KULTURA

PREDSTAVLJANE KNJIGA DR. ANDRIJE KOPILOVIĆA – ”OKOM SVEĆENIKA I. i II.”

KNJIGA PISANA UMOM I SRCEM

Pred mnogobrojnom publikom, 8. lipnja u Velikoj vijećnici subotičke Gradske kuće predstavljena je knjiga mons. dr. Andrije Kopilovića ”Okom svećenika”. Nakladnik NIU ”Hrvatska riječ” objavila je u dvije knjige skupljene kolumne koje je dr. Kopilović objavljivao od početka izlaženja tjednika Hrvatska riječ. Knjigu su predstavili beogradski nadbiskup i metropolit mons. Stanislav Hočevar, župnik župe Sv. Roka u Subotici preč. Andrija Anišić i predsjednik HAD–a Dujo Runje. U ime nakladnika knjigu su predstavili ravnatelj Zvonimir Perušić i urednik knjige Milovan Miković.

Vrijedan i ustrajan pisac

Čovjek i svećenik kojega subotičkoj javnosti ne treba posebno predstavljati, jer je ostavio duboke tragove u životu Crkve i hrvatskoga naroda u Vojvodini, pa i šire, mons. dr. Andrija Kopilović odazvao se na poziv tadašnjeg urednika Hrvatske riječi, Zvonimira Perušića, na pisanje kolumne koja će ”okom svećenika” pratiti sva zbivanja u životu hrvatske zajednice ali i društva u cjelini. Tijekom više od četiri godine dr. Kopilović je ustrajno i neumorno promatrao i zapisivao, uvijek na vrijeme predavao svoju rubriku i dao posebnu notu jedinom tjedniku na hrvatskom jeziku, rekao je ravnatelj NIU ”Hrvatska riječ” gdin Perušić na početku predstavljanja knjige Okom svećenika dr. Andrije Kopilovića pred publikom koja je 8. lipnja ispunila Veliku vijećnicu subotičke Gradske kuće.

Urednik knjige Milovan Miković osvrnuo se na posebne i teške povijesne trenutke koje prolazi hrvatska zajednica i na ulogu kolumne svećenika u Hrvatskoj riječi te kako knjiga može utjecati na društvo u cjelini.

Sinteza neba i zemlje

Preuzvišeni, nadbiskup beogradski mons. Hočevar posvjedočio je da u ovoj večeri naša duhovna čula mirišu čudesnu sintezu Neba i Zemlje te je on ovdje zato jer možda trebate moju podršku kao predstavnika čitave Crkve katoličke u Srbiji. Ja sam s vama upravo zato, da bih posvjedočio da je ovaj susret od velikog značenja. Postavivši pitanje Je li dobro, je li mudro da tamo (u Hrvatskoj riječi, op. au.) redovito piše jedan svećenik, predstavnik Crkve?, on je podsjetio na poznate događaje od 11. rujna 2001., terorističkog napada na simbole modernog svijeta u Americi i na reakciju poznatog njemačkog ateističkog filozofa Jurgena Habermasa koji je nakon tog događaja rekao Ipak religije imaju mnogo veću ulogu nego sam ja to mislio. Ovaj je filozof vodio razgovor i s tada najpoznatijim katoličkim intelektualcem Josephom Ratzingerom koji je dan prije smrti tadašnjeg pape Ivana Pavla II., upravo 1. travnja imao u Monte Casinu predavanje 'Budućnost Europe' i ustvrdio da je potrebno za sve ljude, za sve stanovnike Zemlje, da prihvate osnovnu činjenicu – ”sicut Deus daretur”. I oni koji ne vjeruju u Boga, trebaju se ponašati kao da Bog ipak postoji kako bismo svi postupali odgovorno pred ovim vidljivim svijetom.

Nadbiskup je izrazio i vjeru kako je u Subotici posebna dragocjena sinteza u kojoj još nema onoga što je papa Pavao VI. rekao da je najveća nesreća sadašnjeg svijeta – duboka odijeljenost između vjere i kulture te kazao da vi tu još živite u jednoj poprilično zdravoj povezanosti između kulture i vjere. I imali ste sreću, po mom skromnom mišljenju, da ste u ovo vrlo važno vrijeme jake tranzicije, osjećali potrebu da u Vašem listu, novinama Hrvatskoj riječi, progovori i zvaničan predstavnik jedne vjere, religije konkretno katoličke Crkve. Upravo time ušli ste u najvažniji proces dijaloga, dijaloga između civilnog društva i vjere, između nebeskog i zemaljskog, materijalnog i duhovnog, Božjeg i ljudskog, i upravo time omogućavali jednu veliku sintezu ili dijalog naglasio je nadbiskup i dodao kako bez tog integralnoga dijaloga nije moguće gajiti niti svoj vlastiti niti identitet neke zajednice, bilo crkvene, bilo nacionalne.

Važno je također da ove tekstove piše svećenik, jer je svećenik konstitutivno vođa, te stoga ova knjiga ima još veću vrijednost.

Iskreno pozdravljam, bilo osobno zalaganje mons. Andrije da bude stalno prisutan, čestitam mu u ime Crkve, naše mitropolije, da je bio tu tako vjeran... Posebno mu zahvaljujem što je svjedočio ljubav Crkve koja prati pojedince, narode, zajednice, u tom njihovom organskom razvijanju. Čestitam mu za tu vjernost, za tu stalnost, za tu pravovremenost, za tu preventivnost. I time pozivam sve da upravo iz ovog večerašnjeg susreta dođemo do ovoga: nema budućnosti ako svi mi ne surađujemo. Crkva i društvo.

