost superiora u samostanu Usnuća presvete Bogorodice u Ternopilu, a od 1944. do 1946. bio je poglavar samostana Gospe od brze pomoći u mjestu Zboiska kraj Lvova, gdje se nalazila gimnazija, tj. ”juvenat” redemptorista.

Progon grkokatolika

Po završetku Drugoga svjetskog rata, grkokatolici, pa tako i grkokatolička provincija redemptorista u Ukrajini, proživljavali su strašan progon. U proljeće 1946. godine sovjetska tajna policija je uhitila sve grkokatoličke biskupe, pohvatala je sve redemptoriste iz Ternopila, Stanislaviva, Lavova i Zboiska, te ih zatvorila u samostan u Holosko gdje su redovnici bili u jednom krilu samostana gdje se nije grijalo. Među zatvorenima je bio i P. Ziatyk. Dvije godine su tamo ostali redemptoristi pod paskom tajne policije; 3–4 puta tjedno su prozivali zatvorenike. Obećavajući im svakovrsne nagrade, saslušavali su ih i nagovarali, da se odreknu vjere i redovničkoga staleža. Svi su redemptoristi 17. listopada 1948. godine kamionima prevezeni u samostan studita u Univu.

Na čelu provincije

Provincijal P. Joseph De Vocht je protjeran u Belgiju. Prije toga on je sve ovlasti provincijala i generalnog vikara grkokatoličke Crkve prenio na P. Ivana Ziatyka. Od tada se policija bacila na P. Ziatyka, a 20. siječnja 1950. objavljeno je njegovo uhićenje. O. Ziatyk je optužen da je od 1936. član Kongregacije redemtorista; da je širio ideje rimskoga pape o raširenju katoličke vjere među narodima čitavoga svijeta trudeći se sve ljude privući u katoličku vjeru. Sudski postupak je trajao dvije godine. P. Ziatyk je svo vrijeme ispitivanja proveo u tamnicama u Lvovu i Zolochivu. Samo u vremenu od 4. srpnja 1950. do 16. kolovoza 1951. godine bio je 38 puta saslušan. Do kraja procesa O. Ziatyk je preživio 72 saslušanja. Za vrijeme svakog saslušanja podnosio je najokrutnije muke, vjeru je ipak sačuvao, nije se predao ateističkom režimu, premda su ga na to nagovarali njegovi najbliži rođaci.

O. Ziatyk je ostao vjeran svjedok i u najtežim mukama. On je 21. studenog 1951. u Kievu osuđen na 10 godina robije zbog ”suradnje s protusovjetskom, nacionalističkom organizacijom i antisovjetskom propagandom”. Kaznu je morao izdržati u zatvoreničkom logoru Ozernyi kod Bratska u okolici Irkutska. Tamo je podnosio strašna mučenja. Svjedoci kažu da je na Veliki petak 1952. pretučen štapovima, a onda su ga prokislog i onesviještenog ostavili ležati vani na sibirskoj hladnoći. Od batinanja i smrzavanja o. Ziatyk je dospio u zatvorsku bolnicu, gdje je 17. svibnja 1952. umro. P. Ziatyk je pokopan u okrugu Taishet u okolici Irkutska. Tako je i on pribrojan divnom vijencu mučenika.

Novi blaženik

Postoje brojna svjedočanstva o kreposnom životu P. Ivana, a posebno o njegovoj postojanosti, odvažnosti i vjernosti prema Kristovoj Crkvi. Tako je eparhijski postupak za njegovo proglašenje blaženim zaključen 2. ožujka 2001. godine, te je predan Apostolskoj stolici na dalji postupak. Teološka komisija je 6. travnja 2001. godine potvrdila činjenicu mučeništva, 23. travnja je Kardinalski zbor priznao činjenicu mučeništva, a 24. travnja 2001. potpisao je sveti otac Ivan Pavao II. dekret kojim je P. Ivan Ziatyk proglašen blaženim mučenikom za kršćansku vjeru.