NAŠ KANDIDAT ZA SVECA – Piše: o. Ante Stantić, OCD

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

Poboljšanje – sebične ljubavi uništenje

Poslije uspostavljanja plana duhovnoga života: liječenja tijela i duše, putovima bogoslovnih kreposti, o čemu je bilo govora u prošlom broju, treba prijeći na konkretnu suradnju s Božjim milosnim snagama u duši, koje smo primili već na krštenju, kao što je posvetna milost, bogoslovne kreposti i darovi Duha Svetoga. Cilj suradnje je uhvatiti se u koštac sa sebičnom ljubavi, njezinom poništenju u osobnom životu kako bi postigli poboljšanje, napredak u duhovnom životu. (1)

Smisao dinamizma koje vodi poništenju sebične ljubavi je u tome da se kršćanin bori, putovima bogoslovnih kreposti, da ne volimo sebično: ”Koga ne volimo, tome teško, (silom) ugađamo – primjećuje o. Gerard. Takvi neka smo prema sebi, osobito prema svome tijelu i životu, pa ćemo postići pravu dobrotu”.(2) U konkretnosti borba protiv sebičnosti se treba odnositi, prije svega na vlastita osjetila, vlastiti temperament, na ljude čiju ćud moramo podnositi: ”Svaki nas čas nešto muči – zapisuje sluga Božji – da nas od sebičnosti izliječi. Muči nas naša ćud, muči nas drugog ćud, pa moram biti lud ako u (patnji), trpljenju, nemam čisti vid, i po njemu tražiti Vas, Isuse i Marijo, i moje duše spas”(3). U svjetlu bogoslovnih kreposti po (čistom vidu), što je očito svjetlo žive vjere: ”zlo nije zlo, jer nas (vija) tjera u nebo, jer je Isus to podnosio. Nije zlo nego dobro jer nas ponizi i uzvisi. Ipak moramo nastojati svoje zlo s ljubavlju rashladiti... Radi se o zlu u moralnom i duhovnom značenju jer: zlo je svako djelo što (Isusu i Mariji) nije milo... Vjera, ufanje i ljubav trebaju imati kvalitetu velikodušnosti: Bog je prijatelj velikodušnih ljudi. Sv. Terezija uči da je važno oduševljavati se za velike stvari”.(4)

Cijelo ovo nastojanje je jamačno trpljenje, što sv. Ivan od Križa naziva noć osjetila, ili aktivna noć, na što se Gerard poziva, jer se razum i volja trebaju podložiti svjetlu bogoslovnih kreposti a to uzrokuje trpljenje, noć za razum. Gerard to ističe, primjerice, obraćajući se Isusu i Mariji: Moj posao i Vaš: Vaša želja = spas. Muka je bila, Isuse, cio Tvoj život za nas, da izvršiš svoj posao za sve nas. Cilj ove aktivne suradnje s bogoslovnim krepostima: ”Što si činio mi moramo nastaviti pa ćemo se spasiti. Najmiliji mučenik: koji svakome pruža lijek. Lijek je dobra žrtvovana volja. Prije nego ovaj lijek nabavimo moramo u sebi četu vojnika, dobra svojstva nabaviti i s njima, kao Matatija svećenik, pogana svojstva srušit. On je sa svojom četom pogane oltare, mi svoja svojstva (logično: svoje strasti) rušimo”.(5) Kako možemo razabrati iz ovih navoda, liječenje nije poništenje, u značenju uništenja onog što je na psihološkoj razini čovjeku urođeno nego preusmjeravanje, oslobađanje od sebičnosti i egoizma, kako bi svoju psihološku sferu obogatili plemenitim i moralnim vrednotama. Ovakav duhovni život nije usmjeren samo na osobni rast u Božjoj ljubavi, u bogoslovnim krepostima; ima odjeka i u bližnjem; ima eklezijalnu dimenziju: jer kako ga ''sebičnost ne veže... tko je umro (jamačno sebičnosti), taj živi za svijet, za sve umire, za svakoga živi. Dakle: ne za sebe, nego za Tebe živjeti, inače sam lijepi paun s gadnim glasom”(6). Paun je očito slika oholosti, sebeljublja, strasti!

