MLADI – Uredio: PeTaR

Plodovi

Uvijek budite potpuno predani radu koji vam je Gospodin dao, znajući da vaš trud nije bez ploda u Gospodinu. (1 Korinćanima 15,58)

Ako neki rad za Boga zaista obavljamo u Njegovoj snazi, ne može biti drukčije nego da donese rezultate. Ipak, pretpostavimo da nas je Gospodin izabrao i da smo radili osam ili deset godina bez ikakvih vidljivih rezultata. Možemo li vjerno nastaviti s tim mučnim radom, jer nam je Bog tako rekao? Koliko je među nama onih što su spremni služiti samo zato što je to Božja zapovijed? Ili, pak, koliko je onih što rade samo da bi vidjeli plod?

Pošto je Božji rad vječne prirode, On traži ljude vjerne i. postojane, one koji će neprekidno raditi s Njim. Za nas – ljudska bića koja žive u vremenu, teško je primijetiti i razumje ti Božji posao koji je vječne prirode.

Ali, sjetimo se da je posao Gospodina Isusa bio križ – po mnogima, gubitak a radi mnogo većeg dobitka. Rad nas, kršćana, trebao bi biti takav u potpunosti.

Bogu su potrebni sljedbenici koji će s Njim naporno i vjerno raditi do kraja vidjeli oni rezultate ili ne.

Dragi mladi! Ova mi je tema prirodno došla ovoga mjeseca jer su mnogi od vas sada maturanti, a studenti su u ispitnom roku. Vjerujem da je mnogima teško, pa i ja se malo mučim:). Upravo u razmišljanju o plodovima nalazi se odgovor na mnoga naša pitanja, a jedno od čestih koje čujem je: ”Što nas toliko muče profesori?” Sada to sliči nekom uzaludnom, dugogodišnjem trudu, ali mi kršćani moramo dati sebi odgovor jesmo li spremni raditi (u ovom slučaju učiti) tolike godine, a ne vidjeti plodova... Bog je vječne prirode i njemu se nikuda ne žuri :). Naravno, malo se šalim, ali hoću reći da moramo ustrajati na putu školovanja u kojem se trenutačno nalazimo iako nam to vrijeme ponekad zna izgledati bezvrijedno. Ali, doći će vrijeme branja plodova i ako smo se zaista trudili sigurno nećemo ostati razočarani. Samo bi još podsjetio: SVI mi smo Kristovo oruđe, na nama ostaje kako ćemo raditi i koliko će preko nas Gospodin moći raditi. Stoga predajmo sve Gospodinu i sigurno da će rad biti slađi i draži, jer s Bogom SVE IMA SMISLA :)

PeTaR

Ljubi bližnjega svoga kao što sam ja ljubio vas

Osvrnuo bih se na ovu Kristovu zapovijed ljubavi na jedan doslovni način, stavljajući akcent na riječ ”bližnjega”, odnosno gledajući bližnjega baš tako, kao ljude s kojima živimo.To su oni ljudi gdje kontakt s njima čini našu svakodnevnicu i neposredno su prisutni u našim životima. Naši ukućani, prijatelji, kolege s posla, susjedi...

Dakle, koliko smo sposobni i spremni istinski voljeti ljude u našoj okolini? Prihvatiti ih takvima kakvi jesu, sa svim njihovim manama i pogreškama, i živjeti s njima.

Istu problematiku uočila je i Bl. Majka Terezija koja ističe: ”Lako je voljeti ljude koji su daleko, no nije uvijek tako lako voljeti one koji žive s nama ili blizu nas.” Olako znamo reći kako su nam neki, ne toliko bliski, ljudi osobito dragi zbog simpatija koje gajimo prema onim sposobnostima ili sličnostima koje oni posjeduju. Najčešće su to skupine ljudi, a ne pojedinci. I takve simpatije skoro uvijek ostaju samo to, nedovoljne su da bi iz njih izraslo nešto više, jer za pravu ljubav i prijateljstvo nisu dovoljne naše sklonosti i osobine drugih koje prijaju nama. Vrlo je vjerojatnije da su uvjeti za izgradnju prave ljubavi i snažnog prijateljstva nadilaženje različitosti i prihvaćanje mana drugih. Jer ljubav je suviše velika i moćna da bi bila skupljena pod neki skup normi i granica bilo kakve vrste. Ni naši najprisniji odnosi nisu savršeni što dokazuju svađe koje nikoga ne mimoilaze. Svađe su samo, rekao bih, vapaj ljubavi čime ona žudi za usavršavanjem i uzdignućem na višu razinu, ili možda traži samo malo pažnje jer se osjeća zapostavljeno. U jedno sam uvjeren: Ljubav je osjećaj koji se mora naučiti! Ona nije puki osjećaj koji se jednostavno javlja kao posljedica odgovarajućih prilika, atmosfere, ljepote ambijenta i romantike. Ovdje ponajviše mislim na ljubav između muškarca i žene.

