CARITAS

Duhovne vježbe za djelatnike subotičkoga Caritasa

Radnici i volonteri subotičkoga Caritasa krenuli su 11. svibnja na duhovne vježbe u Totovo Selo. Radost duhovnih vježba koje se inače održavaju svake godine, pokvarila je činjenica da neki od radnika i volontera zbog opravdanih obiteljskih i zdravstvenih razloga nisu mogli biti sudionici istih. Osim toga, svima su nedostajali stari volonteri koji su prestali raditi u Caritasu. Ponajprije, naša najstarija volonterica, Eržika Babičković zvana teta Eržika, koja je rad u Caritasu započela ponajprije raznoseći hranu i odjeću po svojoj župi (Sv. Jurja – Senćanska crkva). Sada je kao stara bolesna i sama postala korisnica naših usluga. Rado nas prima ali i pati što ne može pružati pomoć drugima. Ipak, čini nešto veliko držeći krunicu u ruci i moleći se za sve nas. S nama nije bila ni Marija Šabić Mariška. Ona i sada govori: sa mnom je kako–tako, ali tko će ići po lijekove mojim, sada već bivšim korisnicima? Posjećuju ju njene kolege, volonteri i radnici Caritasa. Pomirena je svojom nesposobnošću, ne dopušta razgovor o bolesti pa je i dalje vedroga i nasmijanoga duha.

Naša Jelena Kozma cijeli je svoj radni vijek provela radeći u bolnici. Nikada nije gledala na sate i vrijeme provedeno u operacijskoj sali. Kao volonterica Caritasa uvijek je bila spremna pomoći u svemu, u granicama svojih mogućnosti.

Volonteri Caritasa rado obilaze svoje kolegice. Veseli ih razgovor s njima jer i one kao i mi na trenutke zaborave na bolest i usamljenost. Zato ne mislimo o tomu što će biti sutra. Dragi Bog će sve to ”razgaliti”, jer u njega vjerujemo i nadamo se Njegovu Kraljevstvu.

Roza Mikulić, volonterica Caritasa