Po ovako uspostavljenim programom života, u čišćenju osjetila Gerard odlučuje: ”Neka sam pogažen od svoje ćudi... Tko me gazi taj me kao cvijeće zalijeva kako bi duša bila Vama (Isuse i Marijo) mila”(7). Želi po ovoj odluci slijediti Mali put sv. Male Terezije: ”Ona je malo cvijeće a ja neka sam najmanje, ali zaboravljeno, pogaženo”(8). ”Neka sam pogažen od svoje ćudi ali ojačan u dobroj volji: zgažen = blažen”(9). ”Zbog istočnoga grijeha dijete je divlja voćkica koju treba gotovo neprestano kalamiti. Da se divlje uništi i čudesno razvija. Dakle, divlje odstraniti a duhovno usaditi”(10). Gerard, kada se trsio postati malo cvijeće, boreći se protiv svoje ćudi, osjetila, koju Gerard otkriva u svojoj nagloj naravi želi biti dijete, mali cvijet želi ”Pred Propetim usaditi ljubičicu, kao što je željela Mala Terezija, i tako spasiti svoju dušicu”(11).

Važno je istaknuti iz ovoga prikaza da Gerard zapravo svojim riječima, služeći se sustavom sv. Ivana od Križa, očituje da zapravo slijediti učenje Ivana od Križa u konkretnosti je isto što hodati Malim putom sv. Terezije o Djeteta Isusa! Izgrađivati vlastiti duhovni život a jednako tako vježbati se u ljubavi prema bližnjemu.

1 Theologia past., 002962.

2 Ondje.

3 Ondje, 002789.

4 Ondje, 002790.

5 Ondje.

6 Ondje.

7 Razg. s Isusom i Marijom, 004091.

8 Ondje.

9 Ondje, 004091.

10 Biser mi?ljenja, 004572.

11 Bilje?ke hrvatski, 006626.

LIRA NAIVA – Uređuje: Katarina Čeliković

JELISAVETA BULJOVČIĆ VUČETIĆ

Rođena je 1940. godine u Bikovu kraj Subotice. U subotici je započela školovanje i svoj radni vijek, a potom sa suprugom odlazi u Trstenik gdje radi do mirovine 1990. Sada živi u Novom Sadu. Poeziju piše po odlasku u mirovinu.

Članica je nekoliko književnih udruga, među njima Književnog kluba ”Moravski tokovi”, Književne zajednice i Pjesničkog kluba ”Orfej” (Subotica). Članica je HKPD ”Stanislav Preprek” u Novom Sadu. U Trsteniku je objavila zbirku poezije Život je tajna (1994) a u Novom Sadu zbirku poezije Orfeji mira (2004). Zastupljena je u desetak skupnih zbirki te u petnaestak zbornika i časopisa.

BIKOVAČKA TUGA

      Klapila sam noćas
      bikovački salaš
      dida Entu kako popravlja korlat
      koji je marva polomila
      braneći se od obada.
      Sluktim ko štogod divani:
      ”Što oni meni uzimaju zemlju
      ta ja sam je svu
      ispod nokata privrnio
      orajući i kopajući.
      Oni meni klincima ispod nokata
      tiraju zemlju
      strujom je tresu da ispadne
      a ona se zaintačila
      pa ni krv što curi iz rana
      ne može je isprati.
      Brkove mu čupali
      da mi suze lakše klize na zemlju...”

      Mala sam bila
      nisam znala šta bulazni
      dida Ento.
      Sad znam
      da je on svojom dušom
      volio zemlju.
      Ne dam ja dušu dida Ente
      za sva bogatstva ovog svita
      ona mi pomaže plakati
      kad mi bikovačka zemlja
      padne na pamet.
      Kad sam se probudila
      na uzgljanci
      vlaga mriši
      ne znam da li su to
      suze dida Ente ili moje.

Jelisaveta Buljovčić Vučetić