Nadbiskup mons. Stanislav Hočevar

Konkretna i aktualna poruka

O temama i postupku kojim se autor knjige koristi govorio je vrlo nadahnuto župnik župe Sv. Roka u Subotici preč. Andrija Anišić: On svojim svećeničkim okom promatra život čovjeka kao čovjeka, život čovjeka kao kršćanina, život čovjeka kao člana određenog društva, život Crkve Kristove i napose život naše hrvatske zajednice. Rekavši kako autor okom svećenika prati ponajprije tijek Crkvene godine (njegovom pogledu nije promakao nijedan Advent, Božić, Korizma, Uskrs i svi veliki blagdani Katoličke crkve), ukazao je i na postupak kojim podsjeća na izvorni i bitni sadržaj određenog liturgijskog vremena, povezujući ga s konkretnim čovjekom ili konkretnom situacijom. U svojim člancima autor je obradio glavne teološke teme kao što su vjera, ljubav, savjest, opraštanje i pomirenje, zahvaljivanje, smrt, vječni život... Osvjetljava svojom teološkom misli i velike teme koje se tiču čovjeka i društva općenito. Tako govori o osobnosti, o braku, obitelji, odgoju, kulturi, politici...

Dr. Kopilović se osvrće i na sve običaje našega naroda. Tako svojim svećeničkim okom, ali i svećeničkim srcem ocjenjuje pripremu i proslavu Velikoga prela, Prela mladih, Dužijance, Poklada, Materica, Otaca...

On govori o velikim događajima u životu Crkve (poput pohoda velikog pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj); piše o uvođenju vjeronauka u škole; okom i srcem velikog i neumornog ekumeniste progovorio je o svim ekumenskim skupovima ili temama. Veliki je prostor posvetio Životu naše hrvatske zajednice prema kojoj je nekad bio i oštar, ali Snagom te ”oštre riječi” koja prosuđuje nakane i misli srca i dr. Kopilović pokušava sve članove hrvatske zajednice na ovim prostorima a osobito one odgovorne u njoj upozoravati, izreći im prijekor, opomenuti, ali i ohrabrivati, tješiti, poticati na dobro osobito na slogu i rast u zajedništvu bez kojega nam nema ostanka na ovim prostorima.

Njegovu svećeničkom oku nisu promakli ni veliki događaji iz života matične domovine kao ni život države u kojoj živi (osobito je zapažen članak o ubojstvu dr. Zorana Đinđića). Nekoliko članaka posvećuje nekoć kršćanskoj Europi pitajući se kuda ideš Europo, nakon što nije prihvaćeno da u ustav Europske unije uđu njezini kršćanski korijeni.

Preč. Anišić je u svom izlaganju naglasio kako je u svakom članku značajna upravo njegova poruka, odnosno primjena na sadašnje vrijeme. Snaga Božje riječi upravo je u tome da je ona aktualna u svakom vremenu. I zato je riječ dr. Kopilovića dragocjena i značajna jer za svaku Božju riječ pronašao konkretnu primjenu u svakidašnjici suvremenog kršćanina odnosno čovjeka.

Usmjerava na vječno dobro

Predsjednik Hrvatskoga akademskog društva Dujo Runje rekao je kako se u autorovim odgovorima ne nalaze jeftina rješenja, već puno puta odgovori izvan dohvata efemernosti. Dr. Kopilović nas u svojim odgovorima usmjerava na vječno dobro, a ne na privlačno i nama drago.On seizmografski reagira na svekolike društvene pojave koje se događaju hic et nunc, djelujući samo u skladu sa svojom unutarnjom vokacijom. Razriješen svega osim svoje savjesti, on je gromovnički udarao po svim porocima svojega naroda. Nije pisao niti piše kao novinar i političar, nego kao teolog koji je prodro duboko u dušu naroda, njegovu prošlost i karakter.

Dujo Runje zaključuje: Ova kolumna je izišla iz nutrine duše, iz meditacija ili bolje rečeno ovo štivo jest meditacija. Nju je izazvao život i vjerujem da će knjige biti izazov životu. Naravno, dr. Kopilović je dao svoj pečat ovoj knjizi jer, kako kaže Volter, Moja knjiga, to sam ja!

Umom i srcem promeditirano

Svoju zahvalu predstavljačima knjige izrazio je na kraju autor, mons. dr. Andrija Kopilović rekavši da je ganut svim rečenim i pohvalama koje će shvatiti kao poticaj za daljnji rad. Opisao je potom kako kolumne nastaju majčešće u kapelici nakon ozbiljno promatranja događaja i života oko sebe i tada neka rečenica ili poruka budu ponajprije promeditirane, zatim srcem ali i umom zapisane.

Predstavljanju knjige nazočili su predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća Branko Horvat, generalni konzul R. Hrvatske u Subotici mr. Davor Vidiš, a osim Subotičana i gostiju iz okolnih mjesta, došli su i gosti iz Sombora i Bačkog Monoštora.

Tijekom večeri nastupio je Kamerni zbor Collegium Musicum Chatolicum pod ravnanjem Miroslava Stantića, uz klavirsku pratnju mr. Kornelija Vizina a na flauti je svirala Noemi Tot.

Po svršetku službenog programa, dr. Kopilović je potpisao knjige i ostao u razgovoru s publikom.

Katarina Čeliković