Ne postoje precizne upute što činiti kako bismo mogli za sebe iskreno reći da je naš život i naše djelovanje kao kršćansko prožeto filantropskom i evangelističkom ljubavlju prema svim ljudima, kako onim bližim tako i daljima. Par stvari je sigurno. Da bi nešto bilo globalno mora biti i lokalno, odnosno da bi nešto bilo opće mora biti i pojedinačno. Iako mi želimo puno toga u jednom trenutku, trebali bismo usmjeriti našu ljubav i pažnju ponajprije na one ljude koji su nam najbliži. Jer oni su izazov za nas kršćane. Test naše vjere i strpljivosti, iskrenosti i prije svega ljubavi. Završio bih opet riječima Bl. Majke Terezije koja dalje kaže: ”Ne slažem se da sve što činimo trebamo činiti u velikom stilu – ljubav treba početi s jednom osobom. Da biste voljeli neku osobu, morate s njom postati bliski. Svatko treba znati da je željan i Bogu vrijedan.”

Goran Gregorčić

Duhovna obnova za mlade – UPOZNAJMO DUHA SVETOGA

Pišu: Danijela Nuspl i PeTaR

U župnoj dvorani crkve Sv. Roka u Subotici 26. svibnja ove godine održana je jednodnevna duhovna obnova za mlade pod nazivom: UPOZNAJMO DUHA SVETOGA. Program obnove osmislio je i organizirao preč. Andrija Anišić, a rad u grupi vodio je iskusan animator.

Duhovna obnova je pružila divnu mogućnost upoznati i saznati više o trećoj božanskoj osobi – DUHU SVETOMU. Iako se ova osoba manje spominje, podjednako je važna kao i Bog Otac i njegov sin, Isus Krist.

Na početku obnove odgovorili smo na pitanje što očekujemo i zašto smo se uključili u ovu obnovu. Tijekom ovog jednodnevnog programa, razmatrali smo djelovanje i darove Duha Svetoga, a slobodno vrijeme posvetili smo razmišljanju, ali i radosnom druženju! Za produbljivanje kako osobne tako i vjere naše zajednice, poslužili su video snimci o ”Prvim duhovima” i ”Osnivanju prve karizmatske zajednice” te, naravno, sekundarna duhovna literatura (Novi zavjet...).

Najavljeno bdjenje, kojem je prethodila ispovijed, započelo je u 21 sat i trajalo sve do 3 sata u nedjeljno jutro. Kako mnogo puta do sada, i ovoga puta Gospodin je više dao nego što je itko očekivao. Najljepša nam je ipak vijest o iznenadnom krštenju Tonija, što je sve ugodno iznenadilo.

Plod obnove: novi krštenik

Tony Manhart je upravo završio srednju tehniču školu, učenik je generacije, još nezaposlen:) :) :) ali s vjerom u Boga ide dalje:) Mi smo ga ovako upoznali.

Kaži nam koji ti je bio motiv da dođeš u crkvu?

Tony: Između ostalog, imam i prijatelje koji koji idu u crkvu a jedan od njih je iz razreda i često mi je pričao o tome što se događa na raznim susretima mladih te na vjeronauku i molitvi koje se održavaju u župi Sv. Roka. Rekao mi je da dođem samo jednom pa da vidim da li je to za mene ili ne...Moj izgovor je često bio da nemam vremena... U međuvremenu sam pričao s nekim članovima te zajednice i otvorio se prema tome. Zatim je sljedio moj prvi dolazak u crkvu na Veliki četvrtak, nakon čega sam počeo redovito dolaziti na nedjeljnu sv. misu, a poslije čega sam i otišao na vjeronauk i bio primljen u zajednicu na jako lijep način.

Što te je navelo da dođeš na duhovnu obnovu?

Tony: Otkad sam krenuo u crkvu, zakoračio sam u svijet širenja vidika. A mnogi su pričali kako im je korizmena duhovna obnova promijenila živote... Ali mislim da je najveći faktor bio da sam htio otkriti dio sebe.

Odluka za krštenje?

Tony: Otkako sam krenuo u crkvu, naravno da me je župnik primijetio i pozvao na tečaj za katekumene, koji sam trebao početi pohađati na jesen. Tako da je odluka postojala, samo je bilo pitanje vremena. Još jedna pozitivna stvar je ta što sam imao podršku obitelji! Tako da je sve bilo u planu da se dogodi jednog dana. Međutim, na samom početku duhovne obnove je župnik pitao tko nije krizman i ja sam bio jedini, pa je u šali rekao da ću se možda do navečer krstiti. Pošto sam već ranije pričao s njim na tu temu, imao je prilike upoznati me. Tako je došlo i bdjenje na kojem je župnik dobio poticaj da me treba krstiti i nakon kraćeg razgovora odlučio sam pristupiti Katoličkoj crkvi.

Život nakon krštenja?

Tony: Mnogo sam sretniji čovjek, jer nalazim smisla u životu. Također sreću tražim u drugima ali ne u onima u kojima sam prije tražio... Jednostavno rečeno, preokrot u životu!

Gdje si siguran?

– Ne vozi se automobilima: oni uzrokuju 20% smrtnih nesreća.

– Ne ostaj u kući: 17% svih nesreća se događa u kući.

– Ne šetaj se ulicama ili stazama: 14% svih nesreća događa se pješacima.

– Ne putuj avionom, željeznicom ili brodom: 16% svih nesreća se događa na putu. Samo 0,001% svih smrti se događa u crkvi. Stoga je za tebe najsigurnije mjesto u crkvi. Postotak je najmanji. Idi u crkvu! ONO ŠTO TAMO NAUČIŠ, MOŽE TI SPASITI ŽIVOT! :)

Evanđelje se ne razumije ako se samo čita; ono se razumije samo ako se čini.

(Ch. de Foucauld)