RIJEČ UREDNIKA – Piše: mr. Mirko Štefković

ZA PRVI PUTA...

Tek nekoliko mjeseci aktivnije sudjelujem u rađanju našeg Zvonika, ali i to mi je bilo dovoljno da vidim koliko se ljubavi ugradi u svaki novi broj. To je očito u trenucima patnje i tjeskobe, kad vrijeme pritišće a snage popuštaju, ali još više u trenucima radosti kad se rodi novi broj. Puno toga je bilo rečeno na primopredaji uredničke palice, o čemu možete opširno čitati u ovom broju, ali ima i onoga što se sigurno niti ne može izreći. Ovdje prije svega mislim na radosnu i dragovoljnu žrtvu preč. Andrije Anišića i njegovih najbližih suradnika, osobito obitelji Celiković, kod kojih se Zvonik uređuje, kao i svih onih koji su, otkad se je Zvonik rodio, svojim prilozima pridonijeli da se njegova jeka širi i odzvanja, ne samo u našoj biskupiji, nego i puno šire. Svima velika hvala na tako nesebičnom radu i suradnji, a isto tako i još veći poticaj za nastavak na dobro utrtom putu!

Najavljena primopredaja uloge glavnog i odgovornog urednika se evo dogodila. No, novom uredniku će trebati još dosta vremena da toga postane svjestan i da ispeče zanat. Ali, nema straha, jer Zvonik u biti ostaje isti. Oni koji su već navikli podnositi žegu dana u njegovom uređivanju tek sada pokazuju kako im to dobro ide, kad umjesto da traže pomoć i smjernice od urednika, sami spontano rade svoj posao i Zvonik se jednostavno rodi. Ovaj puta smo primili jako puno priloga o događanjima u našoj biskupiji. To je vrlo ohrabrujuće, jer govori o životnosti naše Crkve! Lijepo je s drugima podijeliti ono što naš život čini vrijednim, tako jedni druge obogaćujemo. Ono što nismo uspjeli objaviti u ovom broju, već spremamo za slijedeći. Bilo bi mi drago da mi u Uredništvu sve više samo budemo posrednici, a da što veći broj Vas svojim prilozima postane zvonima našeg velikog Zvonika, čija će melodija tako postati još ljepša i skladnija, samo da bi dala što veću slavu Bogu i pozvala tolike da ga slave. Slavimo ga stoga zajedno!

Dragi naši čitatelji, pišite nam o svemu što biste još htjeli čitati u našem Zvoniku. Šaljite nam svoje prijedloge! Volio bih da ih bude što više i da im što bolje možemo udovoljiti. Tako ćete i sami pridonijeti da Zvonik raste i razvija se u još svestraniji list, te nastavi vjerno ispunjati svoje poslanje.

Svetkovina Duhova je već sasvim blizu. Mnogi naši mladi u ovom vremenu primit će pečat dara Duha Svetoga u sakramentu Potvrde. Budimo im na poticaj u življenju darova koji su nam povjereni, kako bi i oni uvijek iznova smogli hrabrosti svjedočiti Krista poneseni Duhom kojim su opečaćeni. Neka nam svima u tome prilozi ovog Zvonika pomognu, da s apostolom Pavlom mognemo uskliknuti: ljubav Kristova obizuma i vodi (usp. 2Kor 5,14). Vođeni Kristovom ljubavlju zahvaljujmo Gospodinu na divnom daru Duha Svetoga, na našem Zvoniku!